„Mnogo je neodgovornosti na žalost u ovome svijetu. A tomu je tako jer ljudi žive sebično, misleći samo na sebe. Sveci su naprotiv ljudi koji žive za druge, koji poput Učitelja Gospodina našega Isusa Krista život svoj daju za druge, drugima pomažu, druge tješe, drugima čine dobro, opraštaju i ne uzvraćaju nepravdama, klone se nasilja i u poniznosti svoj život doživljavajući ga ne kao vladanje nad drugima nego kao služenje.“ kazao je mons. Vlado Košić, sisački biskup u crkvi Svete Marije na sisačkom Viktorovcu na svetkovinu Svih svetih u utorak 1. studenog.
Na misnom slavlju na kojem su koncelebrirali sisački svećenici predvođeni vlč. Brankom Koretićem, upraviteljem župe Pohoda BD Marije na čijem se teritoriju nalazi središnje sisačko groblje, biskup Košić još je u prigodnoj homiliji kazao: „Doista, ne bi bilo moguće nabrojiti i u kalendar staviti sve zaslužne i sve dobre ljude, kojima dugujemo sve što imamo, znamo, osjećamo i jesmo. Zapravo dugujemo im sebe. To je stvarno nebrojeno mnoštvo koje se ne da izbrojiti. Stoga im ovih dana obilazimo njihova posljednja zemaljska počivališta i tako im iskazujemo svoju zahvalnost i ljubav. Dok se nadvijamo nad njihove grobove i molimo za njih, pitajmo se jesmo li dostojni njihovi potomci i njihova braća i prijatelji? Mogu li oni biti ponosni na nas, na naše ponašanje, na naše zauzimanje za dobro kojem su nas oni učili i što su nam svojim životom i primjerom pokazivali?
„Nipošto ne smijemo zaboraviti, braćo i sestre, i naše poginule branitelje, te hrabre ljude koji su se izložili i svoj život založili za našu slobodu i budućnost našega naroda i Domovine. Još su nam svježa sjećanja na njih i njihovu hrabrost, njihovu ljubav prema istini i pravdi. Dok im stavljamo cvijeće i palimo svijeće na grobu, pitamo se što će biti s našom Domovinom. Je li ona dostojna njihove žrtve, jesmo li mi dostojni njihova položenog života za Domovinu i što ćemo mi učiniti s njome – a za koju su oni dali svoje živote?“ kazao je biskup Košić. Nakon misnog slavlja upriličena je procesija od crkve Svete Marije do središnjeg križa na sisačkom groblju Viktorovac u kojoj je okupljeno mnoštvo hodeći sa svijećama molilo nad grobovima svojih pokojnih za pokoj duša svih koji su na ovom groblju sahranjeni te za one do čijih grobova ne mogu doći. AS
