Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na zatvaranju Godine Srca Isusova u župi sv. Josipa Radnika u Sisku

Sisak, crkva sv. Josipa Radnika, 21. prosinca 2025.

Draga braćo i sestre, danas slavimo 4. adventsku nedjelju, koja nas posve približava proslavi Božića. Zato nam Riječ Božja govori o događaju Isusova rođenja i tumači njegov smisao.

Vi ste, dragi župniče fra Ivane i župni vikaru fra Nikola, ovu godinu u župi sv. Josipa Radnika ovdje u Sisku proživjeli posebno štujući Srce Isusovo. U tom smislu ste po kućama i stanovima primali ovaj Kip Srca Isusova i pred njim se molili. Isus je u tom znaku došao u svaki vaš dom, u vaše obitelji, k roditeljima, djeci, mladima i starijima, bolesnima i svima koji su željeli taj susret s Bogom u ovom znaku.

No posebno je vidljiv i svima dobro poznat znak Djeteta koje se rađa na Božić u kojem dolazi sam Bog među nas. On također govori kao i pobožnost prema Srcu Isusovu o velikoj Božjoj ljubavi.

U prvom čitanju iz Knjige proroka Izaije (Iz 7,10-14) čuli smo proroštvo kako će Djevica začeti i roditi sina koji će se prozvati Emanuel. Židovsko je to ime, zapravo hebrejska riječ koja znači: S nama Bog. Bog je dakle odlučio boraviti s nama, ljudima. I to je učinio tako što se rodio kao Dijete, da – kako reče Sluga Božji nadbiskup Josip Stadler – ga se nitko ne treba bojati, dapače da mu svatko može pristupiti.

Pristupimo dakle i mi tom Djetetu koje dolazi k nama. Ono nas želi poučiti da je Bog najprije nama bliz. Drugo da želi posebno biti s onima koji su siromašni i ponizni, koji nemaju puno materijalnih dobara ali koji čeznu i grade svoj svijet duhovnosti i otvorenosti Bogu i čovjeku. Bog je uvijek tamo gdje se čovjek moli, tamo gdje čovjek voli i Boga i druge ljude.

Apostol Pavao u svojoj poslanici Rimljanima (Rim 1,1-7) govori nazivajući sve adresate svojega pisma „miljenicima Božjim“, pozvanicima, svetima. Govori o Isusu koji je po tijelu – jer se rodio u ljudskom tijelu – potomak Davidov.

Sin Božji je Isus iz Nazareta, kojeg je Bog Otac poslao na svijet da bude naš Mesija, Krist koji spašava sve ljude i narode. Apostol posebno ističe da je on pozvao poslanje da privodi k poslušnosti vjere sve pogane. Riječ je o nežidovima koji je on navješćivao Božju Riječ i pridobivao ih za Krista. I mi smo, draga braćo i sestre, možemo reći u tom broju onih koji nisu Židovi ali su po Duhu Svetome baštinici Božjeg obećanja da će doći Mesija i oni koji su ga prepoznali i slijede ga. Taj je Mesija Isus.

Matejevo evanđelje (Mt 1,18-24) donosi nam dramu u Josipovoj duši. Josip je zaručnik djevice Marije i on ne zna što se to s njom dogodilo. Ona je ostala trudna i to ga je pogodilo te je snovao kako da ju napusti. No tada mu se u snu javlja anđeo koji ga uvjerava da je čedo začeto u Marijinom utrobi doista Sin Božji i da ga je ona začela kao djevica te da je to čudo koje je izveo Bog radi njegova poslanja. On će spasiti narod od grijeha njegovih, što mu i ime Isus znači, a to će mu ime dati Josip kao glava ove obitelji. „Ne boj se uzeti Mariju, ženu svoju!“ potiče ga anđeo. I on doista, nakon što se probudio iz sna, uzima Mariju za svoju ženu, ne bježi od nje, nego joj služi i brine se za Dijete koje ona nosi i uskoro rađa.

Tako su i Marija i Josip ove četvrte adventske nedjelje u ulozi onih koji nam donose Krista, Mesiju. Prošle je to nedjelje bio Ivan Krstitelj, koji je pripremao sav narod na dolazak Krista, a u našem životu svaki dan mi trebamo biti jedni drugima donositelji Krista.

Je li to na način susreta s pobožnošću Srcu Isusovom, je li to u jubilejskoj godini traženja oprosta na našem hodočašću nade, je li to u nasljedovanju poniznog svetog Franje koji nas poziva da u njegovim jubilejima također sudjelujemo kao oni koji se žele s Kristom poistovjetiti kao što se to on poistovjetio – uvijek smo pozvani da kao kršćani nosimo i svima donosimo Krista.

U današnjem svijetu to nije lako. Oko nas su strašne prijetnje i velike napasti, oko nas bjesne ratovi, nasilje i ubojstva, naši mladi ubijaju se uzimajući drogu i druge opijate pa postaju nesposobni za život i životne odgovornosti, u našem društvu prevladavaju često osjećaji bespomoćnosti, potištenosti i straha.

