„Zlatomisnik, Alojzije Petranović, iz rodne je obitelji prešao u veliku obitelj povijesne Zagrebačke nadbiskupije, koja je od 1997. godine naovamo procvjetala u još 4 nove biskupije. Zaredio ga je za svećenika u zagrebačkoj prvostolnici, na Petrovo 1961. godine, s drugim kolegama, ondašnji zagrebački nadbiskup dr. Franjo Šeper. Postao je Isusov svećenik pred 50 godina. To je trenutak, kada je prvi puta kao svećenik poljubio Isusov oltar, i taj poljubac se pamti za čitav život!“ kazao je mons. Stjepan Kožul, zagrebački kanonik na euharistijskom slavlju koje je predvodi preč. Alojzije Petranović, umirovljeni svećenik u sisačkoj katedrali Uzvišenja Svetog Križa u Sisku u nedjelju 3. srpnja ove godine. Euharistijskom slavlju nazočio je i mons. Vlado Košić, sisački biskupe dok su u koncelebraciji sudjelovali i mons. Lovro Cindori, zagrebački kanonik te dvadesetak svećenika Sisačke biskupije, te negdašnji Petranovićevi suradnici.
„Naš svečar želi zajedno s nama u ovoj Euharistiji zahvaliti Bogu za život, za mile roditelje, za braću i sestre, za ljepotu života u rodnoj obitelji, za godine intelektualne i duhovne formacije uz izvrsne i crkvene pokojne odgojitelje, za vjerno i predano služenje u svećeništvu: 2 godine u Gornjoj Stubici, 9 godina u Gori i 31 godinu kao aktivni župnik ovdje u Sisku (1973.-2004.); želi zahvaliti za radost, za Božju riječ i milost, za prepoznatljiv dodir Isusovih ruku i srca! Na svakom mjestu bio je Isusov svećenik, čvrsta i jasna uporišna točka Krista i Crkve, kao i neupitnog domoljublja!“ kazao je u svojoj homiliji mons. Kožul.
Na kraju misnog slavlja mons. Vlado Košić, zlatomisniku je uputio iskrenu čestitku za pedeset godina svećeničkog služenja Crkvi Božjoj, a osobito ovdje u Sisku. „ Rekao bih da ste Vi bili čuvar sisačke Crkve, onaj koji je pripremao za ponovnu uspostavu Sisačke biskupije. Ovdje u teška olovna vremena, Vi ste uvijek s blagošću znali naći pravu riječ, pravi pristup i kao župnik i sada u miru kao ispovjednik u ovoj, najprije župnoj crkvi, a sada posljednjih godinu i pol dana u katedrali, Vi nastavljate svoje svećeničko služenje“ kazao je biskup Vlado, te dodao: „Jednom ste mi rekli da se Vi ovdje osjećate kao doma, da je ova katedrala Vaš dom. Pa doista, ako je to već gotovo četrdeset godina crkva u kojoj Vi slavite otajstva, onda je to svakako Vaš dom. Ja Vam od srca zahvaljujem za Vaše svjedočenje, za Vašu službu u Crkvi. Neka Vas Bog poživi na mnoga ljeta“, čestitao je zlatomisniku Sisački biskup. U ime župljana i Siščana slavljenju je čestitke uputio mr. Antun Sente, ml., katedralni župnik uručivši mu sliku „Isus prima na sebe križ“ rad sisačkog akademskog slikara Alema Biočića, prisjećajući se zajedničkih godina suradnje dok je još bio kapelan a preč. Alojzije župnik.
Izražavajući riječi zahvale, okupljenom mnoštvu kao i svima onima koji su protkani kroz njegov život zlatomisnik Petranović je kazao: „radio sam koliko sam znao i mogao na starim temeljima mnogih prije mene časnih radnika koji su u ovom gradu djelovali ne samo propovijedanjem nego još više i životnim svjedočenjem poput Borkovića, Hulenića, mučenika Žagmeštra, kojega su zvali majkom sirotinje, te mog predšasnika Lončarevića, mučenika Grahovara i mnogih drugih. Ono što sam ja učinio prepuštam prosudbi dobroga Boga i Božjeg naroda, Vama prisutnima. Danas je sve mnogo lakše, ali postoji opasnost da se prodaju vrijednosti bez kojih nema temelja bolje i sretnije budućnosti. Zato na kraju umjesto poruke, oprez, jer on je „majka mudrosti“, kaže Biblija.“
Ljepoti misnog slavlja doprinijeli su članovi katedralnog zbora „Sveta Cecilja“ pod ravnanjem Jelene Blašković, porf. crkvene glazbe i uz orguljsku pratnju Marijane Boček.
Nakon misnog slavlja uslijedila je svečana akademija u čast Zlatomisnika te prigodni domjenak u prostorima Pastoralnog centar Katedralne župe. AS
