Predstavljanje knjige „Zrin 70 godina poslije komunističkog genocida ili zločinački antifašizam protiv hrvatskog pučanstva“, autora Damira Borovčaka održano je u utorak 26. studenog u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu. O knjizi su govorili sisački biskup Vlado Košić, ravnatelj Zaklade za gradnju crkve u Zrinu mons. Marko Cvitkušić i autor.
Ova nova njegova knjiga Damira Borovčaka druga je u nizu biblioteke Hrvatski martirologij Sisačke biskupije koja na 180 stranica donosi zbir povijesnih činjenica i svjedočanstava o strašnom i jezovitom zločinu koji se 1943.g. dogodio starom hrvatskom povijesnom mjestu Zrin i njegovim stanovnicima od ruke komunista i antifašista.
Započevši svoje izlaganje zahvalom autoru g. Borovčaku biskup Košić je istaknuo kako on u sebi posjeduje povijesni i nacionalni osjećaj te kako se kao vjernik oduvijek zalaže za istinu, između ostalog brojnim knjigama kojima otkriva zaboravljene istine o hrvatskom stradanju. Govoreći o Zrinu, biskup je rekao kako je Zrin za njega mjesto posebnog pijeteta. “Što je prije 22 godine za svakoga Hrvata postao Vukovar, to je prije 70 godina postao Zrin. I u jednom i u drugom mjestu Hrvati su doživjeli srpsku agresiju i genocid, velika stradanja, masovna ubojstva, mučenja, zarobljavanja, progon, razaranja i crkvi i škola i hrvatskih domova. No, razlika je u tome što se Vukovar – koji je simbol hrvatskog stradanja u Domovinskom ratu koje je zadesilo i mnogo drugih gradova, kao što je moja Petrinja, gdje sam ja bio župnik u Domovinskom ratu, ali i Dubrovnik, Zadar, Škabrnja, Gospić, Slunj, Karlovac, Glina, Kostajnica, Pakrac, Ilok, Osijek, ali i moj Sisak – premda još uvijek uz strašne opstrukcije i teškoće, ali ipak slogom svih Hrvata Vukovar se polako obnavlja i diže iz pepela, što je to ipak živ grad i mjesto obitavanja, dok je Zrin i nakon 70 godina prazan grad, u kojem ne žive više Hrvati, zapravo i s malobrojnim Srbima koji odlaze i sve više ga napuštaju, Zrin je pusto mjesto. No, to ne smije tako ostati jer Zrin, kao i Vukovar, simboli su našeg nacionalnog stradanja i stoga našeg nacionalnog ponosa. Mi moramo obnoviti Zrin“, rekao je biskup te podsjetio kako je to shvatio i veliki hrvatski domoljub Martin Katičić, prvi predsjednik Društva prijatelja Zrina, koji je puno učinio da se ne zaboravi Zrin i da se pokrene obnova starog grada i crkve Sv. Marije Magdalene na groblju.
Biskup je i obznanio okupljenima kako je upravo danas saznao rezultate istraživanja ljudskih kostiju, pronađenih prilikom arheoloških iskapanja na lokalitetu srušene crkve Našašća sv. Križa, a koji pokazuju kako one datiraju iz vremena Drugog svjetskog rata, te kako su to ostaci mučenih i ubijenih Zrinjana.
Ravnatelj Zaklade za gradnju crkve u Zrinu mons. Marko Cvitkušić podsjetio je kako je ova knjiga ugledala svjetlo dana povodom obilježavanja 70. obljetnice partizanskog zločina nad Zrinom i Zrinjanjima, te u nastavku dao detaljan pregled sadržaja knjige i pročitao dio potresnih svjedočanstava Stjepana Petanjka i Andrije Feketića.
Autor knjige rekao je kako je svojim dolascima u Zrin te pisanjima o njemu želio skrenuti pozornost javnosti o onome što nisu činili hrvatski mediji. „Nažalost ako me nešto u životu boli onda je to laž, a sestra od laži je prešućivanje istine. Ova istina o Zrinu je strahovito prešućivana od 1945. do 1991. godine, a onda se nažalost nastavilo prešućivanje i 20 godina u slobodnoj Hrvatskoj. To je bio moj poticaj zašto sam dolazio u Zrin – mjesto gdje nam antifašizam laže u oči“.
Govoreći o naslovu Borovčak je rekao da „komunistički genocid“ koji stoji u njemu nije nimalo napuhnuta već realna stvar. Jer ako se u jednom mjestu pobije jedna trećina stanovnika i ako je od te jedne trećine gotovo devedeset posto muškaraca, onda to nema drugog izraza nego genocid, te kako knjiga sadrži nekoliko dokumenta koji se ne „mogu oprati“ jer su ih napisali upravo sami komunisti.
Na kraju, Borovčak je poručio kako se kupnjom knjige kupuju cigle za izgradnju crkve u Zrinu.
Knjiga o Zrinu osim u Sisku i Zagrebu, predstavljena je ovih dana i u Osijeku te Drenju, gdje su svoje mjesto za život pronašli brojni raseljeni Zrinjani, živi svjedoci događanja iz ove knjige, kao i njihovi potomci.
