Jedan stari povijesni natpis, uklesan iznad vrata crkve koju je jednom posjetio slavni njemački car Fridrik Barbarossa, ističe da je taj car bio: «Ljubav dobrih, a strah zlima.»

Davno je već tome kada je smrt skinula kraljevsku krunu s njegove glave. I danas on nije nikome ono što je bio za života: ljubav dobrih, a strah zlima.

No, ako bismo mi htjeli staviti natpis iznad čudom otvorena vrata Isusova groba kroz koja je treći dan poslije smrti njegovo uskrsnulo tijelo slavno izašlo, mogli bismo staviti spomenuti natpis iz vremena Friedricha Barbarosse: «Ljubav dobrih, a strah zlima.»

Kada je mrtvo tijelo Isusa Nazarećanina položeno u grob, narodni vođe slavili su pobjedu. Konačno im je uspjelo ukloniti iz svoje sredine Učitelja iz Nazareta. Vjerovali su da je s njim zauvijek svršeno. No, koliko su god bili sigurni u pobjedu, ipak ih je obuzimao neki čudan strah. Njihove misli neprestano lete grobu u koji je položeno njegovo mrtvo tijelo. I da se umire, postave na grob stražu. Ali strašno! Njihova slutnja postaje stravična stvarnost: ubijeni Isus ponovo živi i pojavljuje se u gradu svojih ubojica. Uskrsnuo je kako je rekao. Teški teret okaljane savjesti oduzima bogoubojicama mir i san.

Predragi! Nije Isus samo prije 2000 godina bio strah svojim neprijateljima. On je to jednako i danas. Tko bi mogao izbrojite sve neprijatelje Isusa Krista u proteklih dvadeset stoljeća! Koliko je puta on ponovo odbacivan i osuđivan, popljuvan, osramoćen i proglašen zauvijek mrtvim! Ali se je uvijek kao pobjednik dizao iz groba i bio strah neprijateljima.

Uskrsli je Spasitelj ne samo strah neprijateljima nego je on i najveća radost vjernih svojih sljedbenika – prijatelja svojih.

Budimo zato takvi njegovi sljedbenici za koje se može s pravom reći da su dobri. I tada ćemo spokojni i mirni preseliti se iz ovoga života u drugi život, u kojem nas čeka uskrsnuli Isus: ljubav i nagrada dobrih. Amen.

preč. Marko Cvitkušić, kancelar Biskupije