Sisačka biskupija organizira niz tribina o socijalnom nauku Crkve. Prvi gost predavač bio je prof. dr. Slaven Letica, bivši savjetnik prvog predsjednika Republike Hrvatske i saborski zastupnik, koji je održao predavanje na temu: „Strah, sram i nada hrvatskoga društva – komentari posljednjih izjava Iustitia et pax Komisije HBK“ a na poziv mons. dr. Vlade Košića, sisačkog biskupa u Pastoralnom centru katedralne župe Uzvišenja Svetoga Križa u Sisku, 24. studenog ove godine.
Kao uvod u izlaganje prof. Letica ukazao je na problem učestalog korištenja pojma oprosnica – u svjetovnom govoru, a koji je teologijski pojam, vukući paralelu sa korištenjem najmističnijeg pojma u kršćanstvu – pojma pretvorba, koji je u svjetovnom govoru iskorišten kao naziv za organiziranu pljačku. Poučen ranijim iskustvima i zbivanjima, upozorio je autora toga pojma, glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića na moguću zloupotrebu pojma – indulgencija.
Prof. Letica je još jednom pohvalio javno priopćenje Iustitiae et pax, te potom pročitao predavanje Strah, sram i nada u hrvatskom društvu, o jednom od ljudi kojima se trenutačno u Hrvatskoj sudi, Damiru Polančecu.
Potom su uslijedila pitanja, iz čijeg je sadržaja razvidno što naše ljude muči, u čemu traže razjašnjenje, smjernice i pripomoć u razmišljanju i prosuđivanju.
Nakon konstatacije o važnosti uloge HDZ-a, i svećenstva u presudnim godinama prije i za vrijeme Domovinskog rata, postavljeno je pitanje kako danas dalje, kako postići pravednost izbora, na koje je g. Letica odgovorio sljedeće: „Što se tiče uloge svećenstva, ja ću se s vama složiti, pogotovo u ratnim teškim vremenima, u vremenu patnje, prognaništva, to je prva i posljednja utjeha, poslije toga Katolička Crkva je sačuvala vjeru u hrvatsku državu u doba kada je malo tko u to vjerovao.“ rekao je predavač.
Spomenuo je kako je bio na jednom skupu povjesničara koji kao da su slijepi, kritiziraju sve što se događalo između 1990. i 2000. godine. To desetljeće je jedno razdoblje koje je kritičarski hipereksploatirano, dok zadnjih deset godina, kada su napravljene čisto ekonomske štete, uopće se ne analizira. Mi smo iz rata izašli s dugom od 3,5 milijarde a danas smo dužni 46 milijardi eur-a. Prije 2000. godine privatizirano je 40 %, a poslije 2000. godine 60 %, prema tome nitko ne želi ozbiljno razgovarati o drugom desetljeću. Ne možemo reći da imamo dva izgubljena desetljeća, jer smo u prvom stvorili i obranili državu, i u drugom smo vjerojatno nešto pametno i dobro napravili, sada treba vidjeti što se u ovih sljedećih 10 godina može napraviti kako bi Hrvatska prevlada probleme koji danas more veliki dio Europe: Irska je pred slomom, Portugal je u užasnoj situaciji, Grčka je slomljena, većina srednje Europe, danas drhti jer se plaši da će doći do monetarnog sloma Europske unije, znači nisu samo hrvatski problemi hrvatski problemi, oni su i međunarodni problemi. Što je tu potrebno? Potrebno je naprosto da se nađe mehanizam da se učini prvi korak. Po meni, prvi korak je, pokret za novi Sabor, zgodna je skraćenica PONOS. Neka se javi jedan društveni pokret koji bi promijenio i prisilio Sabor da izmijeni izborno zakonodavstvo, po kojem neće samo prvaci stranaka birati tko će biti na prvom a tko na pedesetom mjestu, nego da o tome odlučuje. Kada bi Hrvatska napravila samo tu jednu malu promjenu, kvaliteta Sabora bi se bitno promijenila, a iz Sabora se generiraju zakoni, sistem potrošnje novca, sistem prikupljanja novca, izvršna vlast, delegiranje nadzornih odbora, pojasnio je g. Letica svoje stavove i razmišljanja i uvjerenje u moguću bolju sutrašnjicu.
Potaknut pitanjem iz publike, g. Letica izložio je svoj stav i komentar o posebno bolnoj i prisutnoj temi branitelja Domovinskog rata kazavši: „Nažalost niti u svijetu njihova žrtva nikada nije dovoljno cijenjena, to su samo uspjeli komunisti i partizani gotovo pola stoljeća oni su stvorili jednu militantnu organizaciju. Ako gledate američke veterane, oni su isto izgubljeni. Vi u ratu ostajete bez duše, ono što se danas zove PTSP, jedna je velika manipulacija i tome bi se i Crkva morala suprotstaviti, ja to zovem „sindromom izgubljenih i ranjenih duša“, znači ljudi koji su bili na ratištima ili su odlutali od duše, ili su im duše trajno ranjene, one se ne mogu medikamentima izliječiti. Predlagao sam da se u Hrvatskoj počne primjenjivati jedan alternativni način, jer ako čovjeku date šaku medikamenata, prije svega kemijskih, oštetiti će organizam, osim toga, on svakodnevno sumnja ako otvori TV ili sluša radio, vidi da njegova žrtva nije dala ploda i to je najveća tragedija, zbog toga je taj problem vrlo kompliciran, nije ozbiljno postavljen ni od doktora ni na teološkoj razini, nego se to gleda kao ekonomski problem i jedan formalno pravni problem“ zaključio je prof. Slaven Letica. ATS
foto: Stjepan Vego
