Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi polnoćki

Sisak, Pastoralni centar katedralne župe, 25. prosinca 2025.

Draga braćo i sestre, dragi prijatelji Božića, noćas slavimo rođenje Mesije, Krista Gospodina. U Davidovu gradu Betlehemu usred tamne noći rodilo se Svjetlo, Gospodin je to koji je postao čovjekom, jedan od nas, malo Dijete. Pomogla su mu tek nekolicina ljudi, njegova Majka Marija koja ga je po Duhu Svetom začela i u pastirskoj štalici u Betlehemu rodila, sveti Josip, njezin zaručnik i brižni hranitelj Isusov, betlehemski pastiri… došli su iz dalekog Istoka i mudraci, pošli su za njim nakon što ga je najavio i pokazao Ivan Krstitelj njegovi učenici, apostoli…

A nisu ga primili niti željeli stanovnici Betlehema, kralj Herod koji ga je progonio i želio ubiti. Nisu ga na kraju prihvatili njegovi sunarodnjaci koji su mu radili o glavi i predali ga Pilatu i Rimljanima da ga ubiju. Nisu ga mnogi do dana današnjega prihvatili, a on je došao prihvatiti i spasiti sve nas.

Mi smo ga prihvatili, draga braći i sestre, mi koji smo noćas ovdje da mu se poklonimo, da proslavimo njegov rođendan jer mu se veselimo jer prepoznajemo u njemu svoga Spasitelja.

On je najveći Dar neba zemlji, njegovo je rođenje zadivilo mnoge, no mnogi su se i prestrašili jer su mislili samo na sebe i odbacili ga. Na svoju propast i sramotu. Svi su pozvani obratiti se, pokloniti se novorođenome Kralju.

Jer Krist Kralj je došao. To ne može i neće ništa promijeniti. Mi njemu pripadamo i stoga smo radosni, zato noćas pjevamo najljepše pjesme i pokazujemo mu da je dobrodošao u naš život, u našu povijest, u našu osobnu, obiteljsku, narodnu povijest, u povijest svijeta i čovječanstva.

Pjesme koje mu naš hrvatski narod već stoljećima pjeva, a neke su starije i više od tisuću godina, pokazuju koliko je velika vjera i ljubav našeg puka, koliko se velika radost rodila u svima nama. Usprkos tolikim zlima koje smo doživjeli i još ih proživljavamo, znamo i zahvalna srca ispovijedamo: Isus rođen u Betlehemu naš je Kralj, naš je Gospodin, naš Spasitelj!

I ono što nas još pritišće i straši, sve će to nestati jer on će to nadvladati, on koji je došao uništiti đavla i zlo, on koji je došao donijeti „milost na milost“, otvoriti nam vrata neba!

Ima li ikoji narod tako lijepih božićnih pjesama kao naš hrvatski? One upravo pršte od radosti i veselja, one ispovijedaju našu vjeru i uzdižu nam srce. Mi Hrvati posebno radosno pjevamo božićne pjesme! Noćas sam izabrao nekoliko božićnih pjesama koje tako duboko i radosno pjevaju o našem novorođenom Kralju. Neka doista bude u nama raspjevani Božić!

Najvjerojatnije je najstarija hrvatska božićna pjesma Bog se rodi v Vitliomi ili Rodio se Bog u Betlehemu…

„Bog se rodi v Vitliomi, đavlu silu tak da slomi“ pjesma je iz 14. stoljeća. Objavljena je u Pariškom kodeksu iz 1380.

Zatim su među najstarije spada i slijedeća pjesma:

“U to vrijeme godišta“, u staroj verziji „U se vrime godišća“:

U se vrime godišta
Mir se svitu navišta
Porođenjem Ditića
Od Divice Marije. – Ova kitica ima posebnu temu mira koji je Krist donio, a kako ga pjesma naziva „Ditić“, tj. malo dijete, sinčić.       

Od prečiste Divice
I nebeske Kraljice
Anđeoske cesarice
Svete Dive Marije. – Mariju zove pjesma „prečista Divica, nebeska Kraljica, anđeoska cesarica“, diveći se tako onoj koja nam je rodila Spasitelja. O tome govori i sljedeća strofa:

Diva Sina porodi,
Đavlu silu svu slomi
A kršćane oslobodi
Sveta Diva Marija.

