Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na zlatnoj misi mons. Paška Glasnovića
Svetište Majke naših stradanja, 26. rujna 2026.
SLAVLJE ČETIRIJU JUBILEJA:
50 godina misništva mons. Paška GLASNOVIĆA (17.7.1976.), 75 godina života mons. Paška (29.9.1951.), 25 godina župničke službe župnika u Gori (od 2001.), a tu je i veliki jubilej 825 godina župe Gore
/Čitanja: Sef 3, 14-18a, Rim 12, 9-16b; Iv 19,25-27/
Draga braćo i sestre vjernici, danas je osobito lijepi dan: za mons. Paška Glasnovića, rektora ovog marijanskog svetišta i župnika u Gori, ali i za sve nas. Njemu čestitamo na dvostrukom jubilej: 50. godišnjicu misništva i 75. godinu života. Drago mi je da mogu pozdraviti među nama četiri biskupa: mons. Rroka Gjonlleshaja, barskog nadbiskupa, mons. Doda Gjegjija, prizrensko-prištinskog biskupa, mons. Roka Glasnovića, dubrovačkog biskupa i mons. Kiru Stojanova, skopskog biskupa. Pozdravljam i sve svećenike, kako iz naše Sisačke biskupije tako i drage goste, pozdravljam časne sestre, bogoslove i sjemeništarce… Posebno pozdravljam vas, dragi vjernici iz Dumača, porijeklom iz Kosova, ponajprije iz župe Vrnavokolo, kao i iz Janjeva i Letnice, danas u Zagrebu i drugim mjestima u RH; pozdravljam predstavnike vlasti: petrinjsku gradonačelnicu i zastupnicu u Hrv. saboru gđu Magdalenu Komes, glinskog gradonačelnika g. Ivana Jankovića, sve branitelje, predstavnike udruga proisteklih iz Domovinskog rata, članove obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, članove kulturno-umjetničkih društava, vatrogasaca, hrvatske policije, vojske… dakako, i sve vas, dragi župljani župe Gora, Okupljeni smo danas na ovu Misu zahvalnicu jer slavimo kako rekoh 50. godišnjicu svećeništva mons. Paška, također njegov 75. rođendan, njegov 25-godišnji boravak u župi Gori, kao i 825. godišnjicu postojanja ove drevne gorske župe. Sve su to razlozi za našu zahvalnost, za našu molitvu dragom Bogu za našega don Paška, za ovu župnu zajednicu i osobito za zajednicu hrvatskih katolika koji su prije 27 godina napustili svoje vjekovno obitavalište u župama Janjevo, Letnica i Vrnavokolo i došli u ovaj gorski kraj i tu se nastanili. Bogu smo zahvalni za sve to, premda je bilo potrebno nositi teški križ koji je značio izbjeći pred prijetnjama smrti, ostaviti sve poznato i doći u nepoznato… mogli bismo reći kao Abraham. Zato se tražila vjera, a vjeru je u narodu budio i čuvao, hrabrio ljude i davao im snagu upravo mons. Paško, koji je poput Mojsija izveo svoj narod iz ropstva ne egipatskoga nego kosovskoga jer su vas progonili Srbi… Iskreno zahvaljujemo Bogu što su naši vjernici, prvenstveno iz župe Vrnavokolo, izdržali i s vjerom i nadom u srcu opstali u toj seobi, osobito jer nisu naišli na primjeren odnos RH koja ih je primila ali se nije pobrinula za njihov dostojanstven život, sve do 2017., kada su dobili kuće nakon 11-godišnjeg boravka u kontejnerima i još 6-godišnjeg stanovanja u barakama. Sada je naša velika želja sagraditi kapelu u Dumačama, da se naši vjernici mogu tu okupljati i Bogu moliti, slaviti sveta otajstva i da s njima može biti povezaniji svećenik koji će tamo i boraviti. To je sada velik i skup projekt, pogotovo što Biskupija nema sredstava za tu gradnju jer je usred velike obnove poslije razornog potresa mnogih sakralnih objekata…
Čuli smo čitanja mise u čast BD Marije. Naš mons. Paško bio je neprestano pod posebnom zaštitom Presv. Bogorodice: najprije u Letnici, gdje je bio kapelan (i potom župnik Vrnavokola), te ovdje u Gori gdje je također svetište MB koji smo prozvali Majkom naših stradanja. Kako je Marija bdjela nad don Paškom, toliko se i on posvetio širenju pobožnosti prema Presvetoj Djevici, ovdje u Gori već 25 godina a prije u Letnici 10 godina, ukupno preko 35 godina, dakle više od polovice svoga svećeništva. Mogli bismo tako reći da je naš slavljenik marijanski svećenik. On je dočekivao hodočasnike u Letnici, on dočekuje i u Gori hodočasnike, blagoslivlja ih i brine se za njihovo duhovno dobro.
