mons. Vlado Košić
4. USKRSNA NEDJELJA
Sisačka katedrala, 21. travnja 2013.
Draga braćo i sestre,
Danas je Dan Dobroga Pastira, kada čitava Crkva moli za duhovna zvanja. To su prije svega biskupi, svećenici, redovnici i redovnice – oni u ime jedinoga Pastira, Isusa Krista, vode Božji narod. No, ujedno se Crkva moli i za bogoslove i sjemeništarce, za redovničke kandidate i kandidatice, za ustrajnost u svetom zvanju. Također molimo se da Dobri Pastir obdari duhom ljubavi i poniznosti, služenja i istinske vjerodostojnosti sve one koji su pozvani svojim životom i radom sudjelovati u poslanju Krista, Dobroga Pastira.
Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja u svom pismu, koje je nazvao „Duhovna zvanja – proroštvo nade“, kaže kako je prigodnu poruku u Godini vjere “Zvanja su znak nade utemeljene na vjeri”, uputio već prije Benedikt XVI., a jubilarni 50. svjetski dan molitve za duhovna zvanja slavimo s novim rimskim biskupom papom našim Franjom. Nedjelja Dobroga Pastira je zajednička molitva Gospodaru žetve da nastavi slati radnike u žetvu svoju. Duhovna zvanja su radost i nada vitalne Crkve, pokazatelj vjere i ljubavi naših župnih i biskupijskih zajednica, znak zdravlja obitelji i ujedno znak budućnosti i nade humanijeg društva.“
Kad međutim govorimo o duhovnom zvanju, tada treba jasno reći: svako je zvanje kršćanina, pa što god on radio, koju god on službu vršio, ako ju vrši u duhu Evanđelja, ako je ispunjen Duhom Božjim – duhovno ili produhovljeno zvanje.
K tome, i to danas osobito upravo mi, ovdje u Sisku želimo osjetiti i posvijestiti si: svi koji god čine dobro, svi sudjeluju u poslanju Krista, Dobroga Pastira.
I dok s jedne strane razmišljamo o pozivu koji nam upućuje Gospodin i o našem odazivu, koji bi trebao biti duhovan i produhovljen, zahvaljujemo Bogu što je podigao i podiže uvijek iznova dobre i hrabre ljude da po njima pomaže onima koji su najpotrebniji.
Tako s jedne strane, zahvaljujemo izravno Bogu, a s druge strane, zahvaljujemo i dobrim ljudima, svima onima koji su se spremno i velikodušno žrtvovali za dobro bližnjih.
Sasvim konkretno, to je danas velika zahvala što smo u našoj Sisačkoj biskupiji, čiji su krajevi bili teško ugroženi prijetnjom poplava, preživjeli te teške dane i što su, nadljudskim naporom mnogih, spašeni i ljudski životi i imovina naših građana, bez obzira na vjeru i druge društvene pripadnosti.
Tu valja nabrojiti sve dragovoljce i službe, sve organizirane skupine u Sisku i našoj okolici koje su sudjelovale u spašavanju od poplave, i to od Velikog tjedna pa sve do ovog prošlog tjedna, kada je u utorak ukinuta mjera izvanrednog stanja od poplave.
Dana 2. travnja 2013. sisački gradonačelnik gosp. Dinko Pintarić osnovao je Operativni stožer obrane od poplava, kojemu je na čelu bio gosp. Agan Velić. Pod tim su stožerom radili:
Stožer zaštite i spašavanja grada Siska, Zapovjedništvo civilne zaštite grada Siska, Zapovjednik postrojbi civilne zaštite grada Siska te Povjerenici i zamjenici povjerenika civilne zaštite po mjesnim odborima.
U tom radu spašavanja sudjelovali su Predsjednici i članovi mjesnih odbora poplavljenih područja: STARO PRAČNO, STARA DRENČINA, ŽABNO, SELA, GREDA, ODRA SISAČKA, VUROT, VELIKO SVINJIČKO, GUŠĆE, ČIGOČ, KRATEČKO, BUKOVSKO, LUKAVEC POSAVSKI, SUVOJ, LONJA, PRELOŠĆICA, MUŽILOVČICA.
