U župnoj crkvi u Kutinskoj Slatini u ponedjeljak 10. veljače proslavljen je blagdan bl. Alojzija Stepinca, zaštitnika župe. Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom Biskupije mons. Markom Cvitkušićem, dekanom Kutinskog dekanata preč. Ivanom Benkovićem i domaćim župnikom preč. Dragutinom Papićem i brojnim svećenstvom. Uz velik broj vjernika kutinskog kraja i štovatelja Blaženika misi su nazočili i predstavnici Grada Kutine predvođeni gradonačelnikom Andrijom Rudićem.
U homiliji biskup Košić je podsjetio na životni put bl. Alojzija upozorivši kako ga mnogi mladi nisu upoznali pa je potrebno neprestano podsjećati na vrijeme i okolnosti u kojima je živio i radio te na uzroke njegova trpljenja i mučeništva, a osobito na to kakav je on bio čovjek, kršćanin i pastir. Biskup je posebno s okupljenima podijelio brojne misli bl. Stepinca o svetosti braka i obitelji, koje današnji svijet protivan Bogu toliko napada, te je istaknuo kako je on znao koliko je obitelj važna i koliko ju mi vjernici moramo braniti, čuvati i promicati.
Biskupova homilija u cijelosti
Biskup Košić je istaknuo i kako je mučenik bl. Alojzije više puta posvjedočio na svom sramotnom suđenju čistu savjest: „moja je savjest mirna“. „Premda čiste savjesti, bio je opterećen krivim optužbama i izdržao je – bio je patnik ali i dionik Kristove utjehe. To je i naš put. Čiste savjesti, služiti Bogu i ljudima, ljubiti domovinu, pomagati svima i boriti se za kršćanske vrijednosti u društvu. Znamo da to nije danas moderno i tko hoće slijediti Krista, mora biti spreman i na trpljenje, ali – vjerujemo – ono vodi pobjedi uskrsnuća. Zato je ‘stamena nada naša’. Gospodin naš Isus Krist nije došao na svijet da mu ovdje bude ugodno, da prođe zemljom u lagodnosti života, nego je znao da ga čeka križ i trpljenje. Pa ipak, to je on zvao časom proslave: ‘Došao je čas da se proslavi Sin čovječji.“ (Iv 12,23). Proslava dolazi nakon umiranja: ‘ako pšenično zrno ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“.
Na kraju biskup je poručio: „Molim Gospodina da znamo, poput bl. Alojzija i tolikih svetaca mučenika, prihvatiti svoje umiranje, gubitak ovoga života, da bismo stekli život vječni. Proslava imena Božjega je u tome da se znamo za njega i za dobro žrtvovati, ne misleći na sebe i svoj život. Jedino tako, kaže Gospodin, moguće je sačuvati život, i to za vječnost. Molimo Te, Gospodine, daj nama, i osobito našim hrvatskim katoličkim obiteljima snage da se odupremo navalama zloga, modi ovoga svijeta, razdorima i međusobnim dijeljenjima. Molimo Te, sačuvaj naše obitelji u miru i ljubavi, učini ih domom molitve, oazom pobožnosti, svetištem života i prihvaćanjem brojnog potomstva. Po zagovoru bl. Alojzija Stepinca udijeli nama svima, a osobito našim obiteljima, da se ne bojimo nikakvih prijetnji, da ustrajemo u svjedočanstvu za Tebe i Tvoje kraljevstvo, pa makar i sav svijet bio protiv nas. Prosvijetli svojim Svetim Duhom one koji su odgovorni za naše hrvatsko društvo, da donose takve zakone kojima će štititi život od začeća do prirodne smrti, da se zauzimaju za ono što je dobro za naš hrvatski narod, da se ne stide svoga imena, da nas – nakon tolikih žrtava za Domovinu – ne zadesi tiha okupacija zla i tuđih zlonamjernih interesa. Molimo Te, Gospodine, učini da naše obitelji napreduju, da svi imaju posla, i da poštenjem zarađuju svih kruh za sebe i svoje obitelji, da u našim obiteljima bude više rođenih nego umrlih, da se ne ugasi nada u srcima naših ljudi, da mladi imaju budućnosti, da nam sretna bude Domovina Hrvatska“.
