Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na blagoslovu obnovljene crkve sv. Petra apostola

Ivanić-Grad, 14. prosinca 2025.

III. adv. Nedjelja

Poštovani i dragi vjernici, poštovana gđo Ministrice Nina Obuljen Koržinek, gđo Marice Mikec, poštovani izvođači iz firme Tehnika, poštovani gradonačelniče Javore Bojane Leš, draga Sanja Tomšić Dvorneković, dragi župniče Branko Koretiću, draga braćo i sestre,

Danas je lijepa svečanost u Ivanić-Gradu: blagoslovili smo obnovljenu župnu crkvu sv. Petra apostola.

Pred nama su tri lijepe i velike teme o kojima nas Crkva danas poziva razmišljati: prva je blagoslov župne crkve, druga je nedjelja Caritas i treća je treća nedjelja Adventa ili došašća.

Blagoslov crkve uvijek nas ispunja radošću i zahvalnošću. Moramo zahvaliti dragom Bogu i svetom Petru što smo uspjeli obnoviti ovu crkvu prije Božića tako da božićna slavlja ova župna zajednica može u njoj slaviti. Kad god blagoslivljamo crkvu ili kapelu, sjećamo se kako je Gospodin rekao da mi trebamo biti sami hram Božji, hram Duha Svetoga, tako da se Bogu iskreno molimo i klanjamo u Duhu i Istini.

Dugo je trajala ova obnova, no ona je ipak prva od mnogo crkvi i kapela koje se obnavljaju već više od godinu dana u našoj Biskupiji i konačno je obnova završena. Ja sam se iskreno nadao da ćemo barem deset crkvi ove godine obnoviti i blagosloviti, ali do sada smo – ove godine – blagoslovili samo Dijecezanski muzej kao Čuvaonicu u Sisku i sada, ovu župnu crkvu. Prošle smo godine blagoslovili 8 župnih crkvi i jednu kapelu te dva samostana, no ove se godine nastavilo obnavljati 17 sakralnih objekata stradalih u potresu. Dakle, ostalo je još 15 koje su, treba to priznati u visokom stupnju završenosti pa se nadamo da ćemo do polovice 2026. otvoriti i blagosloviti veći dio njih. K tome smo započeli ove godine još 12 objekata obnavljati, s time da još četiri molim Ministricu da se i njihova obnova započne. To je ukupno 44 sakralna objekta, od čega je 28 župnih crkava, koje su se ili se još obnavljaju zbog potresa 2020. u našoj Sisačkoj biskupiji. Velik je to broj i objekata i potrebno je bilo i još uvijek jest puno stručnjaka: projektanata, statičara, konzervatora, restauratora, građevinskih izvođača, električara, i drugih majstora koji svojom stručnošću sudjeluju u tom velebnom pothvatu. Dakako, mogli bismo reći da je najvažnije Ministarstvo kulture jer se radi o objektima koji su kulturni spomenici, pa prema tome ne samo vlasništvo Crkve nego i spomenička baština Republike Hrvatske. Zbog toga moram odati veliko priznanje Vladi RH i posebno Ministarstvu kulture i medija na velikoj prije svega stručnoj i financijskoj pomoći pri tom poslu. Nadamo se da ćemo sljedećih dvije do tri godine privesti kraju ovo velebno djelo za koje je potrebno puno truda, novaca, znanja ali i strpljivosti da bi se privelo kraju.

Čuli smo Riječ Božju ove treće adventske nedjelje (A).

U drugom čitanju iz poslanice sv. Jakova apostola tri puta se ponavlja riječ „strpljivost“ gdje on poziva: „Strpite se, braćo, do dolaska Gospodnjega! Evo, ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se dolazak Gospodnji približio!…“ i nadodaje: „Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke“ (Jak 5,7-10)

Dakako, Riječ Božja govori o strpljivosti pred dolazak Gospodnji, ali može se primijeniti i na sve drugo u životu što se veliko rađa i dolazi. Tako i naša obnova, bila je velika i teška – i još je uvijek u čitavoj Biskupiji – ali ovdje je došla do kraja. Ne znam, ali mislim da je župnik Branko bio osobito strpljiv i nestrpljiv, te poticao i sve majstore ali i stručnjake da ubrzaju obnovu. I očito je uspio. Hvala, župniče! Dobar si primjer kako i svi drugi trebaju živo sudjelovati u obnovi. Jer možda su izvođači i konzervatori spori zbog toga što se radi o spomenicima kulture pa oni ne vide i naše vjerničke potrebe, a to je da se što prije crkva završi i stavi u funkciju naših okupljanja, slavljenja svetih otajstava, što je pak nama prioritet. Zato i ja, moram se javno ispovjediti, nisam često strpljiv te dosađujem i ministrici i konzervatorima i izvođačima pitanjem zašto ti postupci idu tako sporo. No, od prošle godine imam u Velikom Kaptolu kip Majke od Strpljivosti kojoj se često molim.

