mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na Dan Družbe sestara Karmelićanki Božankog Srca Isusova
Zagreb, 2. srpnja 2013.
/Misna čitanja: Post 12,1-4a, Fil 3,8-14 i Iv 1,35-51/
Draga Provincijalna glavarice Družbe sestara Karmelićanki Božankog Srca Isusova, s. Kristina Pišković, Vama i svim Vašim sestrama čestitam Dan osnutka Vaše Družbe!
Drage sestre slavljenice, ovo Euharistijsko slavlje prikazujemo za Vas, kojim Bogu zahvaljujete vi a i mi s vama, te sve vaše sestre, vaši najbliži i sva okupljena braća i sestre, na 50 godina redovničkih zavjeta:
s. M. Klara od sv. Obitelji
s. M. Kalista od Majke Božje Karmelske
s. M. Julijana od Presvetog Sakramenta
s. M. Regina od Majke Božje
s. M. Paulina od sv. Terezije od Djeteta Isusa
kao i vi, koje slavite 25 godina sv. redovničkih zavjeta:
s. M. Ilijana od Raspetog Spasitelja
s. M. Laurencija od Krista Kralja
s. Marija Bernarda od Bezgrešne
Iskreno vam čestitam!
Drage sestre,
Mi danas stojimo pred Bogom kao Abraham, kao sv. Pavao, te kao prvi učenici Kristovi Ivan, Andrija, Šimun Petar, Filip te Natanael, o kojima smo slušali u Riječi Božjoj. Svi su oni osjetili Božji poziv.
Često je taj poziv bio nenadan, pa mogli bismo reći čak i nelogičan.
Nije li Abraham bio dobro situiran i živio sa svojim ocem Terahom u Uru Kaldejskom mirnim i spokojnim životom ? Kako to da se odlučio ostaviti svoj zavičaj i poći u nepoznato? Znamo, Abraham postade ocem sviju naroda, jer je prvi povjerovao Bogu koji mu je govorio, te je stoga prvi vjernik koji vjeruje u jednoga Boga i jer je povjerovao Bogu, praotac je vjere svih vjernika što u jednog Boga vjeruju. No, ta vjera nije tek priznanje da ne postoji više bogova nego samo jedan Bog, nego Abrahamovska vjera znači promjenu života, ta vjera mijenja njega, i sve oko njega. On je povjerovao Bogu, premda je to bilo gotovo nemoguće što mu je Bog obećao: Abraham je ime koje mu Bog dao, a znači „otac (mnogih) narodâ“. Premda je Abraham bio već u poznoj životnoj dobi a žena Sara nerotkinja, on vjeruje da će od njega Bog izvesti velik narod. To je vjera – koju pisac poslanice Rimljanima naziva nadom protiv svake nade (Rim 4,18) . I povjerova Abraham – i „uračuna mu se u pravednost“ (ib.,22) .
Ostaviti sve – konstata je koju su iskusili svi današnji likovi u Svetom Pismu, o kojima smo nešto čuli: i Abraham i Pavao, a onda i prvi Isusovi učenici – Ivan, Andrija i Petar, Filip i Natanael.
Sv. Pavao veli da on sve gubitkom, dapače otpadom smatra, samo da bi Krista stekao. On tu, za ljudske oči, nerazumnost prekrasno izriče tvrdnjom da je „zahvaćen od Krista“ (Fil 3,12). Kad nas netko toliko obuzme da ne možemo drukčije, tada je nužno da idemo za njim. Ovaj izraz „zahvaćenost“ ne izražava samo da je Gospodin Isus „uhvatio“, u svoju mrežu ulovio Pavla, nego da ga je iznutra „zahvatio“, da ga je oduševio.
Posebna je zanimljivost pročitanog evanđeoskog odlomka iz pera sv. Ivana apostola, da su oni koji su bili pozvani i odazvali se i sami poslije postali oni koju su pozivali svoje najbliže i dovodili ih Kristu.
