Došla mi pred izvjesno vrijeme jedna žena. Poznavao sam je samo površno. No, kako sam joj došao otvoriti vrata, još pred vratima primijetio sam njen pogled pun tuge, čak očaja. Nisam izdržao, nego sam odmah reagirao: „Bože, kakav vam je to pogled. Pa Vama očaj viri iz očiju.”

Slušajući je dok mi je govorila svoju muku i beznađe, shvatio sam zašto je njezin pogled takav. Kao da u njoj nije bilo ni malo vjere i nade. Mogao sam samo s njom suosjećati, ali nikako se s njom i složiti. Rekao sam joj: „Brzo mijenjajte to svoje mišljenje i svoj stav! Jeste li Vi uopće vjernica?! Kako možete tako nešto misliti? Čini mi se da veće nevjernice u životu nisam sreo!“

Često čujemo kako u životu trebamo misliti pozitivno. Sigurno je da samo pozitivno mišljenje već dobro čini onome koji tako misli. No, kad se radi o nama vjernicima, onda misliti pozitivno znači: vjerovati u Boga kao savršeno Dobro, koji me voli i koji mi želi dobro. Misliti dobro znači pouzdavati se da Bog vodi moj život, prepuštati mu vlast nad svojom situacijom i životom i onda očekivati dobro. Sveto pismo nas uči da Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube.

Zato, nemojte dopustiti da Zli beznađem i očajem uništava našu sreću i oduzima vam mir. Ljudi su očajni jer misle da baš sve o njima ovisi, da se ništa ne može izmijeniti i tako prihvaćaju bezizlaznost svoga stanja. Oni koji poznaju Boga znaju da Bog vodi život i povijest i da oni uvijek imaju razloga za novu nadu. Sa zlom se ne smijemo pomiriti nikada, nego naprotiv, pretvarati ga u dobro u svakom trenutku. Nismo uvijek svjesni da to treba početi činiti u mislima. Odlučimo se na vjeru u dobro koje uvijek pobjeđuje.

Što tko vjeruje to i ima. Ako vjerujemo i očekujemo zlo, tada mu se i otvaramo. Ako očekujemo dobro, otvaramo se Bogu i Božjemu – jer On je samo Dobro.

Ako vam danas dođu crne misli, odrecite se ih, i predajte da Bog vodi vaš život.

Nikola Majcen, župnik župe Budaševo