Na svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 24. studenog, sisački biskup Vlado Košić predvodio je u crkvi Pohoda BDM u Starom Farkašiću svetu misu za vlč. Antuna Irgolića, ubijenog župnika ove župe u Drugom svjetskom ratu. Tom prigodom biskup je i zaključio proteklu Godinu vjere u Biskupiji, ali i obilježio početak Godine hrvatskih mučenika u Sisačkoj biskupiji tijekom koje će između ostalog pohoditi župe Biskupije u kojima su u Drugom svjetskom ratu i poraću ubijeni svećenici, kao i rodne župe ubijenih svećenika koji su svoju službu vršili izvan područja Sisačke biskupije.

U homiliji, biskup je obrazlažući poruku pročitane Božje riječi istaknuo da je Krist kralj, ali drukčiji negoli što su zemaljski vladari jer on je imao trnovu krunu, a prijestolje mu nije od zlata nego na križu. „Kristov primjer je poruka za sve nas, koji smo njegovi učenici i koji želimo biti dionici njegova Kraljevstva, naime naše kraljevanje je u služenju. Danas na blagdan Krista Kralja zatvara se Godina vjere, u kojoj smo bili pozvani učvrstiti se u svojoj vjeri te i nakon ove Godine živjeti po vjeri. A to znači ne samo privatno čuvati u svome srcu svoju vjeru, nego ju i svjedočiti, i to svaki dan, i to na svakom mjestu, gdje god živjeli i radili“, rekao je biskup te se spomenuo i župnika Antuna Irgolića, koji je upravo prije 100 godina došao u Stari Farkašić i postao župnik, ovdje vršio tu službu trideset godina, a posvjedočio je svoju vjeru prije 70 godina kada je nasilno uhvaćen, strašno mučen i ubijen. „Ubili su ga partizani početkom veljače 1943. Kao Krist koji je svoje kraljevstvo ostvario mučeničkom smrću na križu, i on je prinio žrtvu svoga života Kristu Kralju, i to samo zato jer je bio katolički svećenik. Na današnji blagdan, kada se zaključuje Godina vjere, želim najaviti da mi u Sisačkoj biskupiji od sljedeće nedjelje započinjemo Godinu hrvatskih mučenika, te ćemo u novoj liturgijskoj godini veću pozornost pokloniti svima koji su za vjeru dali život. U tom velikom broju žrtava imamo i 22 svećenika, bilo da su ubijeni na području naše Biskupije, bilo da su rodom iz naše Biskupije a ubijeni su u drugim dijelovima tada velike Zagrebačke nadbiskupije, ali i na drugim mjestima duž Križnoga puta tako da za sve niti ne znamo gdje su njihova ubijena tijela. Ja ću osobno ići u te župe gdje su bili ubijeni, ili iz kojih su ubijeni svećenici, te ćemo to i obilježiti postavljanjem spomen-ploča, što ovdje nije bilo potrebno jer već postoji ploča koju ste vi, župljani, podigli svome župniku 2001. godine“, poručio je biskup, te u nastavku istaknuo kako tim spomenom ne želimo buditi nikakvo neprijateljstvo niti mržnju i osvetoljubivost, već je želja da se istina ne zaboravi, da se sjećamo naših poginulih da bismo se nadahnjivali na njihovu primjeru te i sami bili spremni žrtvovati se za vjeru i Crkvu, za Boga i svoju domovinu.

Na kraju, osvrćući se o nadolazeći referendum o braku biskup je poručio kako smo za svoju vjeru dužni svjedočiti i kad je to teško, kada se traži ustrajnost pa i pod cijenu žrtve. „Također želim reći i da je svjedočanstvo naše vjere vidljivo i u obrani obitelji, koja je posebno ugrožena u naše vrijeme. Stoga treba jasno reći: brak je Bogom dana ustanova muškarca i žene koju ne možemo i ne smijemo dovesti u pitanje jer tako se dovodi u pitanje i sama opstojnost čovjeka i čitavog čovječanstva. Bilo bi zato neodgovorno da se sljedeće nedjelje nađe bilo koji vjernik koji bi rekao da se to njega ne tiče, da će i tako sve biti kako bude. Ne! Svi smo mi odgovorni za našu budućnost, i kao naroda i kao Crkve. Molimo se stoga danas Krstu Kralju da nas osnaži da ga priznajemo svojim kraljem hrabrom vjerom, spremnom i na žrtvu, te da čuvamo one vrijednosti, osobito vjere i  obiteljskih vrlina, koje nam je sam Bog darovao da na njima, kao na temeljima gradimo svoj život i život Crkve i naroda“.

Na kraju mise, koju je animirao Mješoviti župni zbor iz susjedne župe Žažina, u ime župljana biskupu je zahvalio župnik vlč. Mladen Vidak, poklonivši mu pritom sliku župne crkve, rad domaćeg autora Božidara Škofača.

Misi je prethodila molitva ispred križa i spomen ploče koji su podigli župljani ove župe 2001. godine u spomen na mučeničku smrt svog župnika Antuna, a povodom stote obljetnice njegova ređenja.