Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija za Dan posvećenog života

Sisak, bazilika sv. Kvirina, 5. veljače 2023.

/ČIT. 5. NKG: Iz 58,7-10; Ps 112,4-8a.9; 1Kor 2,1-5; Mt 5,13-16/

Drage sestre redovnice i braćo redovnici, vama čestitam Dan posvećenog života! Pozdravljam braću svećenike i sve vas, braćo i sestre u vjeri!

Danas vanjskom proslavom slavimo Dan posvećenog života, otkako je papa sv. Ivan Pavao II. proglasio na blagdan Prikazanja Gospodinova ovaj Dan, što nam je prigoda prije svega zahvaliti za poziv koji je Gospodin uputio vama, svojim redovnicima i redovnicama, koji ste mu se odazvali i prihvatili duhovno zvanje te ga slijedite svim srcem. Prigoda je to i da se molimo za starije i nemoćne redovnice i redovnike, za bolesne i za preminule, ali osobito i da se molimo za nova redovnička zvanja u našoj Biskupiji i u našoj Domovini. Ja bih osobito želio iskoristiti ovaj vaš Dan, drage sestre i braćo u redovništvu, da vama zahvalim za sve dobro i žrtve koje činite u našoj Sisačkoj biskupiji. Sestre redovnice su prisutne u župnim zajednicama, osobito se brinući za crkve i liturgiju, također ste prisutne u odgoju i obrazovanju djece – u školama kao vjeroučiteljice, u dječjem vrtiću, u Caritasu brinući se za tolike potrebite, osobito nakon potresa obilazeći unesrećene: vi svima donosite nadu, radost života, smisao… Hvala i našim redovnicima – franjevcima, dehonijancima, kapucinima, koji vodite župe ali ste i u svojim samostanima na uslugu vjernicima za sakramente, za razgovore i duhovnu okrjepu. Hvala također i našim klauzurnim sestrama u Kloštru Ivaniću i u Lasinji, koje za sve nas mole. Evo, jučer sam u Lasinji vodio misno slavlje sa svečanim zavjetima jedne sestre. Neka bude što više takvih slavlja!

Vi ste, drage redovnice i redovnici, dragocjeni dio Crkve i po vama Crkva je duhovno bogata, obogaćena raznovrsnim vašim karizmama i darovima kojima oplemenjujete naše pastoralno i evangelizacijsko djelovanje.

Papa Franjo na blagdan Svijećnice slavio je misu u bazilici sv. Petra i govorio o osobama posvećenog života. Upitao je: „Što nas pokreće? Šimun je »ponukan od Duha« (r. 27). Duh Sveti ovdje ima glavnu riječ: On je taj koji u Šimunovom srcu rasplamsava čežnju za Bogom, On je taj koji oživljava očekivanje u njegovoj duši, On je taj koji njegove korake upravlja prema hramu i omogućuje njegovim očima da prepoznaju Mesiju, premda se pojavljuje u liku malog i siromašnog djeteta. To je ono što čini Duh Sveti: osposobljava otkriti Božju prisutnost i djelovanja ne u velikim stvarima, u blještavoj vanjštini ili u pokazivanju snage, već u malenosti i krhkosti. Sjetimo se križa: i tu susrećemo malenost, krhkost, pa i dramatičnost. Ali tu se krije snaga Božja. Izraz “ponukan od Duha” doziva u pamet ono što se u duhovnosti naziva “duhovnim poticajima”: to su oni pokreti duše koje osjećamo u sebi i koje smo pozvani slušati, kako bismo razlučili dolaze li od Duha Svetoga ili od nečeg drugog. Valja nam paziti na unutarnje pobude Duha. Zapitajmo se dakle: kome puštamo da nas prvenstveno pokreće: Duhu Svetom ili duhu svijeta? To je pitanje s kojim se svi moramo suočiti, a posebno mi Bogu posvećene osobe.“

Papa također kaže: „Predraga braćo i sestre, želimo danas s oduševljenjem obnoviti svoje posvećenje! Zapitajmo se što pokreće naša srca i naše djelovanje, koju smo to novu viziju pozvani njegovati i, prije svega, primimo Isusa u naručje. Čak i ako se osjećamo umornima i iscrpljenima – to se događa: događaju se i razočaranja – učinimo isto ono što su učinili Šimun i Ana, koji strpljivom vjernošću iščekuju Gospodina i ne dopuštaju da im se oduzme radost susreta. Hodimo prema radosti susreta: to je jako lijepo! Stavimo ponovno njega u središte i radosno idimo naprijed.“ 

Biskup Zdenko Križić, koji je predsjednik Vijeća za posvećeni život HBK i fr. Slavko Slišković, predsjednik Hrvatske redovničke konferencije, svoju su ovogodišnju poruku za Dan posvećenog života posvetili temi bratstva i sestrinstva, oslanjajući se na papinu encikliku „Fratelli tutti“ kao i  godišnjici prvoga obilježavanja Međunarodnoga dana ljudskoga bratstva, ustanovljenoga rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Ujedno se osvrću na skoru godišnjicu početka ruske agresije na Ukrajinu i rata koji je suprotnost tom shvaćanju da su svi ljudi braća jer dva naroda sudjeluju u međusobnom ubijanju i razaranju.

