Homilija na zavjetima s. Eme Škriljevečki 05.07.2013.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na zavjetima s. Eme Škriljevečki

Zagreb – Granešina, 5. kolovoza 2013.

 

Draga sestro Ema,  koja slaviš danas svoje doživotne redovničke zavjete, dragi roditelji, braćo, rodbina i prijatelji s. Eme, poštovana sestro provincijalna glavarice sestro Elvira Tadić, zajedno sa sestrama u upravi Družbe Kćeri Božje ljubavi, draga braćo svećenici, drage sestre redovnice, draga braćo i sestre u vjeri!

Pozdravljam osobito i sestre jubilarke te čestitam sestrama, koje danas slave: 25. obljetnicu zavjeta – to su: s. Karmen Rojko, s. M. Paula Boršćak, s. M. Zdenka Kolarić i s. M. Regina Gegić (koja nije mogla doći sudjelovati na ovom slavlju); također sestrama koje danas slave 50. obljetnicu zavjeta – to su: s. M. Mihajlina Tunjić, s. Miriam Ljubić, s. M. Stela Grubišić i s. M. Geralda Tunjić (koja nije danas s nama).

Najprije želim reći kako se Crkva danas silno raduje – zbog toga što s. Ema postaje zavjetovana članica Družbe svojih sestara Kćeri  Božje ljubavi. To je radost koju osjećaju roditelji, to je radost koju osjećamo svi mi okupljeni danas ovdje u Granešini, to je prije svega radost koju Ti, draga sestro, imaš u srcu kada želiš učiniti odlučan korak i ući u puno zajedništvo Tvoje Družbe.

Ta radost ima svoje duboke korijene, a to u riječi samoga Spasitelja Gospodina našega Isusa Krista. On je pozivao i poziva svoje učenike, od prvih apostola pa do nas danas i do kraja svijeta, govoreći svakome pojedinom: „Pođi za mnom!“ (Iv 1,43). I ribari su ostavljali svoje mreže, carinici svoj posao ubiranja poreza, žene koje su prepoznale u njemu svoga Učitelja i Osloboditelja nesebično su ga slijedile. Tako sv. Luka donosi zanimljiv izvještaj da ga je slijedilo „mnoštvo žena koje su mu služile od svojih dobara“ (Lk 8,3). Očito Isus je bio snažan i privlačan učitelj, i ostao je to kroz svu povijest sve do naših dana i vjerujemo do kraja svijeta. Tako su ga kroz povijest izbliza željeli slijediti mnogi muževi i žene koji su zbog njega ostavljali sve, postojali siromašni i samo njemu služili u zajednici s drugim muževima i ženama, ili se povlačili u samoću i posvećivali se molitvi i dobrim djelima. Povijest kršćanstva puna je takvih muževa i žena koji su kao svjetla zasjali na nebu Crkve, kojima se Crkva ponosi i koji predstavljaju njezin najbolji dio.

Uvijek je bilo teško ostaviti sve i poći za Kristom, no to se danas čini još težim. Pa ipak ne nedostaje takvih primjera. Tko su ti muškarci i te žene koje danas tako žive i svojom pojavom svjedoče na poseban način privrženost i ljubav prema Isusu?

Netko će spomenuti bl. Majku Tereziju iz Kalkute, drugi papu bl. Ivana Pavla Drugog, sestru Mariju od Propetog Isusa, s. Julu Ivanišević i druge blažene Drinske mučenice, bl. kard. Alojzija Stepinca, bl. Ivana Merza, malog brata Karla de Foucoulda ili Damjana de Vester, velike ljude, muškarce i žene koji su opečatili prošlo stoljeće i posvjedočili izvanrednu vjernost Isusu Kristu. Taj je niz nepregledan. Mnogi su pozivi i mnogi odazivi, no jedno je zajedničko: svi su oni ljubili Isusa iznad svega.

Čuli smo u evanđelju Isusova tri pitanja i Petrova tri odgovora: “Ljubiš li me? – Ti znaš.” Posljednji Petrov odgovor je posebno dirljiv:”Ti, Gospodine, sve znaš, ti znaš da te ljubim.” Ima li se išta više reći, može li itko tome što dodati? Ti znaš, ti sve znaš.

Ti, Gospodine, znaš naše bijedno srce, ti poznaješ naše slabosti – kao što si poznavao i apostola Petra, i samo ti znaš zašto si pozvao baš nas, zašto si pozvao baš ovu našu sestru Emu da Tebi služi u ovoj Družbi. Ti koji si joj uputio poziv, kao Petru, premda si vidio da je samo čovjek – on je sam za sebe rekao: “grješan sam čovjek, Gospodine” – ti imaš svoj plan i zato smo radosni. Radosni smo što znamo da ti zoveš i radosni smo što vidimo da ti se pozvani odazivaju. Radosni smo danas zbog s. Eme. Ona je uzela za svoje geslo riječi povjerenja iz Knjige proroka Izaije: “u dlanove sam te svoje urezao“, kaže Gospodin. To znači da ona prepoznaje u tebi, Gospodine, onoga koji se brineš za nju, koji  s ljubavlju misliš na nju, koji ju poznaješ po imenu. Kao što se čuva i izgovara ime najmilije osobe, tako ti njezino ime poznaješ i izgovaraš, i to upravo danas, i od danas svaki dan, svaki čas, zauvijek.

