Predstavljanje zbirke pjesama Željke Šemper „Ecce homo“ (Evo čovjeka) održano je u petak 19. listopada u Narodnoj knjižnici i čitaonici „Vlado Gotovac“ u Sisku. Ova četvrta autoričina zbirka sadrži četrdeset i četiri pjesme, izdala ju je nakladnička kuće Tkanica iz Zagreba, a sisačkoj publici predstavili su je predstavila sama autorica, sisački biskup Vlado Košić i profesorica Tanja Vadla koja je na početku svog kritičkog osvrta istaknula kako ju je autoričinoj poeziji privukla činjenica da se ona ne libi biti svoja, da ne robuje modernim poetikama i da se razlikuje od većine hrvatskih recentnih pjesnika time što odvlači od zbilje. Njen pjesnički subjekt je bezvremen, a samim time i svevremen, ona namjerno izbjegava stvarnosne metafore ustrajući na emocije kao fundamentalnom kanonu lirskog izričaja. Osjetljivost bića, njegova ranjivost, čudesni labirinti tuge u koje je uhvaćen čitatelj, suputnik, supatnik čine poetsku okosnicu ove zbirke, a čitava je zbirka prožeta retoričkim pitanjima i samopropitivanjima u kojima poezija i religija postaju jedno.
U svom osvrtu na „Ecce homo“ biskup Košić je rekao kako pjesnikinja pokazuje kao i do sad, u svoje prve tri zbirke, sve elemente dobre duhovne poezije. To su: molitva, plač i divljenje, proročki govor, zagledanost u svoj svijet, ali uvijek pred Bogom, zdvajanje i radovanje, tugu i nadu, istovremeno. Upravo su ti elementi osobito naglašeni u ovoj zbirci koja je svakako par excellence zbirka duhovne poezije. Ove su pjesme ne samo molitve, nego su i proročki govor. Autorica u svojim pjesmama izriče istinu o sebi, o ljudima, o društvu u kojem živimo, o Crkvi, o prirodi, o svijetu. Ona šiba svojim riječima, obara se na nepravde i razotkriva laži.
Biskup ističe i kako je mnogo pitanja u duši pjesnikinje, mnogo vapaja na koje ne dobiva odgovore. Ali ona ne odustaje od razgovora s Bogom, od slušanja njegove riječi i od odjeka u svojoj duši na tu riječ, odjeci koji nisu važni samo za nju, premda ona to često tako misli, nego te su poruke dane svima, one žele utjecati na druge, na stav pred životom, na odnose prema ljudima, na odnos prema Bogu. U tome je njezina riječ proročka jer prenosi Božje poruke ljudima. To su poruke koje preispituju život i postavljaju ga na nove temelje. „Zahvalni pjesnikinji Željki očekujemo još mnogo njezinih duhovnih poetskih plodova, koji su molitva i proročki poticaj da živimo pozorni na Božji govor i spremni da ga ne samo sami slijedimo, nego i s drugima dijelimo“, rekao je na kraju svog osvrta biskup.
U svom predstavljanju autorica se kratko dotakla i svojih prethodnih zbirki u kojima je govorila o različitim temama u svojoj poznatoj „ja“ formi. Prva zbirka govori o njoj samoj, njenom tijelu, druga o njoj u društvu, treća o njoj u širem društvu, a „Ecce homo“ o dubinama u sebi, ali i o drugima oko sebe. U sljedećoj zbirci, za koju već ima pripremljenih pjesma, autorica je istaknula kako se nada da će se izmaknuti „ja“ izričaju i usuditi se reći svakome da stane u arenu i bude taj ecce homo. Za kraj, pročitala je pjesmu pod nazivom „Sigurnost“ koja će biti dio sljedeće zbirke.