Uključene su bile gotove snage zaštite i spašavanja Grada Siska: KOMUNALAC d.o.o. SISAK, VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. SISAK, AUTO PROMET d.o.o. SISAK, JAVNA VATROGASNA POSTROJBA GRADA SISKA, GRADSKO DRUŠTVO CRVENI KRIŽ, te radnici na javnim radovima.
Vatrogasna zajednica Grada Siska kao i sljedeća DVD: DVD MLADOST, DVD GREDA, DVD KRATEČKO, DVD SELA, DVD BUDAŠEVO, DVD ČIGOĆ, DVD GUŠĆE, DVD JAZVENIK, DVD MUŽILOVČICA, DVD ODRA SISAČKA, DVD PALANJEK, DVD PRELOŠĆICA, DVD SISAK, DVD STARA DRENČINA, DVD TOPOLOVAC, DVD VELIKO SVINJIČKO, DVD LUKAVEC POSAVSKI i DVD LONJA.
Bile su u pripravnosti i osnovne škole koje su pripremile školske dvorane prihvat stanovništva u slučaju evakuacije: OŠ BRAĆA RIBAR, OŠ „BRAĆA BOBETKO“, OŠ BUDAŠEVO-TOPOLOVAC-GUŠĆE, OŠ 22. LIPANJ, OŠ GALDOVO, OŠ IVANA KUKULJEVIĆA, OŠ KOMAREVO, OŠ SELA, OŠ VIKTOROVAC te INDUSTRIJSKO-OBRTNIČKA ŠKOLA SISAK.
I sljedeće ustanove su pružale pomoć u sklopu svoje djelatnosti:
PODRUČNI URED ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE SISAK, SLUŽBA 112, MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE-VETERINARSKI URED ZAGREB, ISPOSTAVA SISAK, HRVATSKE VODE – VGI SISAK, HRVATSKA GORSKA SLUŽBA SPAŠAVANJA, STANICA NOVSKA, ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE, CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB SISAK, POLICIJSKA UPRAVA SISAČKO-MOSLAVAČKE ŽUPANIJE, PROMETNA POLICIJA SISAK, SPECIJALNA POLICIJA SISAK, CENTAR ZA OBRANU OD POPLAVA HRVATSKIH VODA, INA RAFINERIJA NAFTE SISAK, CARITAS SISAČKE BISKUPIJE i župni Caritasi u ugroženim župama, kao i Povjerenstvo za lovce Sisačke biskupije, CESTE SISAK d.o.o., VETERINARSKA STANICA SISAK, PROMES-CVANCIGER, Sisak, GEODETSKA POSLOVNICA IVICA HAPČIĆ d.o.o., Pešćenica, TOI TOI d.o.o., Zagreb, DALIBOR BOLTUŽIĆ „DADO“, Kratečko, USLUŽNI OBRT DRAGO ŠEBEK, Žabno te brojni novinari i snimatelji lokalnih i državnih medija.
Na ovom iskustvu mi konkretno možemo naučiti koliko je važno spajati molitvu i rad, kako je naime kršćanska molitva neodvojiva od ispravnog rada – koji upravo proizlazi iz molitve, nadahnjuje se susretom s Bogom i njegovom pomoći se izvodi – te rada koji je uspješan jedino kad se sve dade od sebe, kad se ljudi svim silama bore i trude učiniti najviše što mogu. Međutim rad će biti dobar samo ako je u dobroj nakani učinjen, ako su mu motivi časni i plemeniti. To je moguće upravo zbog kršćanskog shvaćanja kako rada, tako i molitve, odnosno nerazdvojive povezanosti dapače jedinstva molitve i rada, sudjelovanja u istom djelu i Boga i čovjeka.
Danas također treba pozvati i na kršćansku solidarnost s onima koji su pretrpjeli ne male štete u nedavnim prijetnjama izlijevanja rijeka Save, Kupe, Lonje i Odre, te poplavama koje su djelomično zahvatile najbliža sela tim nabujalim rijekama – a to su: u prvoj fazi, Jamničko područje uz Kupu; u drugoj fazi, područje Odre, Starog Pračna, Stare Drenčine, Žabna, Stupna, Sela, Grede i okolnih mjesta uz rijeku Odru; te u trećoj fazi, Posavina nizvodno od Siska, odnosno Lonjsko polje, te sela od Gušća i Svinjičkog do Kratečkog, odnosno Mužilovčice, u Sisačkoj biskupiji, pa sve nizvodno prema Jasenovcu, u Požeškoj biskupiji.