Međutim to ne mora biti tako. I vi tomu svjedočite kad se okupljate u crkvi na mise zornice, na slavlje svete mise, na molitvu krunice…

Da, krunica. Mi ćemo podijeliti poslije mise sveti ružarij, krunicu. Krunica je, znajte, najjače oružje u borbi ovog svijeta. Neki se hvale raketama, neki čak prijete nuklearnim oružjem, neki svoju nadmoć pokazuju naoružavanjem, mi međutim znamo da je Bog od svega toga veći i zato uzimamo u ruke – krunicu. Moleći s Marijom svemogućega Boga i razmatrajući otajstva iz života i djela spasenja našega Gospodina Isusa Krista mi se borimo za promjenu mišljenja, mi želimo svima mir, mi se zalažemo za Božje nebesko a ne neko ljudsko zemaljsko kraljevstvo. Kad ljudi postanu svjesni svoje istine o sebi, a to je prolaznost ljudskog života što je moguće jedino u poniznosti i međusobnom poštovanju i u ljubavi, i prema prijateljima i prema neprijateljima, činimo ono što trebaju djeca Božja, a to je ljubiti Boga iznad svega i ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe. I to je pravi put prema miru i prema boljim odnosima među ljudima.

Zato rado molite krunicu, razmatrajte s BD Marijom veliko otajstvo dolaska Sina Božjega na ovaj svijet, njegovu muku, smrt i uskrsnuće, njegovo djelovanje među nama ljudima, u radosnim, žalosnim i slavnim otajstvima te u otajstvu svjetla.

To  otajstvo je posebno vidljivo u životu naših obitelji. Stoga potičem vas, drage naše obitelji, ostanite povezani i čuvajte svoje zajedništvo. Sveti papa Ivan Pavao II. rekao je da obitelj koja zajedno moli, ostaje zajedno. Pitamo se zašto se danas tolike obitelji raspadaju. Odgovor je jer zajedno ne mole. Zato molite i to rado upravo molitvu krunice.

Obraćam se i vama, dragi mladi i draga djeco. Rado se odazivajte svojim svećenicima i dolazite na župnu katehezu. Tu ćete učiti ne samo o Bogu, o Gospodinu našemu Isusu Kristu, o Crkvi njegovoj, nego i o čovjeku, o njegovom smislu i nakani koju je čovjeku dao Bog koji ga je stvorio. Tako ćete se najbolje pripremati za svete sakramente koji se podjeljuju onima koji žele živjeti kršćanski. A u obiteljima budite iskreni prema svojim roditeljima, prema svojim djedovima i bakama, u ljubavi prema svojoj braći i sestrama. To je najbolji put u život. Svi se pitamo, što vas čeka, draga djeco, dragi mladi. No odgovor je: ono što svi zajedno stvaramo, za što se svi zalažemo, ono što je nama svima najvažnije, do čega nam je stalo. Ako se dajemo zavoditi od medija, od duha ovoga svijeta, možemo lako potonuti i ići prema vlastitoj propasti. Naš je Gospodin rekao da se kuća treba graditi na stijeni, a ne na pijesku, na čvrstom temelju a ne bez temelja. Kako je moguće očekivati sigurnu i dobru budućnost ako svoj život ne gradimo na Kristu? Zato neka Krist bude naš kamen zaglavni, kako smo razmišljali na našoj Biskupijskoj sinodi i što želimo za sve naše župe, obitelji, roditelje, djecu, mlade i starije naše vjernike. Neka nas sve proslava ovogodišnjeg Božića koju uskoro slavimo uvede u radost života i zajedništvo vjere koja spašava, koja daje mir i sreću u srcu i gradi dobre odnose u društvu. Zahvaljujem stoga župniku fra Ivanu i župnom vikaru fra Nikoli na zalaganju i zauzetosti za vaše duhovno dobro. Njih slušajte i poštujte, ljubite svoje roditelje, poštujte svoje učitelje i bit ćete sretni i blagoslovljeni.

Danas je, draga braćo i sestre, i početak zime, 21. prosinac. Ali ima i jedna nelogičnost, rekli bismo. Počinje najhladnije godišnje doba, a svaki dan će od danas biti duži a noć kraća. Od Božića se zapravo to počinje primjećivati. Stari su znali reći da je svaki dan od Božića duži za pijetlov zijev. I tako malo pomalo doći će proljeće kad će se za tri mjeseca izjednačiti vrijeme noći i vrijeme dana da bi onda sve više pobjeđivao dan. Do danas i posebno do Božića naprotiv pobjeđivala je noć. Znakovito je to i puno simbolike. Zato je upravo izabran datum proslave Isusova rođenja početak pobjede dana nad noći. Premda usred zime, dapače na njenom početku. Još može biti hladno, snjegova i zimskih vjetrova, još se moramo toplije odijevati i grijati u kućama, ali svakim danom sve će biti više sunca, više svjetla i više topline. Zato možemo reći da je zima, a osobito Božić blagdan nade, jer od Božića pobjeđuje svjetlo, sve više noć ustupa mjesto danu i to nam simbolično pokazuje da je Bog pobjednik nad zlom i u našim životima. Treba samo strpljivo čekati, ali ta strpljivost neka uključuje i naša dobra djela, da i mi pridonesemo tom dolasku Božića i pobjedi dobra, tj. Krista.

Neka Gospodinov rođendan bude i za naše živote početak novog svjetla, novog života i radosti. Na Božić je rođeno to Srce Isusovo, ljudsko srce u malom djetetu koje postaje najveći čovjek na svijetu jer je on bogo-čovjek, Bog koji je postao čovjekom. Prihvatimo ga jer to znači da s njim prihvaćamo i vlastiti program da budemo bolji ljudi, da i u našim životima bude više srca, više topline, više svjetla, ljubavi i mira. Amen.