Mons. Vlado Košić, sisački biskup
Homilija za Dan neovisnosti Republike Hrvatske
Župna crkva Sv. Bartola, Hrastovica
8. listopada 2011. godine

Poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora gospodine Frišćiću, poštovane zastupnice u Hrvatskom saboru gospođe Roksandić i Petir, poštovani petrinjski gradonačelniče gospodine Nenadiću, gospodo državni tajnici, draga braćo svećenici, dragi vjernici, braćo i sestre!

Znakovito je da danas, na Dan neovisnosti, ovu sv. Misu koju prikazujemo za našu domovinu Hrvatsku slavimo upravo ovdje, u Hrastovici. Ovo je mjesto koje je bilo potpuno uništeno u Domovinskom ratu. Upravo prije 20 godina župna crkva sv. Bartola bila je uništena, dapače, ovdje gdje sam sada ja, preko svetišta i oltara, preko srušene crkve bio je napravljen put. Ovo su mjesto osobito mrzili naši naprijatelji. Zašto? Jer je oduvijek ovdje bila utvrda obrane Hrvatske. Hrvatski je sabor nekada donosio odluke kako treba utvrdu Hrastovicu obnoviti, plaćao je za vojnike koji su ovdje bili na prvoj crti obrane Domovine pred navalom Osmanlija s Istoka. I Zagrebački Kaptol ulagao je u obranu Hrastovice, jer ovdje se branila Domovina. Nije bez razloga upravo u Hrastovici naš narodni vođa Stjepan Radić osnovao 1904. godine Hrvatsku seljačku stranku. Ovo je mjesto simbol otpora i obrane, simbol stradanja ali i ponovnog ustajanja. Kao ptica Feniks ustajala je Hrastovica nakon svih stradanja – od Turaka, preko Drugog svjetskog rata, u kojem je gotovo svaka kuća oplakivala nekog poginulog, do Domovinskog rata, u kojem je bila srušena crkva, zapaljena škola, te spaljene sve kuće naših ljudi. I sam sam, kao župnik ove župe, bio svjedok tih događaja prije 20 godina jer sam bio župnik ovdje od 1990. godine.

Kao da prvo čitanje, iz Knjige proroka Joela, progovara upravo o ovom zlu koje je zadesilo Hrastovicu. Prorok govori o „danu tame i mraka, danu oblačnom i crnom“. Vjerujemo da je on zauvijek iza nas. Bogu hvala na ovom je mjestu ponovno podignuta crkva sv. Bartola apostola, ponovno je obnovljena škola, sagrađene su porušene i spaljene kuće i narod se vratio. Hrastovčani vole svoju Hrastovicu i s pravom su ponosni na nju. Samo ljubav gradi, dok je razaranje znak mržnje koja dolazi iz nesređe duše. No, mi kršćani vjerujemo u pobjedu ljubavi i dobra nad mržnjom i zlom. I danas će se dogoditi još jedna pobjeda ljubavi i dobra. Započet će se graditi Dom, koji jedini još srušen svjedoči o razaranjima i pustoši koju su ostavili neprijatelji neovisnosti Hrvatske. Želim i u ime Biskupije i Crkve naše zahvaliti vama, ovdje nazočnima, koji ste osigurali sredstva i omogućili da se ovaj Društveni dom, na kojem je stajala nekad kuća obitelji Šimunović u kojoj je Stipica Radić osnovao HSS, opet obnovi.

Pitam se samo, kako mi to obnavljamo svoje duše i svoj duhovni život, braćo i sestre, u našoj Domovini, za koju molimo u ovom svetom slavlju na dan njezine neovisnosti. Ako nismo u duši čvrsti i na strani istine i dobra, možemo li pronositi obnovu naše Domovine i svijeta?