Razmišljajmo o poruci koju nam Gospodin daje ove nedjelje u svojoj Riječi:
U čitanju iz Djela apostolskih saznajemo kako je živjela prva Crkva. Pavao i Barnaba su putovali po Bliskom Istoku i propovijedali u Antiohiji. No, Židovi su se, kako kaže sv. Luka, „puni zavisti psujući suprotstavljali onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: ‘Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima.’“ Pa premda su Pavla i Barnabu izbacili iz onoga kraja, oni su samo „stresli prašinu s nogu protiv njih“ te otišli dalje propovijedati. Najljepše je kako sveti pisac zaključuje ovaj izvještaj: “A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.“ (Dj 13, 14. 43-52)
Uvijek su se oni, koji su činili dobro, morali boriti ne samo s tim kako da zaustave i pobijede zlo, nego su imali stalne protivnike, one koji su ih progonili, osporavali, koji su ih izbacivali, ponižavali, ali – to je sad najvažnije reći – oni su nastavljali i dapače još s više žara propovijedali i širili dobro.
Tako je i to i danas. Nitko tko želi činiti dobro ne može računati na aplauze, poput Krista našega Učitelja, i učenici su uvijek bili i bit će osporavani. Pa ipak – i upravo zato – tada baš trebamo ustrajati. Nagrada je nutarnja radost i mir.
Nije li tako bilo i u ovoj nesreći koja je zadesila Sisak? Pridruživali su se spasilačkim ekipama mnogi koji su željeli pomoći, koji su se brinuli za čitav niz poslova i rješavanja problema, ali bilo je i onih koji su stajali po strani, koji su uvijek nezadovoljni i sve znaju bolje, samo kritiziraju i podmeću. Ali što je bit svega? Da se zbog takvih ne smije odustati u djelovanju za dobro! To se pokazalo i ovaj puta, to je ključ uspjeha i naše obrane grada Siska i okolice od neviđenih poplava. Oni koji su željeli pomagati, udružili su se, i usprkos svih poteškoća – ustrajali do kraja, do uspjeha. Moramo reći da je to Božje djelo, te da je pobijedilo zajedništvo – i onih koji su se borili s vodenom stihijom, i onih koji su im pomagali, i onih koji su se molili Bogu za njih.
U čitanju Otkrivenja sveti Ivan apostol vidi „veliko mnoštvo, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika“. Kao da vidimo tolike branitelje Siska, tolike koji su se bili spremni žrtvovati. Kada? I u Domovinskom ratu, ali i u svim prijašnjim i kasnijim ugrozama našega grada i naroda. Kada bi nas netko pitao, kao u Knjizi Otkrivenja vidjelac Ivan: „Tko su oni?“, trebalo bi zajedno s Pismom odgovoriti: “Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.“ Doista, i ova prijetnja poplavama, kao i tolika druga stradanja našega naroda „nevolja su velika“ i zato nam je potreban Jaganjac, Krist Gospodin koji nas izbavlja iz svih nevolja, koji je i sam prošao kroz veliku nevolju, pretrpjevši smrtnu muku na križu, ali je pobijedio i uskrsnuo i on, „Jaganjac, koji je posred prijestolja, bit će pastir njihov, i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.”, kaže Pismo. (Otk 7, 9. 14b-17) Doista, Krist Gospodin naša je nada jer on je naš Pastir, on nas vodi pravim putem i izbavlja od zla.
U Evanđelju i nama Isus govori: »Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.« (Iv 10, 27-30)
Krist, naš Dobri Pastir, daje nam sigurnost. On podiže i snagu u ljudima da i oni budu sposobni ići putem života i druge voditi, drugima pomagati i druge spašavati. On nam obećava život vječni i mi mu vjerujemo da s njime ne možemo nikada propasti. Zato mu zahvaljujemo i zato zahvaljujemo svima koje on podiže i kojima daje on snagu da se bore za dobro i pobjeđuju. Amen.