Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na misi zahvalnici povodom 15. obljetnice ponovone uspostave Sisačke biskupije
Sisak, Pastoralni centar katedralne župe, 5. prosinca 2024.
Draga braćo i sestre,
Prisjećam se tog 5. prosinca, godine Gospodnje 2009. Bili smo u zagrebačkoj katedrali, nadbiskup kard. Josip Bozanić vodio je misno slavlje i na njemu zaredio nekoliko đakona – među njima je bio i naš Ivan Grbešić. Na kraju svečanog misnog slavlja, bilo je to oko 12 sati, nuncij Roberto Cassari, objavio je da je papa Benedikt uspostavio dvije nove biskupije: Sisačku i Bjelovarsko-križevačku te za biskupe imenovao: Vladu Košića i Vjekoslava Huzjaka.
Kad mi je u ruke došla bula mog imenovanja i ponovne uspostave Sisačke biskupije, čitao sam: Antiquam fidem… staru vjeru… vidio je papa na području naše biskupije, koja je nekoć postojala, gotovo cijelo prvo tisućljeće, a onda se u 11.stoljeću uklopila u novoosnovanu Zagrebačku biskupiju, da bi se tek 2009. ponovno osamostalila. Bio mi je zanimljivo razmišljati zašto je Papa uzeo baš te riječi ustanove naše Biskupije: Staru vjeru… On je uočio da vjera u Krista nije živa tek u novije vrijeme na našem području, dapače, tu su vjeru živjeli i za nju svjedočili mnogi kršćani. Među njima je na poseban način svijetao primjer biskup sisački Kvirin…
Riječ Božja danas:
Prorok Izaija (Iz 26,1-6) govori o tome koji je narod Bogu mio: „narod pravedni koji čuva vjernost, čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda“. Riječ je očito o tome da i mi, kao Božji narod a ne samo židovski narod u Starom zavjetu, danas se trebamo „uzdati se u Gospodina dovijeka, jer Gospodin je Stijena vječna“. Tom ustrajnom vjernošću možemo izgraditi vlastiti značaj i čuvati mir.
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 7, 21.24-27) slušali smo odlomak gdje Isus govori svojim učenicima kako treba vršiti volju Božju, koja se ne sastoji u riječima nego u djelima.
Najzanimljivije nam je kako Isus govori o graditeljima, o mudrom i ludom graditelju. Mudar je graditelj koji sagradi kuću na stijeni, dok lud graditelj gradi kuću bez temelja, odnosno na pijesku. I za mudrog graditelja Isus nalazi riječi pohvale: „zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi, i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer — utemeljena je na stijeni.“
Naša je Biskupija također sagrađena, utemeljena poput kuće, poput nekog doma koji traži dobru gradnju. Ako je graditelj mudar gradi dom na stijeni, na čvrstom temelju.
Papa Benedikt XVI. ponovno je uspostavio našu Sisačku biskupiju, na današnji dan prije 15 godina, i to na Kristu, čvrstom temelju naše vjere. Vjerujemo da će tako sagrađena naša Biskupija odolijevati svim navalama neprijateljskim, svim olujama i burama ovoga svijeta.
Završili smo upravo Biskupijsku sinodu. Za geslo smo uzeli riječi svetog Pavla iz poslanice Efežanima: „Krist, kamen zaglavni“. Time smo željeli dozvati u pamet svjedočanstvo našeg zaštitnika svetog Kvirina koji je poginuo za Krista tako što su mu oko vrata objesili mlinski kamen koji ga je povukao na dno rijeke. Možda bi se nekome mogao taj kamen pričiniti kao mučilo ili barem negativni znak. No ujedno taj kamen označuje Krista, jer je on jedini pravi temelj koji čuva naš zajednički dom, Sisačku biskupiju, da bude čvrsta i da odolijeva svim navalama zloga i ovoga svijeta.
Stijena – kamen je i znak smrti, ali još više znak života. Ako je i smrti, to je onda znak žrtve koja se dragovoljno prinosi za Krista i Katoličku Crkvu.
Poput križa i kamen s kojim je Kvirin ubijen bio je znak mučenja, ali je postao znak pobjede.
Pobjeda je to Kristova, pobjeda uskrsnuća!
Molimo zato naše svete zaštitnike, mučenika sisačkog biskupa svetog Kvirina i biskupa i mučenika bl. Alojzija Stepinca da nam pokazuju put, da se ne bojimo trpljenja kao svjedočanstva za Krista jer samo koji su spremni Krista slijediti imat će, uz progonstva, i vječni život.
Danas kad slavimo Dan Biskupije, odnosno njezinu 15. godišnjicu utemeljenja, prilika je da kažemo HVALA Bogu i ljudima, za mnoštvo dobročinstava i milosti koje smo primili u to vrijeme.
