mons. dr.

Vlado Košić

biskup sisački

Životopis

Vlado Košić rođen je 20. svibnja 1959. godine u Varaždinu, od roditelja Ivana i Marte Košić r. Dombaj. Kršten je 31. svibnja 1959. u crkvi sv. Petra i Pavla u Petrijancu s krsnim imenom Vladimir Ivan. Odrastao je u Družbincu, u župi Petrijanec, gdje je završio osnovnu školu. Maturirao je na Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu na Šalati 1978. godine. Teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje 1985. godine diplomira, iste godine biva zaređen za prezbitera Zagrebačke nadbiskupije. Godine 1989. magistrira u specijalizaciji dogmatske teologije radom Traktat “De libero arbitrio et de gratia” Ivana Paštrića (1636-1708.). Pastoralno djeluje u Zagrebačkoj nadbiskupiji kao kapelan u Karlovcu – Dubovcu (1985.-1988.) i u Zagrebu – Španskom (1988.-1990.), te kao župnik Hrastovice (1990.-1995.) i Petrinje (1992.-1995.), dakle u vrijeme Domovinskog rata, kad i sam kao prognanik živi u petrinjskoj filijali u Mošćenici, uz samu crtu razdvajanja s okupiranim područjem. Od 1995. godine radi kao asistent pri Katedri dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 23. lipnja 1997. obranio doktorsku disertaciju Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707.-1781.) – značajke, pod vodstvom red. prof. dr. sc. Ivana Goluba. Na Sveučilištu u Zagrebu 28. studenog 1997. promoviran je u doktora teoloških znanosti te je 1998. izabran za višeg asistenta, a 2003. za naslovnog docenta.

U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji bio je od travnja 1999. do rujna 2000. predsjednik Odbora za sredstva društvene komunikacije, a od rujna 2000. do listopada 2017. godine je predsjednik Vijeća za ekumenizam i dijalog, te od travnja 2004. do listopada 2014. predsjednik komisije HBK „Justitia et pax“. Ujedno je i predsjednik Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK. Član je komisija HBK za odnos sa SPC i za Papinski zavod sv. Jeronima u Rimu.

Od listopada 2017. godine predsjednik je Vijeća HBK za nauk vjere. Redovni je član i zamjenik predstojnika Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, član je Odjela za kršćanski istok Instituta za ekumensku teologiju i dijalog “Juraj Križanić” i Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”.

Objavljuje svoje radove iz dogmatske teologije i povijesti hrvatske teologije u Bogoslovskoj smotri, Riječkom teološkom časopisu, Katehezi, Vita consecrata i drugim časopisima.

Tiskana su mu djela:

  • Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707.-1781.) – značajke, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1997. (disertacija);
  • Župnik na prvoj crti, MH Petrinja – Tonimir, Varaždinske Toplice 1999.;
  • Zapisi s ruba, Teovizija, Zagreb 1999.;
  • Vrijednosti svakodnevice, Glas Koncila, Zagreb 2002.;
  • Marija, Majka Sina Božjega, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2003.;
  • “Veće ljubavi nitko nema od ove”, križni put, KS, Zagreb 2004.;
  • Novo staro lice Boga, KS, Zagreb 2005.;
  • Vjerujem u jednoga Boga, Sisak 2012.;
  • Župnik na prvoj crti/Parohestro ce la unua frontlinio, Zagreb 2012.;
  • Ljubav svemu se nada, Varaždin 2015.;
  • Biskup na prvoj crti, Sisak 2013.;
  • Sisačka biskupija: jučer, danas, sutra, Sisak 2020.;
  • Junačka i sveta Hrvatska, Sisak 2021.

Preveo je s njemačkog jezika dogmatsko djelo “Bog trojstvene ljubavi” Franza Courtha, izišlo u izdanju KS u Zagrebu 1999.

Uređuje zbornike Hrvatskog mariološkog instituta, u kojima objavljuje i svoje studije. Objavljuje svoje radove i u drugim zbornicima, kao npr. rad „Mariologija u misli Ivana Pavla II.“ u „Ivan Pavao II. Poslanje i djelovanje“, zbornik radova; GK i drugi, Zagreb 2007., str. 169-182; „Katoličko-pravoslavni odnosi u Hrvatskoj i Europi: šanse i perspektive“ u „U služenju Božjemu narodu“, zbornik radova u čast msgr. Dr. Antunu Škvorčeviću, Požega 2007., str. 391-413; „Il contributo croato alla mariologia del Concilio Vaticano II“ u zborniku Poljskog mariološkog društva „W službie Bogarodzicy“, Polskie Towarzystwo mariologiczne, Czestochowa 2009, str. 188-208. Uredio je s Gordanom Črpićem zbornik „U službi pravde i mira. For the Sake of Justice and Peace“ izjava, priopćenja, apela i izvještaja Komisije HBK „Justitia et pax“ 1989.-2009., KS, Zagreb 2009.
Osobita su mu znanstvena zanimanja: dogmatska teologija – prvenstveno mariologija i pneumatologija, te povijest – osobito hrvatske – teologije, ekumenizam i dijalog.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 29. prosinca 1998. pomoćnim biskupom zagrebačkim i titularnim biskupom Ruspe te je 6. veljače 1999. zajedno s mons. Josipom Mrzljakom u zagrebačkoj katedrali zaređen za biskupa. U Zagrebačkoj nadbiskupiji bio je generalni vikar te pastoralno odgovoran za Sisačko-gorski i Čazmansko-moslavački arhiđakonat (također je bio odgovoran i za Zagorski te Turopoljski arhiđakonat). Bio je predsjednik je Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije, predsjednik Odbora za promicanje štovanja bl. Augustina Kažotića. Bio je na čelu ili sudjelovao u radu više povjerenstava Nadbiskupije.

Od rujna 2001. godine bio je član, a od lipnja 2007. do veljače 2010. i veliki prepozit Prvostolnoga Kaptola zagrebačkog.

5. prosinca 2009. papa Benedikt XVI. bulom „Antiquam fidem“ ponovno je uspostavio Sisačku biskupiju te Vladu Košića imenovao sisačkim biskupom. Dana 6. veljače 2010. preuzeo je vodstvo Sisačke biskupije.

Pin It on Pinterest