Na veliki četvrtak 1. travnja prvi put misu Večeri Gospodnje predvslavio je biskup obnovljene Sisačke biskupije mons. dr. Vlado Košić u sisačkoj katedrali Uzvišenja Svetog Križa. U prigodnoj propovijedi sisački biskup je istaknuo kako je ovo poseban dan, dan ustanove Ljubavi Božje koja se objavila u Isusu Kristu i doista se pokazala u svoj punini upravo na dan koji danas slavimo, upravo u otajstvu koje večeras obilježujemo. To je ustanova Euharistije, koja je stvarno trajna prisutnost Boga-Ljubavi među nama ljudima rekao je biskup Vlado, te dodao kako je prisutnost Kristova u tome što je on ostao sa svojim učenicima i nakon što je umro i uskrsnuo, nakon što je otišao da sjedne „s desna Ocu“, među nama upravo u Euharistiji.
Biskup Vlado je dalje protumačio kako je euharistija i gozba što znači sjesti s Kristom za isti stol. Zajedno ne sjedaju oni koji nisu bliski, koji se ne vole, koji nisu obitelj ili prijatelji. Stoga je Isusovo zajedničko blagovanje s učenicima izraz i znak najvećeg prijateljstva. Na ovoj se gozbi međutim ne blaguju samo hrana i ne pije samo piće što održava zemaljski život, na Kristovoj se gozbi zapravo prijatelji hrane jedni drugima. Nije nevažno što je i riječ „prijatelj“ od istog korijena kao i riječ „prijati“. Prijatelji nam prijaju, oni nas duhovno hrane, na symposionu – gozbi prijateljstva ostvaruje se admirabile commercium – čudesna razmjena: Bog nama daje sama sebe i zauzvrat traži naše uzdarje, naše darivanje njemu i jednih drugima. Gesta pranja nogu i to simbolizira: Krist nije samo uzeo kruh, i nije samo uzeo vino i dao učenicima kao znak svoje prisutnosti, nego je i gestom pranja nogu rekao što to znači zajedno blagovati Kruh i Vino kao znakove njegove prisutnosti: to znači naučiti se ljubiti, to znači naučiti služiti. To je najizvrsnija gozba života koja ne hrani samo tijelo nego i dušu i osposobljava ju da se daje poput kruha potrošiti, razdati, žrtvovati za druge istaknuo je sisački biskup.
Euharistija je i Žrtva. „Nema veće ljubavi nego da tko život svoj dade za svoje prijatelje.“ Euharistija znači Kristovu i našu Prisutnost koja se daje, koju se blaguje i koja nas međusobno dariva. Drugo ime za žrtvu je Dar. Bez darivanja i to dragovoljnog nema istinske žrtve. Žrtva je autentična samo ako označuje dar za druge rekao je biskup Vlado i zaključio: Euharistija je zapravo Ljubav. S pravom su je prvi kršćani nazivali Agape’ – odnosno Ljubav. Jer jedino je u Kristu koji je ostao prisutan na gozbi i u žrtvi Euharistije zasjala svijetu Ljubav. Sve je drugo hladnoća i tama, sve su drugo samo blijedi pokušaji i izrazi Ljubavi. Često su i njezina protivnost, bez obzira što se nazivaju njezinim imenom. Samo je u Kristu i samo u Euharistiji ljubav potpuna i najveća. „Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog.“- pjeva stara crkvena pjesma: „Ubi caritas“. Gdje je ljubav? Je li ljubav posvuda ili nigdje, je li ju moguće sresti u prirodi, u životinjama i pticama, u vodi i cvijeću, u ljudima? Ili su to sve samo znakovi Božje ljubavi? Krist je dao sama sebe u smrt za nas, „toliko nas je ljubio“. Stoga je Euharistija mjesto gdje, budući da se tu susrećemo s Njime, učimo i mi kako ljubiti, kako biti ljubav, ona jedina, prava, „koja nikad ne prestaje“ istaknuo je u propovijedi sisački biskup.
Nakon izgovoren homilije biskup Vlado oprao je noge svojim najbližim suradnicima svećenicima, đakonima, bogoslovima i dvojici vjernika laika. AS
Foto: Stjepan Vego
