Uobičajeni postupci prema djeci, u našim obiteljima, jesu: Ako u školi prođeš s odličnim dobit ćeš bicikl… Mama te ne voli jer nisi dobar(a).

Vjerujem da ste i vjeru u Boga, i ja sam tako dugo vjerovao, shvatili: Bog me voli ako držim njegove zapovijedi, crkvene zapovijedi, ako poštujem crkveni zakon, ako slušam starije… Mnogo toga u životu doživljavamo kao nešto iz čega izlazi zadaća: brak, posao, djeca… Rekao bih: Mnogo toga doživljavamo na način: bit ćemo voljeni onoliko koliko to zaslužimo.

Što se tiče Boga, takav je stav pravo krivovjerje. To je posve naopako usmjeravanje koje može roditi užasnim posljedicama u našem životu. Osjećamo se slabi i nevrijedni ljubavi jer se svaki čas okliznemo o kakvoj Zapovijedi, pravilu i neispunjenim očekivanjima koja su drugi imali za nas. No, posvjestimo si: Tko od nas ljudi takvo što uopće može do kraja ostvariti. Tada često gubimo pouzdanje i dižemo ruke od svega. Bježimo u svoj svijet koji je pun strahova i nesigurnosti.

Vjerujemo da su oni koji su od nas takvo što očekivali, i tako nam govorili, imali najbolje namjere. Ipak, najveća zabluda za ljudsku sreću je krivovjerje: Ako budeš dobar, ako zaslužiš, bit ćeš voljen.

Biblija je puna svjedočanstava da Bog postupa drukčije: Upravo zato što te volim ti si sposoban živjeti kao moje ljubljeno dijete! Možda jesi „izgubljeni sin“ ili „zalutala ovca“, ali ti si moj sin, moja kći, i uvijek me veseli tvoj povratak u kuću Očevu.

Što vam želim reći: Ljubav se ne može zaslužiti. Ljubav je odnos u kojem se treba imati povjerenja u drugoga. To je pravi čin vjere u drugoga. Nitko ne može zaslužiti da bi od mene bio voljen. Ljubav nije plaća za zaslugu i vjernost. U ljubav treba jednostavno vjerovati. Volim te usprkos svemu. Volim te jer si to ti.

Znam da imate one koje volite. Recite im danas to i usrećite ih!

Nikola Majcen, župnik župe Budaševo