Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na zatvaranju Sinode
Sisak, bazilika sv. Kvirina 30. studenog 2024.
Dragi svećenici i vjernici, članovi naše biskupijske Sinode, draga braćo i sestre,
Ovim svetim slavljem zaključujemo Sinodu Sisačke biskupije koja je ukupno trajala 3 godine, od 2022.-2024., a tek sada zapravo nastupa vrijeme primjene Sinode, tako da možemo reći kako sinodalni hod kod nas i dalje traje…
Znamo, papa Franjo započeo je sinodalni hod sveopće Crkve i na dvije biskupijske sinode 2023. i 2024. raspravljalo se o sinodalnom hodu u Crkvi. Mi smo se u našoj Biskupiji pridružili tom nastojanju, hoteći prije svega ojačati naše crkveno zajedništvo i ujednačiti naše pastoralno djelovanje.
Zahvaljujem svima na zauzetosti, svima koji su aktivno sudjelovali u ovom pothvatu.
To su naše Tajništvo Sinode: dr. Ivan Petrović, tajnik, gđica Branka Martinović, Lukrecija Špoljar, s. Smilja Čirko, vlč. Ivan Kuzmić, Ivan Glavinić i Stjepan Vego. To su i svi ostali naši članovi, među kojima izdvajam nositelje 12 tematskih cjelina koje su na zasjedanjima Sinode obradila 22 izlagača: mons. Ivica Mađer, fra Mate Bašić – o evangeliziciji i župi, mr. Janko Lulić i mr. Hrvoje Zovko – o liturgiji, fra Vjeran Lazić i mr. Ivan Grbešić – o duhovnim zvanjima, vlč. Branko Koretić i vlč. Marijan Štingl – o pastoralu obitelji i mladih, s. Smilja Čirko i Ivan Glavinić – o djelu katehizacije, Kornelija Marović i Željkica Šemper – o socijalnom nauku Crkve i pastoralu osoba s invaliditetom, Terezija Tržić i Darija Marijanović – o molitvenim zajednicama, crkvenim pokretima i udrugama, Kristina Radić i Lukrecija Špoljar – o karitativnom djelovanju, vlč. Branimir Motočić i vlč. Damir Ceković – o ekumenizmu i međureligijskom dijalogu, Stjepan Vego i Marin Fran – o ulozi medija, Spomenka Jurić – o kulturnoj baštini i preč. Zdravko Novak – o ekonomskim pitanjima.
Hvala svima koji su raspravljali, koji su slali svoje prijedloge i davali komentare na pojedinu temu. Nadam se da sam barem nešto od toga uvažio pišući završne zaključke i odluke.
Cilj naš je bio i ostao sljedeći: probuditi kršćane koji još nisu postali aktivni u svojoj vjeri i u zajedništvu Crkve, ujednačiti pastoralnu praksu u našoj Biskupiji i dati nadu svima koji u Crkvi gledaju svoju zajednicu i obitelj. Naš je cilj također svjedočiti svoju vjeru i onima koji ne vjeruju te ih potaknuti da u Isusu Kristu traže i nađu svojeg najboljeg prijatelja i spasitelja.
Ovo naše slavlje završetka Sinode obilježeno je dvjema koordinatama: danas je blagdan sv. Andrije, prvopozvanog apostola i poslije molitve prve Večernje započinje adventsko vrijeme.
Od svetog Andrije možemo naučiti da smo poslani svojoj braći i sestrama navijestiti, kao što je to učinio on svome bratu Šimunu Petru, ono što smo sami otkrili: Našli smo Mesiju, Isusa iz Nazareta! Poslanje je to koje Crkva od svog početka osjeća i koje ju pokreće da svima svojim životom i riječima, a prije svega svojim djelima svjedoči da je Isus Krista naš Spasitelj, Vođa i Učitelj kojeg treba slijediti jer nas kao najbolji prijatelj vodi pravim putem u vječnu domovinu i sreću koja je samo u Bogu. K tome, sveti apostol Andrija bio je, kao i svi apostoli, mučenik koji je svoju krv prolio za Isusa. I mi moramo biti toga svjesni da svjedočiti za Isusa nije lako, da nas na tom putu čekaju mnoga trpljenja i patnje, ali zbog njega su toliki mučenici bili sposobni to činiti – sjetimo se samo naših svetih zaštitnika biskupa Kvirina i kardinala Alojzija – te smo i mi sposobni tako svjedočiti za Gospodina, ne bojeći se trpljenja, podmetanja i križa.
Drugo, počinje Advent. Vrijeme došašća je sveto vrijeme, posebno prikladno da u njemu tražimo što veću blizinu s Isusom. On nas, čuli smo, poziva na budnost. Nije to samo ranije buđenje da bismo sudjelovali na misama zornicama – premda je i to važno i potrebno, nego to je prije svega budnost duha, svijest da nam Gospodin dolazi ususret i da se i mi trebamo na taj susret pripremiti.
Molimo Gospodina da njegov dolazak bude za nas plodonosan, da nas njegova blizina potakne da razmišljamo prije svega pozitivno o svemu, da se ne bojimo nikakvih prijetnji.
Kad smo započinjali Sinodu bila je korona, a onda je došao i potres. Danas postoji opća prijetnja rata koji se širi iz Ukrajine i Bliskog Istoka… Tu je i velik problem migranata koji u velikom broju dolaze u Hrvatsku…
Što reći pred svim tim izazovima?
Pouzdati se u Gospodina i znati da je sav naš život i čitava ljudska povijest u njegovoj ruci.
On je kralj svega svijeta, on upravlja poviješću… doduše, zna i po krivim crtama ravno pisati, kako veli poslovica… Povjerimo se njemu, povjerujmo da on nas nikada ne zaboravlja i da će on svoje uvijek izbaviti, jer zato je i došao kad se Bog utjelovio i sišao među nas ljude…
Advent zapravo znači početak, novi početak. On nije kraj, te i naša Sinoda koja danas završava zapravo s ovim adventom i počinje, nastavlja se, treba zaživjeti i pretočiti se u svakodnevicu.
Molimo svete naše zaštitnike, sv. Kvirina i bl. Alojzija, molimo svetog apostola Andriju da nas štite i vode Bogu, da i mi svjedočimo za Krista i u tome nalazimo radost života, naš puni smisao i ispunjenje.
Neka Krist koji je naš zaglavni kamen, bez kojeg nije moguće izgraditi nikakav dom, bude naš oslonac, naša kruna i naš cilj da u njemu nađemo svoju sreću i mir.
Amen.