Sveti Jakov međutim misli na strpljivost koja je ujedno i trpljenje /trpljenje – strpljenje/ radi dolaska Sina Božjega. Prvi kršćani nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća na nebo bili su nestrpljivi u očekivanju kada će Gospodin ponovno doći. Mi ga još uvijek i danas čekamo. I kao da nam se više ne župi da taj čas dođe, a doći će. Pitanje je samo živimo li spremni i hoće li naš svakodnevni život biti dostojan našeg poziva a to je da Krist Gospodin nađe u nama živu vjeru, strpljivu nadu i djelotvornu ljubav.

Evanđelje ove nedjelje (Mt 11,2-11)puno je pitanja. Ivan zatočen u tamnici šalje učenike Gospodinu s pitanjem: »Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?« Isus mu ne odgovara direktno nego upućuje na svoja djela: »Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.“ I dodaje: „blago onom tko se ne sablazni o mene.“

U svakom slučaju, i nama je da u Isusu prepoznamo Spasitelja ne samo po njegovim riječima, nego prije svega po djelima. A tako je Gospodin rekao i za sve nas: „Po djelima ćete ih njihovim poznati.“ (Mt 7,15)

Mnogi govore ovo i ono, mnogi se zalažu za ove i one politike i pokušavaju vidjeti dalje i bolje, ali pitanje je – što čine. Tako razmišljajmo i mi: na nama je činiti dobra djela, biti poput Isusa i proroka. Isus ovdje odaje veliko priznanje Ivanu Krstitelju, kojeg naziva najvećim rođenih od žene. Pa ipak se pitamo kako to da ga je nazvao najmanjim u kraljevstvu nebeskom? Je li to zato što on ipak nije slijedio Krista niti se krstio Duhom Svetim, nego je i sam krstio samo vodom? Ili zato što je on bio zadnji starozavjetni prorok, a Isus je donio novozavjetnu poruku spasenja o Kraljevstvu nebeskom? Bilo kako god, Ivan je ispunio svoju zadaću, bio je glasnik koji je pripravio put pred Mesijom, o čemu govori i današnje prvo čitanje – iz knjige proroka Izaije koje poručuje ono što je govorio Ivan Krstitelj: Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega… on sam hita da vas spasi!« (Iz 35,1-6a.10).

I u starom zavjetu govor o Mesiji koji dolazi naviještaj je čudesnih djela koje će pratiti njegov dolazak: „sljepačke će oči tad progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati k’o jelen, njemákov će jezik klicati…“

Čudesa su uvijek znak vjere. Kada čovjek vjeruje, čudesa su moguća. I današnje djelo blagoslova obnovljene crkve sv. Petra ap. je čudesno postignuće, kao i tolika druga. Kad je potres zavio u crno tolike ljude, kad je porušio tolike kuće, bolnice, škole, crkve, kapele… svi smo bili prestrašeni, no kad je počela obnova, vidjela su se čudesa koja su i danas moguća. I ja sam sumnjao da se sve teško oštećene crkve mogu obnoviti, a sada blagoslivljam novoobnovljene crkve, i kapele i župne kuće, ali i bolnice, stambene zgrade… i sve je to ne samo ponovno kao prije nego i bolje, ljepše i čvršće. Bogu hvala i ljudima, dakako, koji su za to zaslužni!

Nedjelja je Caritasa, što znači da se sva milostinja danas u svim crkvama sa svih misa u Hrvatskoj skuplja da bi se tim darovima pomoglo one koji su u potrebi. I mi to danas ovdje činimo, i po svud gdje se katolici u našoj domovini mole i okupljaju. To su konkretna djela ljubavi. Time podižemo nadu i dajemo ne samo konkretnu pomoć nego još više, što je i naša zadaća, pružamo znakove nade onima koji su često sami, bolesni, potrebni više naše blizine nego materijalne pomoći. Neka sve nas danas zbog toga i ovog Božjeg djela Bog blagoslovi! Amen.