U evanđelju Isus odgovara židovskim vjerskim i narodnim vođama, koji đavlu tj. Beelzebulu, pripisuju nadnaravne sile koje u njemu djeluju. Isus se bori protiv zla, on ozdravlja ljudima dušu i tijelo, on daje novu nadu siromasima, otvara nove perspektive grješnicima i pokazuje svima novi život. Međutim, optužen je da đavla đavlom izgoni! Koji apsurd! Isus odgovara: „Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će… Ako je Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati?“ Kao da čujemo optužbe koje još uvijek dolaze na račun naše Domovine, kada se bijelo proglašava crnim, a crno bijelim! No, ne čudi nas što tako naši neprijatelji govore, kad kažu da nisu drugi započeli rat – nego Hrvati! Čudno, kao da smo mi sami sebe napali, kao da smo sami sebe protjerali i odavde, iz Hrastovice, i iz Petrinje, i iz Vukovara… Koja đavolska inverzija! Sjećam se, kako mi je gosp. Ivica Vučićević, kad su već pogodili tenkom toranj crkve sv. Bartola, došao i prenio poruku nekog oficira tadanje vojske iz Petrinje, kojeg je sreo u gradu, a ovaj mi poručio da skinem mitraljez s crkvenog tornja, inače da će morati gađati crkvu. „Ivice“, rekao sam, „što da Vam kažem? Da se smijem ili da plačem? Pa znate i sami da nema nikakvog oružja u našoj crkvi. Ali laži su zavladale i caruju i – kako da se borimo protiv njih?“ Doista, napad i nasilje je trebalo neko opravdanje. Pa kad nije postojalo istinito, izmislilo se lažno. No, to još, kažem, ne čudi što su laži proglašavali istinom – na žalost i danas ih proglašavaju – oni koji su željeli zlo Hrvatskoj i našim ljudima, naši neprijatelji. Oni su otvoreno stali na drugu stranu i zasipali nas svaki dan granatama i raketama. Međutim, čudi to što i na samom vrhu naše Države imali smo i imamo one koji su slijepi – ako ne znaju, trebali se dati poučiti, ali ako znaju, onda su zlonamjerni – koji tvrde da zemlja koja je započela rat protiv našega naroda, koji se goloruk branio,ima pravo suditi naše branitelje i to – za genocid počinjen nad srpskim narodom! Pa tko je tu slijep? Zar nema više pameti na ovoj zemlji, zar su toliko zaslijepljeni i naši vođe da ne razlikuju istinu od laži, pravde i nepravde? I onda kažu: u Bruxellesu su također zabrinuti da se ne remete dobri odnosi sa susjedima pa neka se odustane od optužbi. Dakle, opet pritisak na nas! Od koga? Od onih koji su jednako krivi za naša stradanja, jer kad smo nedužni bili napadnuti, oni – umjesto da su nas branili – izručili su nas na milost i nemilost zvijerima koje su nas htjele rastrgati. Je li to taj „nečisti duh“ koji luta tražeći spokoja i – vraća se s još sedmoricom zloduha gorih od sebe – da napadne ponovno, da uništi i ono što se jedva obranilo protiv đavolske sile, samo Božjom pomoći?
Ali neka zna, i svaki izdajica Domovine, i svaki tuđin prijatelj laži, da ovdje ima ljudi koji znaju što je dobro i zlo, koji su na svojoj koži doživjeli tu mržnju, to rušenje i ubijanje, tu laž i – koji nisu slijepi. Neka znaju da je hrvatska sloboda i neovisnost plaćena krvlju heroja, krvlju ljudi velikog srca, koji premda nisu imali oružja niti druge pomoći, no imali su i imaju veliko srce, koje ljubi svoju Domovinu i koje se ne predaje pred nikakvim lažima ni uzmiče pred nepravdom!

Molimo, braćo i sestre, za našu Domovinu, prije svega za sve naše građane i seljake, za slogu i jedinstvo svih u dobru! Molimo da se udruženim silama odupremo i obranimo pred navalama đavolskim i da ne dopustimo da Beelzebul vlada, već da ga s Kristom Isusom pobijedimo promičući ljubav, dobrotu, gradeći a ne razarajući, gradeći svoju sadašnjost i budućnost na istini i samo istini, na pravednosti i nikada ni na kojoj nepravdi, na svemu što jamči trajan mir. Amen.