U subotu 5.ožujka u pastoralnom centru Petra Žagmeštra, mladi iz organizacijskog tima 40 dana za život Sisak, organizirali su tribinu pod nazivom s temom “Pobačaj – oslobođenje ili robovanje”, na kojoj su sudjelovali gosti predavači Iva Matijašević, voditeljica udruge Betlehem u Sisku, Vida Bašić, defektologinja i voditeljica udruge Vjera i svjetlo za Sisačku biskupiju te vlč. Janko Lulić, duhovnik organizacijskog tima 40 dana za život.

Tribina je zamišljena da pokaže posljedice pobačaja na psihičko i fizičko zdravlje,  te duhovno, a tribini se pridodalo informiranje okupljenih o sindromu Down, koji je često razlog iz kojeg ginekolozi nude abortus majkama kao jedino rješenje.

Tribinu je otvorila Iva Matijašević koja se osvrnula na pobačaj kao čin koji uništava tjelesno i psihičko zdravlje žene. Navela je neke primjere iz prošlih vremena kako su se radili abortusi, te kako se pojavom katoličanstva odnos prema samom plodu koji se treba donijeti na svijet, mijenjao. Dotakla se i zakona iz ne tako davnih vremena koji je svaku majku i oca koji se odluče na pobačaj automatski osuđivao na zatvorske kazne od 6 mjeseci do 3 godine Uz niz primjera iz vlastitog života i područja na kojem djeluje kao voditeljica kuće Betlehem, pozdravila je prisutne te prepustila riječ duhovniku inicijative vlč. Janku Luliću. Vlč. Lulić se osvrnuo najviše na društvo u cjelini, koje često traži bolje prilike, bolja vremena, te je napomenuo da se mi kao društvo moramo iz korijena promijeniti, prihvatiti da kako god nazovemo taj sam čin, to i dalje ostaje ubojstvo najmanjih! Poentirao je sa privatnim svjedočanstvom okupljenima, koje je bilo motivacija svima prisutnima, kada je podijelio sa svima kako je upravo njegova majka bila u toj situaciji da pobaci njega, no eto, Bogu hvala, zahvalan je što to Bog nije dozvolio. Isto tako, rekao je da često zaboravimo kada se nađemo pri takvoj odluci, da iako se čini teško u prvi mah, da rođenjem tog djeteta stvaramo mogućnost da donesemo na svijet novog Einsteina, odličnog liječnika ili vjeroučitelja ili vrhunskog sportaša. Zahvalio se okupljenima, dao podršku inicijativi, za molitelje te kazao kako svakodnevno ima u nakanim svakog od članova inicijative, koji su ga se posebno dojmili, jer stoje gore i mole u tišini, ne buče i ne galame, ne paradiraju ili mašu parolama, već u tišini daju glasnu podršku medicinskom osoblju, trudnicama i majkama koje to tek trebaju postati.

Zatim je riječ dobila Vida Bašić, defektologinja koja vodi udrugu Vjera i svjetlo. Ona se kratko osvrnula na činjenicu da glavna zadaća društva i svih ustanova za pomoć osobama koje imaju sindrom Down, jest upravo što bolja uključenost u društvo, osposobljavanje svih da budu što funkcionalniji i spremniji za suživot s ostalima u društvu. Rekla je da iako imaju kromosom viška i on ih čini drugačijima, taj višak kromosoma itekako duplo više od nas koji ih imamo “normalno”, dijele bez prestanka, kroz ljubav i osjećaje, bolje od svakog zdravog čovjeka, iskrenije i prisnije. Navela je više primjera kako često roditelji nemaju tu snagu da zadrže to dijete, već se uplaše i pobjegnu od odgovornosti, a upravo u toj odgovornosti leži srž problema. Majka ne bi smjela zazirati od odgovornosti, bilo njeno dijete zdravo ili nezdravo, normalno ili nenormalno, drugačije ili jednako. Majčina ljubav prema djetetu mora biti jednako jaka! Iako je i sama rekla, da bi mogla satima o ovoj temi, zaključila je svoje izlaganje mišlju kako društvo treba više dati da se odnos prema djeci s posebnim potrebama poboljša i da se razina svijesti podigne na viši nivo.

Na kraju samog dijela s predavanjima i izlaganjima, imali smo prilike čuti svjedočanstvo majke Romane, koja je posvjedočila svoj osobni put koji ju je doveo do kuće Betlehem, od trenutka kada je saznala da je trudna, do osobnih crtica koje su ju dovele do stanja u kojem je dan danas i sve do trenutka kada je shvatila da u biti nije sama i da ima obitelj koja joj je odavno trebala, koju nije imala zbog specifične životne situacije. Nakon svjedočanstva, voditeljica programa dala je riječ voditelju inicijative 40 dana za život Sisak Antonio Tompiću. da se obrati okupljenima. On je jasno obećao da će molitelji biti ustrajni, vjerni i čvrsti u molitvama da se ovaj gnjusni čin zaustavi, da se volja Božja ostvaruje dovijeka!

Izrazio je zadovoljstvo i sreću što je okružen pozitivnim mladim i starim ljudima, željnih suradnje, žrtve i odricanja da se našim sugrađanima i dokaže kako je potrebna transformacija svijesti, preokret u glavama i srcima, kako bi se maknuo ovaj čin iz svakodnevice ljudi. Naglasio je da osim što mole molitelji za medicinsko osoblje, trudnice, da unutar organizacijskog tima, mole jedni za druge, što Bog blagoslivlja i vidi, jer u prilog svemu govori činjenica da su jedni drugima potpora, desna ruka i da se jasno zna tko je za što sposoban i u čemu je dobar, kao što je Bog tražio da činimo sa talentima koje nam je dao.

Nakon obraćanja đakon Robert Jakica blagoslovio je inicijativu, zahvalio Bogu za sve koji su se okupili te pozvao okupljeni da nastave druženje u dvorani za blagovanje.

(A.T.)