Tako bi nam i naše drage sestre jubilarke mogle pripovijedati svaka svoju životnu priču, priču o svojem pozivu i odazivu. Vi najbolje znate, kako je vas Isus pozvao, kako ste osjetile da je baš to vaš put, kako su i koliko vašem odazivu pomogli vaši bližnji, vaše sestre koje su već bile karmelićanke Božanskoga Srca, vaši Andrije i vaši Filipi, koliko je čudesan bio život vašeg poziva i odaziva. Mogli bismo cijeli dan, vjerujem, slušati vaša svjedočanstva. I to je zapravo najljepše danas: što vaš život govori, što ste vi svima nama – koji vam danas čestitamo i koji s vama slavimo ovu misu zahvalnicu – živi govor, živi primjer i živo svjedočanstvo.
Kako to da ste došle baš k sestrama Karmelićankama, i to baš među Karmelićanke Božanskog Srca Isusova?
Vaša Osnovateljica Družbe Bl. Majka Marija Terezija (krsnim imenom Ana Marija Tauscher, r. 1855., +1938.) slijedila je u duhu Karmela svoj odaziv Bogu na njegov poziv. Iz Božanskog Srca Isusova ona crpi snagu da budu milosrdna ruka Crkve koja je pomoć siromahu, napuštenom djetetu, starcu i starici.
Na njezine molitve Bog joj odgovara u snu 2. srpnja 1891. godine. Ovaj san joj je temeljni milosni poticaj za osnutak Družbe.
Zanimljivo je, braćo i sestre, da je upravo jedan san promijenio život utemeljiteljici reda Karmelićanki BSI, bl. Mariji Tereziji. I baš je spomen na ovaj san postao Dan Družbe, a ne na primjer potvrda konstitucija ili neki drugi događaj. Recimo, mjesec dana poslije, u Berlinu uz pomoć jednog svećenika 2. kolovoza 1891. godine otvara prvi dom za djecu – beskućnike. Ali nije to bio početak, nego baš jedan san.
Dobro reče jedan pjesnik (I. Golub): dobar je život onaj u kojemu se u doba zrelosti ostvaruju snovi mladosti.
Treba dakle sanjati. Sanjati, imati vizije, snovati i kovati planove – planove dobra, pomaganja, zbrinjavanja, ljubavi – jednom riječju. To je upravo ostvarila vaša majka Utemeljiteljica Družbe, to i vi ostvarujete, drage sestre.
Temeljno geslo majke osnivateljice Družbe bl. Marije Terezije od sv. Josipa i Sestara Karmelićanki BSI je: BOGA U SVIMA GLEDATI, BOGU U SVIMA SLUŽITI, BOGA U SVIMA LJUBITI.
Sam mogu posvjedočiti s koliko ljubavi se sestre Karmelićanke BSI ovdje na Vrhovcu u Zagrebu kao i u Hrvatskom Leskovcu brinu za djecu koja su im povjerena. To me stvarno u moje tri godine boravka s vama uvijek fasciniralo. Na tome sam Bogu zahvalan.
I dok preporučujem sve vas dobrom Bogu, a osobito sestre jubilarke, koje danas slave svoje obljetnice, 50. i 25. godišnjicu zavjeta, zahvaljujem vam svima na lijepom kršćanskom svjedočanstvu upravo ove karizme koju je vaša utemeljiteljica imala a koju vi nastavljate, da biste svojim služenjem i svojom ljubavlju bile navjestiteljice Krista Gospodina i svjedoci brige i prave naravi Crkve Kristove. A to je biti ljubav u srcu Crkve, to je povezanost s Bogom i s ljudima: jer samo tako se može Boga u svima gledati, njemu jedinome u svima služiti i njega jedinoga u svima ljubiti.
Neka vam svima Gospodin za kojim ste pošle, ostavivši sve, bude radost u srcu, mir u duši i snaga da činite dobro svima. Amen.