U čitanju iz proroka Sofonije čuli smo Božji poziv: „Kliči od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! Gospodin te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla!“ Očito je ovo poziv upućen čitavom židovskom narodu koji je Bog uvijek pratio i oslobađao od ropstva i progonstva. No, posebno Crkva to tumači primjenjujući ove riječi na BD Mariju. Ona je predstavnica novog Božjeg naroda, „uzor i tip Crkve“, ona je pozvana na radost. Tako ju je pozdravio i anđeo Gabrijel u Nazaretu kad joj je navijestio da ju je Bog izabrao da bude Majka Sina Božjega: „Raduj se, Marijo!“ No, i nama su upućene ove riječi i osobito mons. Pašku koji slavi svoju 50. godišnjicu misništva. Kada njemu i nama Gospodin poručuje: „Ne boj se više zla“ odmah i kaže zašto: „Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj“. I Mariji je anđeo poručio: Ne boj se, Marijo… Gospodin je s tobom! Zar nije Gospodin bio s tobom, Paško, koji ti je darovao život prije 75 godina od tvojih roditelja Marka Glasnovića i Pauline r. Palić? Zar te nije čuvao i vodio kroz sjemenište u Subotici i bogosloviji u Đakovu i doveo prije 50 godina do svećeništva? I nije li BD Marija bdjela nad tobom kada si prvu službu dobio u poznatom marijanskom svetištu u Letnici, a potom preselivši se u Hrvatsku sa svojim narodom došao u Goru gdje služiš 25 godina, u biskupijskom marijanskom svetištu?
I kao što sveti Pavao piše Rimljanima, to Bog poručuje i don Pašku i svima nama: Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima! Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno.“ Nije li to istoznačno s geslom don Paška mladomisnika: „On treba da raste a ja da se umanjujem!“ (Iv 3,30)?To i jest bila i ostala zadaća svećenika: radovati se s radosnima i plakati sa zaplakanima! Koliko li je samo suza obrisao don Paško svojim prognanim vjernicima iz Vrnavokola kad su stigli u Dumače u Hrvatskoj! A to može samo onaj tko je istinski ponizan, koji ne teži za izdizanjem nego za služenjem svojoj braći i sestrama. I to se doista može primijeniti na našeg slavljenika. Da je Paško iz istinske kršćanske obitelji potvrđuju i njegov nećak Kristo koji je svećenik i dvije nećakinje časne sestre.
A onda poruka evanđelja! Pod križem Kristovim stajala je majka Marija, i čula Isusove riječi: „Ženo, evo ti sina!“ Gospodin koji umire na križu misli na svoju majku i predaje ju svojem ljubljenom učeniku. Ne ostavlja ju samu nego ju povjerava svojem učeniku – jer je vjerojatno sv. Josip već umro, a žena udovica i bez živog potomka bila je sirota koja je bila prepuštena sama sebi. No, Isusu je stalo do Majke i želi da se učenik Ivan brine za nju: „Evo ti majke!“ Jesi li i ti, Paško, učenik kojeg Isus ljubi? I jesi li i ti onaj koji je uzeo Mariju k sebi?
Rekli bismo da je križ Kristov trajno pratio svećenički život našeg slavljenika mons. Paška Glasnovića. Kako prije, tako posebno za vrijeme rata na Kosovu i poslije u neprimjerenim uvjetima smještaja i života u Dumača, pa potom u porušenoj crkvi zbog Domovinskog rata i srpske agresije na hrvatsko stanovništvo u Gori, da bi poslije došao i potres i srušio tek sagrađenu crkvu… A i sada stan župnika u Gori nije primjeren, a novi župni stan nikako da započnemo graditi. Sve su to sama trpljenja i traume: progonstvo, strah za život i opstanak, ratom opustošena župa u koju je došao, obnova, potres i ponovno obnova… Pa ipak, sve je to moguće preživjeti i dapače zadržati radost i veselje u srcu, jer Gospodin je s nama, jer je njegova Majka uz nas. I dobri ljudi: posebna hvala sestrama Gildi i Ozani te župnikovoj pomoćnici gđi Marici… Bogu hvala – zato kažemo danas. Hvala i BD Mariji – izdiže se iz naših srdaca dok promatramo danas djela Božja u kojima tako opipljivo sudjeluje i Majka Marija.
Neka Gospodin i dalje bdije nad tobom, dragi Paško! Neka te čuva i zagovara Blažena Djevica Marija, Gospa letnička i Majka Božja Gorska, Majka naših stradanja! Amen.