Blagdan svog zaštitnika sv. Huberta lovci s područja Sisačke biskupije proslavili su u subotu 2. studenog svečanim misnim slavljem koje je u katedrali Uzvišenja svetog Križa predvodio biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, povjernikom za lovce i ribolovce vlč. Božom Pinjuhom, katedralnim župnikom vlč. Markom Karačom i župnim vikarom katedralne župe vlč. Ivanom Faletarom.
Misno slavlje započelo je procesijom u kojoj je sudjelovalo više od stotinu lovaca obučenih u svoje svečane odore, dvadesetak stjegonoša sa svečanim stjegovima lovačkih društva s područja Biskupije, ministranti i svećenici. Na početku, sve okupljene lovce predvođene Vladom Kiretom, predsjednikom lovačkog saveza Sisačko-moslavačke županije, pozdravio je povjerenik za pastoral lovaca i ribolovaca vlč. Pinjuh.
Započevši svoju homiliju biskup Košić zahvalio je okupljenim lovcima na svemu dobrom što čine, istaknuvši između ostalog kako već dvije godine svaki mjesec dio svog ulova oni odvajaju za potrebe Caritasa Biskupije.
Govoreći o sv. Hubertu biskup je podsjetio na njegov život te rekao premda je velik odmak od tog vremena, upravo blizina s prirodom i životinjama konstanta je koja povezuje njega i nas danas. Osvrnuvši se na njegovo obraćenje istaknuo je iako predaja kaže dok je na Veliki petak lovio u Ardenima, ugledao je jelena koji je imao raspelo među rogovima i čuo poziv na obraćenje te da ode do biskupa Lamberta, nije bitno na koji je način on je došao do spoznaje da se treba obratiti, nego da se obratio. „Čini se prvenstveno da je za Huberta obraćenje značilo prihvaćanje istine da je njegov život smislen i da ne smije odustati od borbe da čini dobro. Naime, meni njegov odlazak u šumu nakon smrti njegove supruge izgleda kao bijeg: on je bio izgubljen, mislio je da život više nema smisla, da je ostao sam i da ga je i Bog zaboravio. Posvetio se samotnjaštvu, ali taj način života ga je suočio s Bogom. Doista, mnogi su u pustinji i samoći znali pronaći put k Bogu. Pa i sam naš Spasitelj proveo je 40 dana u pustinji prije svoga javnog djelovanja, gdje je osobito intenzivno razgovarao sa svojim Ocem. Iz toga možemo zaključiti kako nije svako zlo za zlo, nego i zlo može biti za neko pa i veliko dobro. Tako i smrt Hubertove supruge i njegovo samotništvo u šumi dovelo je Huberta Kristu. Je li stvarno vidio Kristov križ među rogovima jelena ili ne, nije toliko bitno, koliko činjenica da se u svojoj duši susreo s Isusom Kristom koji mu je darovao novu snagu za život, vratio vjeru i usmjerio njegov život prema tome da se posveti brizi za druge, postane svećenik i na kraju postane i biskup“, rekao je biskup.
Biskupova homilija u cijelosti
U nastavku biskup je poručio kako i nama mnoge nevolje mogu opteretiti život i mnoge teškoće zamračiti radost života, ali baš druženje s prirodom i briga za životinje, međusobno prijateljstvo i vrijeme kad se u prirodi i samoći može razmišljati o sebi i svojem životu, može nas dovesti bliže Bogu da i mi svoj život posvetimo brizi za druge, da činimo više dobra bližnjima i tako pronađemo i sačuvamo smisao i radost života. „To konkretno znači da odlazak u lov ne smije biti izgovor da se ne može doći na nedjeljnu misu ili da se izbiva iz obitelji i tako oneraspoložuje svoje ukućane. Zajedništvo i u obitelji i u zajednici vjernika, osobito na nedjeljnoj misi potrebno je upravo radi naše duhovnosti, radi duše naše, radi naše nutarnje snage da bismo imali više hrabrosti za život“.
Nakon misnog slavlja koje je animirao zbor katedralne župe Sveta Cecilija pod ravnanjem profesorice Jelene Blašković i orguljašku pratnju Marijane Boček druženje je nastavljeno u dvorištu Pastoralnog centra katedralne župe.
