Vjerujem da imam, kao čovjek, jedan lijepi Božji dar. Kad mi se čini da mi je netko učinio zlo, ili da mi ga čini, ja uvijek počinjem razmišljati što je razlog da mi čovjek to čini, tražim kako da ga opravdam. Također, kad mi netko priča loše o drugima, uvijek pokušavam naći razlog kojim bih opravdao toga čovjeka – da taj čovjek ne bi bio odbačen  i osuđen.

Mi ljudi imamo napast da kad se god nešto dogodi, tražimo krivce koje bi za to onda mogli smatrati odgovornima. Isus nas uči da ne sudimo. I on je grešnicima govorio: Ja te ne osuđujem! Istina, pozivao je da više ne griješimo – jer će nam to onda samo nanositi nove boli i razdijeljenosti.

Ja osobno, uvijek nastojim opravdati čovjeka, vjerujući da je i sam ranjen nepravdom, da su i njega odbacili, da ga je život učinio nesigurnim i da su njegova djela samo obrambeni mehanizmi, da je vođen strahom i nesavršenošću učinio ono što je meni ili drugome teško. Za takav stav još se nisam pokajao. To mi jako pomaže ljubiti svakoga čovjeka.

„Ne sudite da ne budete suđeni! Opraštajte, i vama će se oprostiti! Mjerom kojom mjerite i vama će se zauzvrat mjeriti!“ – uči nas Isus.

Nikola Majcen, župnik župe Budaševo