Jubilarno 10. Stepinčevo, od osnutka župe, proslavljeno je u ponedjeljak 10. veljače u župnoj crkvi Bl. Alojzija Stepinca u Budaševu svečanim misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom Biskupije mons. Markom Cvitkušićem, domaćim župnikom vlč. Krešimirom Bulićem, svećenstvom i uz prisutnost brojnih vjernika sisačkog kraja, štovatelja ovog hrvatskog blaženika, mučenika i svjedoka za Isusa Krista.
U homiliji biskup Košić je podsjetio na životni put bl. Alojzija upozorivši kako ga mnogi mladi nisu upoznali pa je potrebno neprestano podsjećati na vrijeme i okolnosti u kojima je živio i radio te na uzroke njegova trpljenja i mučeništva, a osobito na to kakav je on bio čovjek, kršćanin i pastir. Biskup je posebno s okupljenima podijelio brojne misli bl. Stepinca o svetosti braka i obitelji, koje današnji svijet protivan Bogu toliko napada, te je istaknuo kako je on znao koliko je obitelj važna i koliko ju mi vjernici moramo braniti, čuvati i promicati. „Na otvaranju Hrvatskog socijalnog tjedna, u Zagrebu 25. listopada 1937. on je rekao: ‘Kao što se ne može urediti kuća ako se prije ne urede njezini temelji, tako se ne može urediti ni ljudsko društvo, ako se ne urede temelji na kojima ono počiva. Temelj na kojem počivaju narod i čovječanstvo jest bez sumnje obitelj’. Da je obitelj ugrožena, vidljivo je iz Blaženikova nagovora na završetku Euharistijskog kongresa održanog u Petrinji, 15. kolovoza 1938., kada je rekao ovo: ‘Dragi vjernici, živimo u vremenima kad se hoće rušiti temelje ljudskog društva. Danas ostaviti Boga za mnoge znači malenkost. Kršenje moralnih zakona drži se za ništa. Još je u ona dobra stara vremena poštivanje oca i majke bilo smatrano za krepost, danas se nepoštivanje očituje na svakom koraku. Pod razornim idejama komunizma ubijaju djecu u utrobi majke. U stara vremena smatralo se za krepost ljubav prema ostalim narodima – danas se pod utjecajem bezbožnog nacionalsocijalizma smatra za krepost mrziti i proganjati svoju braću u Kristu. Doživjeli smo ta kobna vremena, a danas se i po našim selima šire te pogubne ideje koje nose propast hrvatskom narodu“, podsjetio je biskup na riječi Blaženika, te dodao kako je on vidio prijetnje i opasnosti, znao je da je obitelj temelj društva, i zalagao se za njezino ozdravljenje da bi i pojedinci i narod imao budućnost.
Biskupova homilija u cijelosti
U nastavku biskup je istaknuo kako je mučenik bl. Alojzije više puta posvjedočio na svom sramotnom suđenju čistu savjest: „moja je savjest mirna“. „Premda čiste savjesti, bio je opterećen krivim optužbama i izdržao je – bio je patnik ali i dionik Kristove utjehe. To je i naš put. Čiste savjesti, služiti Bogu i ljudima, ljubiti domovinu, pomagati svima i boriti se za kršćanske vrijednosti u društvu. Znamo da to nije danas moderno i tko hoće slijediti Krista, mora biti spreman i na trpljenje, ali – vjerujemo – ono vodi pobjedi uskrsnuća. Zato je ‘stamena nada naša’. Gospodin naš Isus Krist nije došao na svijet da mu ovdje bude ugodno, da prođe zemljom u lagodnosti života, nego je znao da ga čeka križ i trpljenje. Pa ipak, to je on zvao časom proslave: ‘Došao je čas da se proslavi Sin čovječji.“ (Iv 12,23). Proslava dolazi nakon umiranja: ‘ako pšenično zrno ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“.
Na kraju biskup je poručio: „Molim Gospodina da znamo, poput bl. Alojzija i tolikih svetaca mučenika, prihvatiti svoje umiranje, gubitak ovoga života, da bismo stekli život vječni. Proslava imena Božjega je u tome da se znamo za njega i za dobro žrtvovati, ne misleći na sebe i svoj život. Jedino tako, kaže Gospodin, moguće je sačuvati život, i to za vječnost. Molimo Te, Gospodine, daj nama, i osobito našim hrvatskim katoličkim obiteljima snage da se odupremo navalama zloga, modi ovoga svijeta, razdorima i međusobnim dijeljenjima. Molimo Te, sačuvaj naše obitelji u miru i ljubavi, učini ih domom molitve, oazom pobožnosti, svetištem života i prihvaćanjem brojnog potomstva. Po zagovoru bl. Alojzija Stepinca udijeli nama svima, a osobito našim obiteljima, da se ne bojimo nikakvih prijetnji, da ustrajemo u svjedočanstvu za Tebe i Tvoje kraljevstvo, pa makar i sav svijet bio protiv nas. Prosvijetli svojim Svetim Duhom one koji su odgovorni za naše hrvatsko društvo, da donose takve zakone kojima će štititi život od začeća do prirodne smrti, da se zauzimaju za ono što je dobro za naš hrvatski narod, da se ne stide svoga imena, da nas – nakon tolikih žrtava za Domovinu – ne zadesi tiha okupacija zla i tuđih zlonamjernih interesa. Molimo Te, Gospodine, učini da naše obitelji napreduju, da svi imaju posla, i da poštenjem zarađuju svih kruh za sebe i svoje obitelji, da u našim obiteljima bude više rođenih nego umrlih, da se ne ugasi nada u srcima naših ljudi, da mladi imaju budućnosti, da nam sretna bude Domovina Hrvatska“.
