Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na Danu Hrvata u Mađaraskoj
Szombathely, 9. studeni 2024.
Dragi subrate, mons. Fekete Benedek Szabolcs,
pomoćni biskupe sambotelski, dragi svećenici,
dragi vjernici, dragi Hrvati okupljeni na svom
Danu Hrvata u Mađarskoj, zahvaljujem na pozivu da s vama proslavim ovu Euharistiju i da sudjelujem na vašem okupljanju i međusobnom duhovnom darivanju!
Ovo je meni dragi grad u kojem sam već više puta bio i kao hodočasnik na mjesto mučeništva svetog Kvirina, zaštitnika naše Sisačke biskupije, ali na mjesto rođenja svetog Martina zaštitnika vaše biskupije ovdje u Szombathelyju. Nalazimo se neposredno prije proslave sv. Martina te vam svima čestitam njegov skori blagdan. Zbog toga nije s nama mjesni biskup mons. Janos Szekely koji je na hodočašću u francuski Tours gdje je kao biskup djelovao sv. Martin i gdje počivaju njegovi ostaci.
Hrvati su u Mađarskoj nacionalna manjina. Uglavnom su doseljenici iz stare domovine iz vremena prodora Turaka u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, premda ih ima i od prije.
Hrvati su u Mađarskoj koncentrirani u nekoliko područja, a pripadaju brojnim hrvatskim etničkim podskupinama.
U područjima uz austrijsku granicu, u Gradišću, žive gradišćanski Hrvati.
U mađarskom dijelu Bačke i Maloj Kumaniji, današnjoj Bačko-kiškunskoj županiji, postoji zajednica Bunjevaca i rackih Hrvata te manja koncentracija u Segedinu, u Čongradskoj županiji.
Sjeverno od Budimpešte, u Senandriji, žive Dalmatini. Postoje i u Segedinu, a zabilježeni su i u drugim krajevima. Oni su zadržali svijest o svojem podrijetlu i čuvaju svoje običaje. Njihov govor je zabilježen u posljednji trenutak
Južno od Budimpešte (u prstenu oko Budimpešte su zabilježeni Hrvati pod imenom Ilira, ali i drugdje). U Baranji, u gradu Pečuhu, žive Hrvati iz skupine Bošnjaka, a i u selima Kukinju, Semelju itd. Dalje prema zapadu, u Podravini i Pomurju, raspršeni žive podravski i pomurski Hrvati.
Na južnim obalama Blatnog jezera su se nalazili Hrvati koji su se nazivali Totima. S turskim osvajanjima u 15. i 16. st. je uslijedio treći veliki selidbeni val, a po nekim procjenama je obuhvatio polovinu Hrvata. Osobito su doseljavanja u 16. st. iz Bosne povećala broj Hrvata.
Poslije krbavske bitke uslijedilo je teško razdoblje za Hrvatsku. Zbog stalnih turskih i akindžijskih upada, nemoći ugarske vlasti i nezainteresiranosti europskih sila, već 1515. se na područje Željeznog u zap. Hrvati su iselili iz Gacke, Krbave i Like u Šopronsku županiju. Iseljenički val je trajao do 1527.
Poslije mohačke bitke 1526. se trgovci iz Dalmacije i Bosne nastanjuju u Budimu, Baji, Kalači, Lipovi, Radni, Pečuhu i Segedinu.
Danas u Mađarskoj djeluje veći broj jedinica hrvatske manjinske samouprave.
U Bačko-kiškunskoj županiji djeluje 13 jedinica, u Baranjskoj 33, u Budimpešti 17, u Jursko-mošonsko-šopronskoj županiji djeluje 10 jedinica, u Peštanskoj 4, u Šomođskoj 10, u Zalskoj 12, u Željeznoj 11, u Čongradskoj 1, u Biloj 3, u Željeznoj 11, a u Borsod-abaúj-zemplénskoj 1: ukupno je to 126 jedinica.
Važnost hodočasničkih mjesta i crkva koje pohode pripadnici hrvatske manjine u Mađarskoj potvrđuje njihovu pripadnst katoličkoj vjeri i pobožnosti prema BD Mariji. Najstarije, najomiljenije i najljepše hodočasničke pjesme posvećene su njoj. Gospi Judskoj u Judu hodočasti se duže od tisućljeća, a hodočaste joj Hrvati iz mađarskih i hrvatskih dijelova Bačke, Baranje i Podravine. Hrvati s obje strane granice pohode i crkvu BDM od Pohođenja u Koljnofu na 15. kolovoza, i iz Mađarske i Austrije. Prve nedjelje u svibnju gradišćanski Hrvati pohode u Jursku Mariju. Bački Hrvati pohode Vodicu kod Baje. Kod Hrvatskog Židana hodočasti se Peruškoj Mariji. Hrvati iz Mađarske iz sela Hrv. Židana, Narde i Petrovog Sela hodočaste u Austriju k Celjanskoj Mariji u Mariazell. Ugled i značaj hodočašća među Hrvatima sve više raste, nasuprot drugim narodima.
