Povijest Biskupije

Sisačka biskupija osnovana je u prvim stoljećima kršćanstva i jedna je od najstarijih na području današnje Hrvatske.
Iako nije poznato kada je osnovana, niti kakva je bila prva kršćanska zajednica u rimskoj Sisciji (kako se Sisak zvao u to vrijeme), brojni ostaci materijalne kulture svjedoče o živoj kršćanskoj zajednici; muzeji u Sisku, Zagrebu, Budimpešti i Beču čuvaju natpise, sarkofage, lampice, nakit, novac i druge predmete s kršćanskim simbolima.

Vjerojatno je negdje oko 600. godine Siscija bila razrušena, no rijetki i slučajni arheološki nalazi iz 7. i 8. stoljeća potvrđuju kako se život u gradu nastavio. Ono što se posebno ističe, je kontinuitet imena koje traje i kroz nekoliko slijedećih stoljeća.

U 9. stoljeću ovdje stoluje knez Panonske Hrvatske Ljudevit Posavski, a franački kroničar Einhard, koji bilježi borbe Franaka i Ljudevita, Sisciju naziva „Civitas“. Civitas znači grad i u pravilu označava grad sjedište biskupije, za razliku od riječi castrum, koja znači utvrđeno mjesto. Einhard, koji je napisao i životopis cara Karla Velikog, ističe kako su franačkim kraljevima bile „najvažnije svete zgrade – crkve“ i kako su naređivali biskupima popravak starih i izgradnju novih crkvi.
Poznato je i kako metropolit Fortunat iz Grada (mjesto koje je bilo sjedište nadbiskupije, a nalazi se pored današnje Venecije) šalje pomoć Ljudevitu, jer je toj metropoliji tada pripadala Sisačka biskupija. Iz tog vremena potječu i kameni ulomci crkvenog namještaja ukrašeni pleterom.

Ulomak pluteja ukrašen pleterom, 9. st., pronađen u Sisku

Sisačka biskupija ponovno se spominje kao naslovna biskupija 22. svibnja 1999. kad je mons. dr. sc. Nikola Eterović imenovan naslovnim nadbiskupom Siska. Taj je naslov nosio deset godina, do 30. studenoga 2009.

5. prosinca 2009.godine, papa Benedikt XVI je bulom “Antiquam fidem” ponovno uspostavio Sisačku biskupiju, a mons. dr. sc. Vladu Košića imenovao je njezinim biskupom.

(SJ)