U jasle ga stavljaše,
Majka mu se klanjaše,
I slatko ga ljubljaše,
Sveta Diva Marija. – Jasle su česta tema božićnih pjesama, a utemeljene su na evanđeoskom izvještaju o tome da je Isus bio položen u jasle, kako veli sv. Luka, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. S jedne strane to je znak ljudske zatvorenosti, a s druge Božje skromnosti i poniznosti. Jer nam je Bog postao tako bliz, u siromaštvu i jednostavnosti, pjesma poziva sve ljude na veselje u slavlju Božjeg rođenja:

Narodi nam se Kralj nebeski najstarija je naša zapisana božićna pjesma, puna radosti, svečanosti… nazivamo je često hrvatskom božićnom himnom”, a datiraju je u 16. stoljeće premda se njezin najstariji poznati zapis nalazi u Pavlinskoj pjesmarici iz 1644., a prvi put je već spomenuta u Prekomurskoj pjesmarici iz 1593. godine, upravo godine naše velike sisačke pobjede nad Osmanlijama:

Narodi nam se kralj nebeski
Od Marije, čiste Djevice.
Na tom mladom ljetu veselimo se,
Mladoga Kralja mi molimo. – Očit je zaziv „kralj nebeski“. Hrvati su svjesni da je naš jedini pravi kralj Isus Krist, i zato ova pjesma poziva na veselje. Ujedno se iz nje vidi da je nova godina započinjala upravo Božićem, prije Gregorijanske reforme kalendara, jer to je pravi početak novog vremena, rođenje Spasiteljevo. A onda se nižu sveci koje se slavi sljedećih dana: sveti Stjepan, sveti Ivan, nevina dječica… da bi se uvijek završavalo molitvom: „Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje…“

Pjesma koje počinje grčkim zazivom „Gospodine, smiluj se“  je “Kyrie eleison“. Ona također spominje Isusov skromni čak siromašni dolazak u štalici, te poklon pastira…

Kyrie eleison, eleison!
Isus se rodi u štalici… – Poslije svake kitice slijedi poziv: „Pojte pastiri, tamo se njemu poklonite.“, osim što se za Sveta tri kralja mijenja taj poziv u: „Pođite kralji, tamo se njemu poklonite.“ Ova pjesma već naviješta Isusovu muku jer u drugoj kitici kaže: „On za nas trpi čim se rodi“, a aludira na štalicu te u trećoj kitici na jaslice, što pokazuje Božju poniznost koju je pokazao u svojem ljudskom rođenju.

Pjesma “O pastiri čudo novo” iznosi čuđenje i radosno divljenje pastira koji dolaze pokloniti se Isusu:

Oj, pastiri, čudo novo
Niste nigdar vidjeli ovo:
U jaslicam prostim rodio se Bog
Koji s neba siđe radi puka svog.

A u trećoj kitici prekrasno izražava svu bit Božića:

Ljubav Božja prevelika
Primi pravu put čovjeka:
S neba siđe dolje radi grešnika
Rodi se u štali, radi čovjeka.

Pjesma “Svim na zemlji mir, veselje ” izriče želju i molitvu da Božić svim ljudima donese mir i veselje, ne samo našem narodu ili samo nama nego baš „svim na zemlji“ jer je to „polag Božje volje“ tj. po Božjoj volji. A onda ispovijeda dogmatsku istinu vjere veoma duboko i jasno, pozivajući da svaka duša hvali Boga koji nam je poslao Sina svoga:

Sinka svoga, Boga moga,
S Ocem, Duhom jednakoga
Duhom Svetim začetoga
Od Djevice rođenoga.

Pjesmu”Djetešce nam se rodilo” vole pjevati djeca, ali i svi stariji koji nisu izgubili dječju dušu. U njoj također ispovijedamo dogmu o Gospodinu Isusu koji se rodio:

„Sin Boga Oca i Bog sam, s neba na zemlju siđe k nam…

I uvijek se ponavlja refrem:   „Isuse mileni Bože moj, srce Ti dajem da sam Tvoj“.