Hvala papi Benediktu! Hvala nadbiskupu Josipu Bozaniću!
Hvala našim svećenicima koji su u ovih petnaest godina djelovali i djeluju u župama i diljem naše Biskupije, osobito je danas prigoda sjetiti se naših preminulih svećenika! Molimo im vječni život u zahvalu za dobro koje su činili za svoje vjernike!
Hvala našim vjernicima laicima, vjeroučiteljima, roditeljima – osobito majkama i očevima koji su primali svoju djecu i odgajali ih u vjeri, brinuli se za njihovo materijalno i duhovno dobro…
Zahvalni smo svim dobrim ljudima koji su nam pomogli i pomažu u životu vjere, nade i ljubavi!
Danas bismo mogli zahvaliti za sve važne i dobre i zle događaje koje smo proživjeli u ovih 15 godina: 2012. bio je u Sisku SHKM; 2015. obnovili smo u Domovinskom ratu srušenu crkvu Uznesenja BDM u Gori; 2019. pohodila nas je, kao i čitav svijet, pandemija korona-virusa, bilo je puno bolesnih, neki su umrli, a mnogi smo preživjeli tu zarazu i životnu ugrozu… molimo se za duše preminulih; 2020. oborio se na naš kraj razoran potres, koji je srušio i teško oštetio mnoge obiteljske kuće (oko 40.000), bolnice, škole, ali i crkve, kapele, župne kuće, samostane… od više od 40 do sada smo obnovili 10 crkvi, župnih kuća, kapela i samostana… zahvaljujemo pomoći EU – iz Fonda solidarnosti, zahvaljujemo Ministarstvu kulture i medija RH, zahvaljujemo županijama – osobito Zagrebačkoj županiji koja je najvećim dijelom financirala gradnju ž. crkve u Kravarskom… Još uvijek traje ta obnova i nadamo se da će se nastaviti jer se ovaj čas obnavlja ili gradi još 16 crkvi, kapela, župnih kuća, dok za još 17 čekamo da ta obnova započne…
U 15 godina imali smo 27 novozaređenih svećenika mladomisnika, od kojih je ustrajalo 23; imamo trenutno 4 sjemeništarca, 2 bogoslova i jednog đakona koji se sprema za svećeništvo; imamo 2 trajna đakona i jednog vjeroučitelja koji se sprema za trajnog đakona… Imamo naše svećenike u N. Zelandu, u Švicarskoj i Njemačkoj. Došlo nam je i nekol. Redov.
U ovo vrijeme umrla su nam 20 svećenika i jedan đakon: Ž. Slonjšak, J. Ćorić, S. Vuksan, F. Oreški, F. Vrbanić, A. Petranović, S. Brajković, I. Jukić, fra N. Jureta, fra N. Dušak, fra J. Vrbanec, fra P. Posilović, fra Č. Vešligaj, fra J. Stipić, fra T. Jurić, fra K. Kašnar, M. Mihaljević, A. Pećar, S. Filipec, F. Horvat i tr. đak. M.D. Jurić.
Evo, želio sam i njih spomenuti, koji su završili svoj život i svoje poslanje među nama i kojima zahvaljujemo, kao i svećenicima prije njih, na njihovom svjedočanstvu za Krista i pastoralnom radu na njivi Gospodnjoj u našoj Sisačkoj biskupiji. Oni sada za nas mole i zagovaraju nas pred Bogom. Molimo im vj.nagradu!
U ovo vrijeme 15 godina preminulo je još znatno više naših vjernika, a puno manje ih se rodilo i krstilo, premda mene veseli što imamo trajno godišnje i 20-tak krštenja pete djece u obitelji koje po župama krsti biskup … također nas je snašla velika seoba, odlazak, posebno je bolno što su otišli mnogi mladi ljudi, pa čak i oni koji su imali ovdje zaposlenje, pošli su u svijet tražeći bolji život… Procjenjuje se da je iz naše Sisačke biskupije, u dva veća vala iseljavanja – u ekonomskoj krizi poslije 2010. i poslije potresa 2020. otišlo u inozemstvo oko 30 tisuća naših stanovnika, većinom katoličkih vjernika. Tako da je od 180 tisuća vjernika na početku naše Biskupije sada oko 150 tisuća katoličkih vjernika. Daj Bože, kao što su neke naznake da se veći broj njih vrati i ovdje nastavi svoj život i borbu za svoje obitelji.
Sve predajemo u ruke Presvete Bogorodice Marije. Njoj kao i svetom Kvirinu, te bl. Alojziju dolazimo s molitvama i tražimo pomoć da naš katolički narod živi i napreduje po Duhu Svetom. Amen.