Prema jednim procjenama u Mađarskoj živi oko 50.000 Hrvata. Postoje subetničke skupine i to: Bunjevci, Šokci, Raci, Dalmatini, gradišćanski Hrvati, pomurski Hrvati, podravski Hrvati i bošnjački Hrvati koji su tijekom dugih stoljeća obogatili ne samo svoju, već i mađarsku kulturu. Prema posljednjem popisu stanovništva u Mađarskoj, provedenom 2011. godine, 26.774 stanovnika izjasnila su se Hrvatima. Iz navedenog podatka vidljiv je blagi porast broja pripadnika hrvatske zajednice u odnosu na 2001. godinu (4,1%).
Prema mađarskim službenim statistikama, u Mađarskoj je 2001. živjelo 25.730 Hrvata, od kojih 14.779 stanovnika Mađarske govori hrvatski s članovima obitelji ili prijateljima, a 19.687 ima afinitet s kulturnim vrijednostima i tradicijama hrvatskog naroda. Po trenutačnim spoznajama, Hrvati u Mađarskoj govore najmanje 7 dijalekata.
Hrvatska državna samouprava (HDS) je središnje izborno, političko i administrativno tijelo Hrvata u Mađarskoj, na čijem je čelu gosp. Ivan Gugan. O dobrim odnosima Hrvatske i Mađarske svjedoče upravo manjine Hrvata u Mađarskoj i Mađara u Hrvatskoj.
Riječ Božja danas, na blagdan posvete Lateranske bazilike:
Tekst iz Knjige proroka Ezekiela (Ez 47, 1-2.8-9.12) govori o Hramu Božjemu iz kojeg istječu vode koje na sve strane prolaze i ozdravljaju zemlju.
I reče mi anđeo: »Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi – kuda god protječe ovaj potok. Duž potoka na obje strane rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda; svakog će mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek.«
Ova slika govori o krštenju i krsnoj vodi koja pere grijehe i ozdravlja čovjeka. Bogu zahvalimo danas za sveto krštenje po kojem smo postali članovi Crkve Božje. To je najvažnije, ostati vjeran tom izvoru koji nas je oprao… to znači biti kršćanin, Kristov učenik. To nas je očuvalo sva ova stoljeća, dragi Hrvati, zato ne zaboravimo nikad svoga krštenja i ostanimo vjerni Kristu.
Iz Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima (1 Kor 3, 9c-11.16-17) čuli smo upravo riječi koje to potvrđuju: „Braćo! Božja ste građevina… a nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist… Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.“ Mi smo živi hram, čovjek koji pripada Kristu Božji je hram i zavrjeđuje da ga poštujemo, tako da te Pavlove riječi o upropašćavanju hrama zapravo žele reći da ne smijemo upropastiti ni jednog čovjeka jer je čovjek Hram Božji. Ja se pri tom, kad god čujem te riječi, uvijek sjetim ploče iznad ulaza u petrinjsku crkvu sv. Lovre na kojoj su bile prije rata, i sada su opet, te riječi: „Ako tko sruši ovaj hram, njega će raspršiti Bog“. A ja sam kao župnik doživio da su tu crkvu srušili neprijatelji 1991., a onda sam gledao i kako su 1995. odlazili raspršeni jer im se obistinilo to Pavlovo proroštvo.
I u svetom Evanđelju po Ivanu (Iv 2, 13-22) Gospodin Isus govori o hramu svoga tijela za koje zna da će ga Židovi ubiti, ali on će za tri dana uskrsnuti… No, zanimljiva je prije toga njegova gesta istjerivanja trgovaca iz hrama kada im govori: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!« Ivan se prisjeća riječi Pisma: „Izjeda me revnost za Dom tvoj.“ A koliko nas nosi revnost za hram, za Crkvu Božju, za naše spasenje i za spasenje svih ljudi? Jesmo li u tome revni ili ravnodušni?
To je veoma važno pitanje. Jedino tada ćemo i mi biti dionici Isusova uskrsnuća, ako živimo zauzeti za Božje kraljevstvo, želeći učiniti sve što smo dužni da se njegovo ime slavi i da i mi budemo vidljivi znak njegove prisutnosti u svijetu.
Jer to su naše crkve, znakovi Božje prisutnosti.
Mi u Sisačkoj biskupiji još obnavljamo mnogo u potresu srušenih crkava, kapela i župnih kuća – ukupno ih je bilo 43, a 8 smo ih kroz ovu godinu do sada obnovili, sutra blagoslivljam još jednu crkvu (u Bučici), dakle još bismo trebali obnoviti 34 objekta – od kojih se 17 obnavlja a još 17 tek treba započeti s obnovom. Zašto obnavljamo te crkve i crkvene zgrade?
One su sve spomenici kulture, a najvažnije nam je što su znakovi Božje i naše prisutnosti u našoj domovini. Tako je to posvuda u svijetu, i ovdje u Mađarskoj. Lijepo je imati crkvu u kojoj se možemo okupljati, slaviti svetu Misu i svete sakramente, moliti se dragom Bogu i njegovim svetima, posebno B.D. Mariji, a na osobit način sv. Kvirinu i sv. Martinu, čije su velike slike ovdje u katedrali u Szombathelyju.
No, crkve znači da je s nama Bog na zemlji, da smo mi njegov narod, a je on Emanuel – s nama Bog.
Ostanimo vjerni Bogu i on će biti vjeran nama! Neka nas sve čuva i blagoslovi u svim našim potrebama! Amen.