Doista, kako je mala razlika između velikih izjava o miru i ratnih sukoba. S jedne strane to i mi, osobito vjernici i članovi zajednica posvećenog života, želimo i živimo – naime, međusobno bratstvo i sestrinstvo, a s druge strane, i među nama ima mnogo sukoba, koji doduše nisu ratni, ali pokazuju nesnošljivost, nerazumijevanje, neprihvaćanje, nepraštanje, želju za osvetom, podmetanje, krive sudove i osuđivanja…

Kada bismo se svi više trudili da ostvarimo Isusove riječi: „svi ste vi braća” (Mt 23,8), bilo bi doista više mira u našim odnosima ali i u čitavom svijetu. Upravo smo na to pozvani, i to nam želi dozvati u svijest današnji dan.

Čitanje koja smo čuli su od današnje 5. nedjelje kroz godinu (A).

U odlomku Knjige proroka Izaije Gospodin nam svima govori: »Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti. .. Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati.«

Riječ nas Božja, po proroku Izaiji, potiče na brigu za naše bližnje koji su u potrebi, i to povezuje s dolaskom svjetla koje će zasinuti… zapravo, mi smo svjetlo kada činimo dobro. Starac Šimun u Hramu, primivši dijete Isusa u naručje, prozvao ga je „Svjetlom na prosvjetljenje naroda“ jer jedino je pravo svjetlo On, naš Gospodin Isus Krist. Ali on je i svojim učenicima rekao: „Vi ste svjetlo svijeta! Ne može se sakriti grad koji leži na gori…. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“ To je naše zadaća.

Sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima govori kako on propovijeda Krista raspetoga. To propovijedanje nije u pokazivanju neke zemaljske mudrosti „nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj“, kaže Apostol. I naše je svjedočenje i naš život pozvan tako svjedočiti: Boga ne sebe, Božju snagu a ne ljudsku mudrost.

Gospodin u Evanđelju po Mateju svojim učenicima govori velike riječi:

»Vi ste sol zemlje… vi ste svjetlost svijeta.“ Velika je to i uzvišena besjeda kojom Isus nas, male ljude proglašava, važnima i značajnima u ovom životu. Ali ujedno i opominje: „ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze… Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.“

To zapravo znači da nismo mi svjetlo, nego da smo – poput Ivana Krstitelja – svjedoci Svjetla: „ne bijaše on Svjetlo, nego da posvjedoči za Svjetlo“ (Iv 1,8), tj. mi smo svjetlo jedino ako je u nama Svjetlo Krist.

Gospodin Isus odredio je što je to temelj našeg međusobnog bratstva i sestrinstva, kada je ga tražila njegova rodbina a on je rekao: „’Tko je majka moja, tko li braća moja?’ I pruži ruku prema učenicima: ‘Evo’, reče, ‘majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka’.” (Mt 12,48–50)

Svima nam je, draga braćo i sestre, a osobito to kažem vama, drage sestre redovnice, i draga braćo redovnici: vršiti volju Božju. A to dakako znači slušati Boga, njegove zapovijedi, razvijati u sebi neprestano osjećaj za Boga, gajiti i razvijati osjećaj za čovjeka, marljivo nastojati ispunjavati redovite dnevne dužnosti, biti na uslugu svima koji to od nas taže a tiče se njihove duhovne i materijalne dobrobiti.

Pred nama su svijetli likovi naše Crkve. Nedavno smo proslavili svetog Blaža, biskupa i mučenika, suvremenika našeg svetog zaštitnika sisačkog biskupa i mučenika Kvirina. Oba ta sveta biskupa mučenika posvjedočili su kako im je vjernost Kristu bila važnija i od vlastitog života. Molimo ih da i nama izmole tu vjernost i izdržljivost, osobito u kušnjama i teškoćama života.

Sveti starci Šimun i Ana koji su u Hramu dočekali dijete Isusa i poklonili mu se primjer su i našim starcima kako treba neprestano očekivati Gospodina i radovati se susretu s njim. Svi mi smo svake godine bliže njihovoj staračkoj dobi, ali nas to ne smije obeshrabriti jer u ljubavi godine nisu važne, dapače što smo stariji sve više trebamo biti odani Gospodinu jer smo mu sve bliže da ga susretnemo licem u lice.

Pred nama je blagdan našeg drugog zaštitnika bl. Alojzija Stepinca. I on je svjedok vjere, mučenik jer je bio progonjen zbog pravednosti ali je ostao vjeran i izdržao sve kušnje.

Nama su danas umnožene kušnje, neprestano smo pred raznim izazovima koji nas žele odvratiti od Gospodina i puta kojim smo krenuli slijedeći Gospodina. Tu je sve veći sekularizam, promidžba svega što čovjeku godi ali ga ne izgrađuje nego često upravo suprotno, srozava u njegovom dostojanstvu. Privlačnost je u ponudama svijeta, ali što je god od svijeta, a Ivan apostol to zove: „požuda tijela, požuda očiju i oholost života“ (1 Iv 1,16), nije od Boga i zavodi nas da Bogu okrenemo leđa. A to se ne smije dogoditi. Moramo biti vjerni i ponosni što smo njegovi! Neka nam u tome pomogne zagovor Presv. Bogorodice Marije, sv. Kvirina, sv. Blaža i bl. Alojzija i svih svetih, naših utemeljitelja i članova naših redova!

Danas, prve nedjelje u veljači slavi se u Crkvi i Dan života. Molimo se također da bude života, da bude djece u našim obiteljima koje se sve više zatvaraju pred životom a to znači i pred budućnošću. Molimo za hrabrost da se svaki začeti život rodi, da postanemo društvo koje se raduje djeci jer i duhovna zvanja se mogu javiti samo u duši djeteta koje se rodilo, a osobito u obiteljima s više djece. Neka nas sve štiti i blagoslovi dobri Bog.

Amen.