Ljudi u svojim odnosima, pa tako i u braku i odnosima s najbližima posižu za pomoći izvan svoga zajedništva. Međutim, jedino ljudi u zajedništvu nose u sebi snagu ozdravljanja kad nastane kriza u odnosu. Mi smo jedni drugima izvor sreće i nesreće, radosti i žalosti, zdravlja i bolesti. Naš odnos ne može nitko ozdraviti osim nas samih. Nitko nas ne može usrećiti osim našeg međusobnog odnosa. Kad naš odnos oboli uzalud očekujete od drugih da vam donesu ozdravljenje.

U braku i obiteljskom i drugom bliskom odnosu gotovo je nemoguće imati masku – tu smo razgoljeni do intime. A najviše nas može raniti onaj pred kim nemamo oklop, masku. Tako smo upravo pred onima s kojima dijelimo sebe i najranjiviji. Svaka povreda u odnosu stvara ranu. Kako je liječiti? Opraštanje je jedini put izlječenja. Prije svega treba prihvatiti ovo: On(a) me nije sposoban(na) voljeti svaki dan jednako ne zato što je loša osoba, nego zato što nije savršen(a).

Zamka je osjećaj da možemo samo ranjavati jedni druge. Jednako tako možemo i liječiti jedni druge! Kako? Odričući se sebičnosti, povrijeđenosti, ispričavajući se, moleći za oproštenje. Samo malo istinske ljudske poniznosti i dobrohotnosti čini čudesa.

Za opraštanje je potrebna i Božja milosna snaga: „Blagoslivljajte svoje neprijatelje“ – rekao bi Isus, tj. Razoružajte ih potpuno. Gdje nema ljubavi, vi unesite ljubav. Gdje nema nježnosti, vi budite nježni. To je milosni dar kojim liječite jedno drugo. Ludost bi bila odreći se toga. Činite to zbog svoje sreće i sreće onih kojima ste pozvani da budete dar.

Znati se odreći samoga sebe – to je najveća životna mudrost.

Nikola Majcen, župnik župe Budaševo