Povijest Božjega poziva i ljudskog odaziva donosi nam, u prvom čitanju, na vlastitom primjeru, prorok Jeremija. On se smatra nedoraslim Božjega izabranja i pokušava izmaknuti, kaže: „Dijete sam, ne znam govoriti“ (Jer 1,6). Ali Bog ga hrabri i obećava mu da će biti s njim. Možda bi naša s. Ema ovakvim odgovorim, “dijete sam”, mogla steći još više zasluga, pa čak i pohvale kod Gospodina Isusa. On je naime rekao: „Ako ne budete kao mala djeca, sigurno nećete ući u Kraljevstvo nebesko“ (Mt 18,3). Pogotovo se to tiče časnih sestara koje su odgojiteljice i imaju neprestano dodir s djecom; one s djecom moraju biti kao djeca i one će sigurno s djecom odmah u Kraljevstvo nebesko, bez čistilišta. Zapravo one već jesu u Kraljevstvu nebeskom!

Kad se kaže da su ovi doživotni zavjeti “vječni”, tada moramo to shvatiti  uvjetno. Naime sve je zemaljsko relativno, jer mi ljudi nismo anđeli i teško je reći da ćemo vječno tj. uvijek jednako razumjeti ono što sada razumijemo. No, to predajemo u Božje ruke jer znamo da je Bogu sve moguće, pa i ono što čovjeku nije moguće, tako da je vjernost idealima sigurni znak onog božanskog u nama ljudima. Slično je i s vjernošću u braku, na što se obvezuju mladenci prilikom vjenčanja. Oni također svojom ustrajnošću u ljubavi svjedoče božansku vjernost koju čovjek može živjeti jedino snagom Božjega dara.

I to je naša nada u Bogu je naš mir, u njega stavljamo svoje pouzdanje i zato se ne bojimo. Ne boj se ni Ti, draga sestra Ema! Ne boj se života, ne boj se ni kušnja, ne boj se ni borbe – jer niti pobjednika nema ako nema borbe. A pobjednik je Krist Gospodin. On zna što je najbolje za nas ljude. On zna što je najbolje za Tebe, sestro današnja zavjetovanice. On će se boriti za Te, i Ti se bori uvijek na njegovoj strani – i ne boj se, pobjeda neće izostati.

Sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima kaže da je Bog izabrao ne mudre, jake ni plemenite, već lude, slabe, neplemenite i prezrene -“da se ni jedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom” (1 Kor 1,29). Koje li utjehe za nas u ovim Pavlovim riječima! Mi smo svjesni svoje nemoći, znamo da tako velika Božja djela nisu ostvariva našim silama. Ali tim više smo izručeni njegovom rukama, da se u nama on proslavi, a ne mi.

Draga sestro Ema, u današnjim slavljenicama, koje Bogu zahvaljuju za svojih 25, odnosno 50 godina redovničkoga života, imaš primjer da je moguće ustajati u redovničkoga zvanju.

A vi, sestre jubilarke, vjerujem da ste i te kako svjesne istinitosti riječi koje smo čuli danas u Sv. Pismu. Doista, Bog vas je pozvao, premda ste se vi pitale, možete li tako živjeti, premda ste možda s Jeremijom govorile, da ne umijete. Svjesne ste da je Bog koji je započeo u vama dobro djelo, to djelo i nastavio i vodio do današnjega dana. Na tomu mu danas zato zahvaljujete. I mi svi s vama. I znate da nije samo vaša zasluga, već prije svega Božja to što ste ustrajale, što danas stojite ovdje kao njegove redovnice u Crkvi Božjoj.

Danas je i Gospa Snježna. Marija je uvijek uzor svim vjernicima, a na osobit način ženama i posebno baš vama, redovnicama. Njezina čistoća, poput snježne bjeline, privlači i nadahnjuje tolike plemenite duše da ju slijede. Ona je rodila Spasitelja Isusa, te je i kao djevica i kao majka uzor svim ženama, u vršenju Božje volje. Molimo njezin zagovor za sve vas, drage sestre, posebno za novu zavjetovanicu s. Emu, ali i za sve nas kršćane. Ona je pomoćnica kršćana, ona je svojom blizinom Kristu Gospodinu najbliža njegova suradnica u djelu spasenja svijeta. U to smo djelo i mi pozvani, drage sestre i draga braćo, i zato je ona svima nama Majka Crkve, Kraljica apostola, Djevica vjerna.

Danas k tome u našoj se Domovini slavi trostruki blagdan: Dan domovinske zahvalnosti, Dan pobjede i Dan branitelja. O zahvalnosti smo već govorili, zahvalni smo Bogu za dar zvanja, za tolike darove, ljude i prijatelje. Zahvalni smo danas i za Domovinu, za njezinu slobodu koju su upravo hrvatski branitelji izborili svojom krvlju. Ta je pobjeda došla nakon dugih pratnji i priprema, nakon početnog teškog stanja rasula, progona, tolikih mrtvih i raseljenih naših ljudi, nakon tolikih razorenih crkvi, domova, uništenih mjesta i gradova. Došla je snagom vjere u Boga koji je bio na našoj strani, na strani pravde, i zato je dao našim braniteljima toliku snagu da su neprijatelja pobijedili praktično u tri- četiri dana, nakon što je on ubijao i razarao naš narod i našu domovinu četiri godine. Bogu je sve moguće. Treba samo stati na njegovu stranu i ne bojati se.

Mi smo danas, nakon rata, u miru pozvani nastaviti borbu sredstvima Duha, ne oružjem. To je duhovni boj u kojem pobjeđuju oni koji se bore na Božjoj strani.

Ostani s Bogom, draga sestro Ema, ostanite s Bogom, drage sestre jubilarke, ostanino s Marijom – i uvijek ćemo pobjeđivati.

Amen.

Pin It on Pinterest