Prije godinu dana u Župi Preobraženja Gospodnjega u Petrinji osnovana je Obiteljska zajednica koja okuplja bračne parove i obitelji. Kroz susrete, molitvu i međusobnu potporu članovi zajednice produbljuju svoju vjeru i nastoje živjeti kršćanske vrijednosti u svakodnevnom obiteljskom životu. Na poziv župnika Damira Cekovića, jučer je u sklopu susreta Obiteljske zajednice održano predavanje „Komunikacija u braku – treba li nam prevoditelj?“.
Maja Jakšić, realitetna psihoterapeutkinja i specijalistica iz pastorala kriznih situacija iz Splita, govorila je o razlikama u načinu na koji žene i muškarci komuniciraju, ali i o emocionalnoj zrelosti i nezrelosti koje se odražavaju na bračni odnos. Pojasnila je kako izgleda zdrav odnos, po čemu možemo prepoznati nezdrav odnos i kako postupiti kada se u takvom odnosu nađemo.
Žena doživljava da je voljena kroz verbalnu pažnju – kada je se sluša i gleda u oči te kada se njezinim osjećajima daje prostor. Muškarac, s druge strane, ljubav doživljava kroz poštovanje i divljenje.
Kroz niz konkretnih primjera predavačica je pojasnila kako žene i muškarci različito doživljavaju i tumače riječi, situacije i svakodnevne događaje. Žena kroz komunikaciju češće dijeli osjećaje, a cilj joj je povezivanje i izgradnja odnosa, dok je cilj muške komunikacije češće iznijeti činjenice. Muškarac lakše razumije kratko i izravno obraćanje, dok se žene često služe metaforama i superlativima kako bi naglasile svoje emocije. Takav način izražavanja muškarac često doživljava kao napad, kao poruku da ne valja i da ga se želi popraviti, zbog čega može postati obramben ili se povući. Žena je u komunikaciji uvijek emocionalno uključena – istodobno misli, osjeća i djeluje – dok su kod muškarca ti procesi češće odvojeni.
Na našu komunikaciju utječu i iskustva i obrasci iz primarne obitelji, kao i emocionalna prtljaga koju donosimo u brak. Način na koji smo u vlastitoj obitelji doživljavali ljubav i poštovanje te kako smo međusobno komunicirali često oblikuje naše ponašanje u braku.
Posebno su istaknuta četiri „jahača apokalipse“ bračne komunikacije: kritiziranje, obrambenost, ignoriranje i prijezir. Kao dvije najveće „megaubojice“ odnosa izdvojeni su prijezir i nebriga.
Naglašeno je da nisu svi problemi u braku rješivi komunikacijskim vještinama. Ako je brak postao opasno mjesto zbog ovisnosti, zlostavljanja ili ozbiljnih psihičkih stanja, potrebno je fizičko razdvajanje i odgovarajuća stručna pomoć. U takvim situacijama mogu biti potrebni bolnica, komuna ili druge institucije. Tada više nije pitanje kako spasiti brak, nego kako spasiti nečiji život. Važno je prepoznati i situacije u kojima supružnik može zloupotrijebiti tuđu dobru volju, oprost i spremnost na popravljanje odnosa kako bi nastavio ili pojačao manipulaciju.
Možda nam za bolju bračnu komunikaciju ipak ne treba prevoditelj, nego samo češće izgovarati jednostavne riječi koje svi poznajemo, ali kao da smo ih zaboravili:Hvala. Oprosti mi. Žao mi je. Volim te.
Susret je zaokružen radosnim druženjem i srdačnim razgovorima.