Blagdan bl. Alojzija Stepinca svečano je proslavljen u petak 10. veljače u župama bl. Alojzija Stepinca u Budaševu i Kutinskoj Slatini. Misna slavlja predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnicima vlč. Nikolom Majcenom i vlč. Dragutinom Papićem, svećenstvom i brojnim vjernicima, štovateljima ovog hrvatskog blaženika.
U prigodnim homilijama biskup Košić se osvrnuo na nadolazeći Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku i poruke Blaženika koje je on izrekao u različitim prigodama, govoreći najčešće mladima i za mlade. Posebno je istaknuo govor Blaženika održan na bakljadi u Sisku, 12. listopada 1935. godine. „Ovo mi je posebno drago jer je izrečeno, doduše prije 77 godina, ali upravo u našem gradu od jednog sveca, od čovjeka Božjega. U tom govoru naš Blaženik je rekao: “Naši su se stari borili na obalama Kupe za krst časni i slobodu zlatnu. Budite vi dostojni nasljednici svojih djedova. I onda, kada su ostale reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae – ostaci ostataka nekoć slavnoga kraljevstva Hrvatskoga, ovdje se slomila turska sila. A baš katolička vjera bila je ona, koja nam je dala jakost da se održimo. Ona nas je do danas sačuvala i ona nas je kadra sačuvati i dalje. Katolička vjera je ujedno temelj svakog reda i poretka.“ Je li naš Blaženik pozivao mlade na boj? Očito je želio naglasiti kako je važno braniti vjeru, te da smo i mi danas, kao nekada naši stari, pozvani braniti i sačuvati svoju vjeru, pred bilo kime tko nas želi porobiti“, rekao je biskup.
Biskup se osvrnuo i na propovijed Nadbiskupa Stepinca na jednom jubileju sestara Uršulinki u kojoj je branio pravo Crkve da odgaja mladež, pravo koje su tada kao i danas u Crkvi nijekali.
„U obrani ovog načela Nadbiskup polazi od prava roditelja, koji prvi imaju – kako on kaže – „dužnost, pa prema tome i pravo da odgajaju djecu, jer pravo pretpostavlja dužnost.“ A kršćanski su roditelji, za njega, „mandatari Crkve“. Tako da oni moraju u ime Crkve djecu odgajati prema vjerskim načelima, dok javne vlasti imaju dužnost samo to da roditeljima ovo omoguće. A „za koga se odgaja djecu?“ – pita se naš Blaženik. I odgovara: „Dijete dakle ne odgaja se prvotno za majku, nego za Boga. Dijete ne odgaja se prvotno za oca, nego za Boga. Dijete ne odgaja se prvotno za narod, nego za Boga. Dijete ne odgaja se prvotno za državu, nego za Boga. Da li se možda time nanosi kakova šteta majci, ocu, narodu, državi? Ni najmanje, jer je samo po sebi jasno da je mladež koja je odgojena za Boga i po Božjim načelima, samim tim najbolje odgojena i za obitelj, narod i državu.“ Tako naš Blaženik. A mi? Pitamo se, koliko mi danas branimo pravo djece da se odgajaju za Boga, da ih roditelji odgajaju u ime Crkve i da ih odgaja Crkva? Prečesto se naime, postavljaju ta pitanja u našoj javnosti, a da ne bismo u njima prepoznali želju da se Crkvi onemogući svaki utjecaj na odgoj djece i mladeži. Ali znamo i zašto: jer mnogima smeta što će djeca i mladi u Crkvi, na vjeronauku, na župnoj katehezi, na zajedničkim pobožnostima križnoga puta, na duhovnim vježbama, na Susretu hrvatske katoličke mladeži čuti i moći upiti u sebe katoličke vrijednosti. Mnogi bi još uvijek željeli da se u nevina srca i duše djece i mladih utisnu likovi izopačenih diktatora, pred kojima su se mladi morali nekoć klanjati, nositi štafete, obožavati lik i djelo tih zemaljskih samoprozvanih bogova, histerično masovno plakati prigodom njihove smrti, e da se ne bi okrenuli pravome i jedinome bogu koji ne zarobljuje, već oslobađa, koji čisti i prosvjetljuje, ozdravlja i diže svako biće u njegovom punom dostojanstvu i slobodi. Naš je Blaženik jednom upravo zavapio: „A Crkva i hrvatski narod trebaju izgrađenu omladinu. Stoga već od najmanjih nogu treba posvetiti brigu dobrom odgoju mladeži, naglasio je na kraju biskup Košić.