Pjesma koju često pjevamo je i “Veselje ti navješćujem puče kršćanski “. – Pjesma kaže da je pravi razlog veselja kršćanskog puka to što se nebeski kralj rodio u Betlehemu…. Njega treba svako stvorenje slaviti, štovati i dičiti…

Još mali, u štali, kog stvorenje svako slavi
Štuje, diči, jer je pravi
On naš Spasitelj i Otkupitelj. – A on je dakle naš Spasitelj i Otkupitelj! Koja divna kratka ali jasna definicija Isusova identiteta. I da ne bi bilo dvojbe da je Božji Sin koji se rodio pravi čovjek pjesma lijepo opisuje kako ga majka Marija kao i svako dijete koje žena rodi povija, doji i goji, uspavljuje. Time mami najnježnije osjećaje svih nas koji pjevamo tu pjesmu i o tome razmišljamo.

Ovim se pjesmama pridružuju veoma rado pjevana božićna pjesma „Radujte se narodi“, koja sabire sve što je već rečeno i drugdje:

– Zanimljivo ova pjesma spominje „otajstvo“ jer to i jest događaj Božića, misterij: čudo kako je moguće da se Bog rodi kao čovjek. Tome se moramo diviti i o tome razmišljati, zahvaljujući Bogu i klanjajući mu se kad pristupamo k jaslicama…

Dakako, i Hrvati kao i drugi narodi prihvatili su i svjetski poznate božićne pa ih rado pjevaju: Adeste Fideles – Pristupite vjerni… To je stara gregorijanska pjesma na latinskom, s pripjevom koji poziva: Veníte adoremus, veníte adoremus Dóminum – dođite, poklonimo se!

Ili austrijska nježna pjesma Stille Nacht – na njemačkom jeziku:Tiha noć, sveta noć! – Pjesma poziva na darivanje srca Djetetu koje se rodilo. Riječi su iste kao i u našim hrvatskim pjesmama, i zato ju mi rado pjevamo, a najljepša je zapravo melodija.

Mogli bismo zaključiti kako su naše stare hrvatske božićne pjesme pune radosti ali i duboke vjere koju pjevajući ih hrvatski katolici ispovijedaju naraštajima.

Riječ Božja noćas nas poziva upravo na tu vjeru i radost zbog dolaska Sina Božjega. I na raspjevanost!

Knjiga proroka Izaije (Iz 9,1-3, 5-6) kaže: „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku…Ti si radost umnožio, uvećao veselje… Jer dijete nam se rodilo, sin nam je darovan…“

Poslanica svetoga Pavla apostola Titu (Tit 2,11-14): „Predragi: Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi…“  Može li ljepše Apostol u dvije riječi izreći sav smisao Božića?

Iz svetoga evanđelja po Luki (Lk 2,1-14) čuli smo izvještaj o Isusovom rođenju za vrijeme cara Augusta: „…I dok su bili ondje (u gradu Davidovu, koji se zove Betlehem), navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!«

Draga braćo i sestre, Božić je blagdan radosti i početak velike nade za sav svijet. I mi se stoga pridružimo anđelima i pastirima i ove noći, koja sja kao dan jer je sinulo Svjetlo, Krist Gospodin, radujmo se i pjevajmo!

Kad već noćas nabrojih tolike hrvatske pjesme o Božiću, koje su postale naše narodne pjesme, donosim i jednu iz naših dana zapisanu od mog dobrog prijatelja, pjesnika Ivana:

Božiću Dijete, javljam Ti se /u Badnjoj noći, iz Hrvatske,

s ovoga svijeta poharana /grijehom, smrću i ratom.

Šaljem Ti ovu pjesmu /u Kuću Očevu, u nebeski mir i Slavu, /Isuse.

Znam da će doći do Tebe /i zato Te molim /da ove riječi /

budu Tvoje jaslice, /nad kojima brižno bdije /Majka Marija.

Znam da sam nedostojan /i da previše išću /grješne ruke /

koje Ti ovo ispisuju.

Ipak, reci anđelima /da ih ponesu, /da ih donesu do jaslica,

do Tvoje Majke, /do Josipa, /do Tebe. /Da ih donesu u Hrvatsku,

u zemlje i narode /okovane ratom. /I neka im Tvoj sveti plač /

donese mir /i utiša strojnice, /rakete i topove.

Zato Te, Božiću, molim /da u ovim riječima /budu Tvoje jaslice.

Zato Ti noćas /pišem ovu pjesmu. /Za to Te molim, Isuse.

I za Hrvatsku, /koja Te moli i voli, /za Hrvatsku /posebno Te molim.

(Ivan Tolj)

Amen.