Homilije

Došla mi pred izvjesno vrijeme jedna žena. Poznavao sam je samo površno. No, kako sam joj došao otvoriti vrata, još pred vratima primijetio sam njen pogled pun tuge, čak očaja. Nisam izdržao, nego sam odmah reagirao: „Bože, kakav vam je to pogled. Pa Vama očaj viri iz očiju.”

Slušajući je dok mi je govorila svoju muku i beznađe, shvatio sam zašto je njezin pogled takav. Kao da u njoj nije bilo ni malo vjere i nade. Mogao sam samo s njom suosjećati, ali nikako se s njom i složiti. Rekao sam joj: „Brzo mijenjajte to svoje mišljenje i svoj stav! Jeste li Vi uopće vjernica?! Kako možete tako nešto misliti? Čini mi se da veće nevjernice u životu nisam sreo!“

Ovih sam dana pročitao priču: Kralj se zaljubio i oženio se ženom pučankom. Bila je to velika ljubav. Jednog dana, dok je kralj bio u lovu, njegovoj ženi stigao je glas da joj je majka bolesna. Iako je bilo zabranjeno uzimati kraljevu osobnu kočiju – za taj se prekršaj plaćalo glavom – supruga se uspela na kočiju i odjurila majci. Kad se vratio, kralj je bio obaviješten o događaju.

Vjerujem da imam, kao čovjek, jedan lijepi Božji dar. Kad mi se čini da mi je netko učinio zlo, ili da mi ga čini, ja uvijek počinjem razmišljati što je razlog da mi čovjek to čini, tražim kako da ga opravdam. Također, kad mi netko priča loše o drugima, uvijek pokušavam naći razlog kojim bih opravdao toga čovjeka – da taj čovjek ne bi bio odbačen  i osuđen.

Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju”, tako danas dovikuje uskrsli Isus svojoj vazmenoj zajednici.

“Život u izobilju” i to za sve vrijeme i za vječnost, to je vazmena poruka. Ta poruka uvelike nadilazi sve što se o Uskrsu pretpostavlja ili od njega očekuje.

Hoćemo li pred uskrslim Gospodinom, “koji kao dobri pastir ide pred svojim stadom i vodi ga u društvo nebesnika”, ozbiljnije razmisliti o toj najsilnijoj poruci što je ikad došla do nas ljudi?

Umjetnost prihvaćanja odgovornosti

Nakon što je umnožio kruh upotrijebivši 5 kruhova i dvije ribe od nekog dječaka iz mnoštva, najvjerojatnije siromaha  jer ječmeni kruh je bio hrana sirotinje,  Isus se povukao u osamu na goru jer je spoznao da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti. Naime, on nije htio biti kraljem kojemu će ljudi jesti iz ruku… Njegovo kraljevstvo je drugačije naravi.

Zvonjava

Nedavno sam opet pročitao jednu staru ali vrlo zgodnu kolumnu pod nazivom „Psihopatologija mobitela“ autora Ivice  Šole. Zašto sam se odlučio ponoviti gradivo? Povod je bila rasprava o izgradnji zvonika na novoj crkvi u Sisku „Kraljice Mira“. Kaže sugovornik da će biti nekih prosvjednih natpisa jer će zvona narušavati mir svojom zvonjavom. U razgovoru se referirao na neke pojave koje su već viđene u drugim krajevima gdje su ljudi potpisivali peticiju za ukidanjem zvonjave jer narušava mir. Ja sam rekao da i ne bi bilo ništa čudno s obzirom da su ljudi i protiv zgrade Caritasa u njihovoj blizini potpisivali peticiju. Doduše, nisu sasvim protiv,  ali zašto baš u njihovom kvartu…

HOMILIJA NA DAN VATROGASACA, 4.V.2011. U SISKU Poštovani i dragi vatrogasci, na čelu sa svojim predstavnicima, draga braćo svećenici, draga braćo i sestre! Danas Crkva slavi sv. Florijana, koji je kao mladi rimski vojnik podnio mučeništvo gotovo u isto vrijeme kad i...

Skrivači

Kad smo bili mali često smo se na ulici igrali skrivača. Naravno, najbolje je bilo kad je već pao mrak. I baš kad je bilo najzabavnije, roditelji bi prekinuli igru. Vrijeme je za počinak, a i mrak je već preveliki. Uostalom igra se po danu.

„Drive through“

Zbog ubrzanog stila života mnogi domovi postaju samo obične kuće ili spavaonice. Ukućani se zbog mnoštva obaveza jedva i susreću, a kad i dođu neki važniji datumi obiteljskih susreta ljudi su poput stranaca. Naši međuljudski, a posebno obiteljski odnosi postaju sve više „drive through“ susreti. Prolazimo jedni kraj drugih onako usput kao kad iz auta naručujemo neku hranu i pokupimo je kroz prozorčić onako usput.