HOMILIJA NA VAZMENOM BDJENJU – 23.IV.2011.
Čit.: Post 1,11-2,2; Izl 14,¸5-15,1; Ez 36,16-28; Rim,3-11; Mt 28,1-10

Draga braćo i sestre,

Ove svete noći slavimo pobjedu Isusa Krista našega Gospodina nad smrću! Ova uskrsna noć rasvijetljena je kao dan jer je Kristovo uskrsnuće donijelo svijetu novo svjetlo. Stoga smo večeras ovo slavlje započeli Službom svjetla. Potom je slijedila Služba Riječi, u kojoj smo slušali Božju Riječ.

Prvo čitanje, iz Knjige Postanka dozvalo nam je u pamet Božje stvaranje. Uskrs je dovršenje stvaranja, ili mogli bismo reći: novo stvaranje. Kao što je svijet i čovjeka Bog na početku povijesti pozvao u postojanje za život na zemlji, tako je po Kristovu uskrsnuću Bog čovjeka pozvao na život vječni. Mi smo stoga – kako lijepo voli reći naš teolog B. Duda – „uskrsnici“!

Što je sve Bog spreman učiniti za svoje, svjedoči nam Knjiga Izlaska iz koje smo čuli odlomak o prijelazu Izraelaca preko Crvenoga mora. Tako su umakli faraonu i napustili egipatsko ropstvo. I nas na našem životnom putu progone mnogi faraoni – neprijatelji, koji bi nas htjeli odvratiti od slobode, koji nas žele vratiti u ropstvo iz kojeg smo izišli po krštenju, po vjeri u Krista. Taj đavao ne miruje, ali Bog je jači. U njega nam se pouzdati!

Prorok Ezekijel obznanjuje nam da je novo stvorenje moguće samo onda kada Bog čovjeku promijeni srce: „dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas“ (Ez 36,26), govori nam. Kristovo uskrsnuće otvara nam tu mogućnost, jer Gospodin Isus je rekao svojima da će nam poslati svoga Duha kada ode k Ocu. Darivanje Duha Božjega ljudima dovršenje je tog novog stvaranja.

Sv. Pavao u Poslanici Rimljanima govori o krštenju – sakramentu koji smo svi primili kada smo ušli u zajedništvo Crkve, sakramentu, koji ćete i vi, dragi katekumeni, uskoro primiti. Po krštenju ulazi se u sudbinu Kristovu: kao što je on umro i uskrsnuo, tako i mi – po krštenju – ulazimo u smrt grijehu i zlu, i uskrisujemo – na novi život, život milosti i svetosti. I kao što Krist više ne umire, „tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!“ (Rim 6,11).

U evanđelju koje izvješćuje o Isusovom uskrsnuću, svjedocima praznoga groba, Mariji Magdaleni i drugom Mariji, dvaput se govori: „Ne bojte se!“ – to najprije kaže anđeo, a potom i sam uskrsnuli Gospodin. Sv. Matej izvješćuje da su žene bile prestrašene. Doživjele su potres na Kristovu praznom grobu, vidjele anđela, a onda susrele i živoga Gospodina Isusa. No, riječi „Ne bojte se!“ znače i više od smirivanja toga straha koji je bio posljedica iznenadnih događaja. Isusova poziv da se ne bojimo zapravo odgoni strah u njegovoj srži, jer ne postoji više nikakav razlog da se bojimo. Ta on je pobijedio smrt, on je živ! Ta pobjeda života i naša je pobjeda, i zato svaki strah treba odstupiti.

Koliko li se samo bojimo, braćo i sestre!

Bojimo se za sebe, za svoje zdravlje, za posao, za sredstva koja su nam potrebna, a ne znamo hoćemo li ih imati. Bojimo se za naše bližnje: roditelji se boje za djecu, hoće li ih moći podići, školovati, pribaviti im sve što trebaju. Bojimo se jer je ekonomska kriza, bojimo se jer ne znamo što nas čeka u budućnosti. Bojimo se također jer je Domovina ugrožena, opljačkali su je lopovi koji su hlepili da imaju što više, ali ponizili su ju i izdajice koji su se dodvoravali tuđim gospodarima i za Judine srebrnjake Lijepu našu opet nam pretvorili u vazala i slugu. Što ćemo ostaviti budućim naraštajima ako se svega što imamo i jesmo odreknemo? Bojimo se, braćo i sestre, što nas čeka sutra. Bojimo se naprosto života.

Isus uskrsnuli nam i danas poručuje: „Ne bojte se!“(Mt 28,10). I još nam kaže: „Hrabri budite. Ja sam pobijedio svijet.“ (Iv 16,33).

Uskrsnuće Kristovo doista je razloga naše hrabrosti za život. Mi se ne trebamo više nikoga i ničega bojati. On je s nama, on koga su raspeli i koji je umro na križu, ali koji je pobijedio smrt i sad je proslavljeni Gospodin koji vlada, Svevladar! Pa što se onda nama može dogoditi, čega da se bojimo? „U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo u onome koji nas uzljubi.“ (Rim 8,37)

Kristova pobjeda daje nam snagu za život, oboružava nas smjelošću i nadom, razgoni strah i tamu. Krist nam je darovao novi život, i novu snagu da živimo novim životom.

Zato vas želim ohrabriti, draga braćo i sestre koji ste već kršteni, i draga braćo i sestre katekumeni koji ćete biti kršteni ove svete noći, radujte se jer pripadate Kristu koji je pobjednik nad smrću, zlom i svakim grijehom jer – u njemu smo i mi pobjednici!

Neka vas prožme radost i osjećaj sigurnosti da sa sv. Pavlom mognete pred svakim izazovom s mirom u duši reći: „Znam komu sam povjerovao“ (2 Tim 1,12). On neka bude uvijek s vama!

Amen.