Homilija na Vazmenom bdjenju 7.4.2012.

Mons. Vlado Košić, sisački biskup

HOMILIJA NA VAZMENOM BDJENJU, 7.IV.2012.

Katedrala Uzvišenja Svetog Križa, Sisak

 

Dragi katekumeni, draga braćo i sestre,

Uskrsna je noć, noć koja svijetli kao dan – jer ona naviješta Isusovu pobjedu. Isus je pobijedio smrt, a u toj je pobjedi označena njegova univerzalna pobjeda nad svakim zlom, svakim grijehom, svime onime što nas udaljava od sreće i našeg konačnog vječnog cilja i potpunog ostvarenja. Zato se noćas radujemo, zato veselo pjevamo „Aleluja!“, slaveći tako Gospodina koji nam podari neslućenu radost i sve naše žalosti okreće u trajno veselje.

Posebno bih želio progovoriti vama, dragi katekumeni, dragi pripravnici na sakramente inicijacije, tj. vama koji ćete ove najsvetije noći primiti sveto Krštenje, Potvrdu i Euharistiju. Ući ćete tako u potpuno zajedništvo Crkve, u zajednicu učenika Isusa Krista uskrsnulog našeg Gospodina. Ove noći dogodit će se vaša novost, promjena života, preobrazba. Zbog toga ste se pripremali ne samo ove korizme, kad su te pripreme bile intenzivnije, nego već duže vrijeme. Prvo ste zaželjeli krštenje jer ste prihvatili Krista, u njemu otkrili svog vođu i učitelja, Spasitelja i Otkupitelja. Zaželjeli ste ga bliže upoznati, pridružiti se zajednici njegovih učenika. Vi ste već srcem njegovi, ali ovim svetim sakramentima on vam želi reći da vas prima, da računa s vama i da mu odsada pripadate kao prijatelji, koji se mogu posve na njega osloniti, a i u kojima on traži oslonac i zajedništvo. S njime ići kroz život svakako je najljepša pustolovina i najveća radost za nas, koji smo već kršteni i koji vam to želimo zasvjedočiti. S vama su, dragi katekumeni, vaši kumovi koji će biti s vama i dovesti vas na svete sakramente. Oni svjedoče za vas pred Crkvom da ste pripravni, oni će svjedočiti i vama svoju vjeru da vam budu potpora i primjer u vašem životu. No, vi možete i njima biti poticaj i svojim životom, ukoliko svoju vjeru i kršćanski život ozbiljno shvatite, i njima i svima svojima svjedočite primjer svog vjernog kršćanskog života.

Kada govorim posebno katekumenima, tada mislim, draga braćo i sestre, i na sve nas. Svi mi, koji smo već kršteni i primili sv. Potvrdu i već, neki i često, a svakako u nedjelju, ali neki i svaki dan, primamo Presv. Euharistiju, ove svete noći trebamo zahvalno pogledati na darove koje smo od Gospodina primili, zahvaliti mu na tome, te se ispitati kako živimo da bismo bili svjesniji tko smo i što od nas Gospodin očekuje. Prilika je ovo za sve nas da obnovimo svoja krsna obećanja, svoj krsni savez. Bog nas je uzljubio prije negoli smo ga mi uopće upoznali, a kad smo ga upoznali, podario nas je još većim darovima svoje ljubavi da bismo bili trajno uz njega i da bismo tako išli putem vlastitog ostvarenja.

Liturgija svjetla i Liturgija Riječi pripremaju nas na to. Čitanja koja smo čuli govore o novom životu.

Prvo čitanje iz Knjige postanka iznosi uvjerenje vjernika još iz Staroga saveza da Bogu sve duguje svoj bitak, svoje postojanje i svoj život. Tako sveti pisac govori da je Bog stvoritelj, tj. početak i izvor postojanja svih nebeskih tijela, sunca, mjeseca i zvijezda, a onda zemlje i svega što je na zemlji. Sve je to on stvorio – radi čovjeka. Čovjek, muško i žensko, kruna je njegova djela trajnog stvaranja i oblikovanja svijeta. Čovjek je stvoren da kao jedino razumno biće bude svjesno Bogu poslušan i da druguje s njim. No, čovjek nije ostao prijatelj Božji. Želio je biti sam svoj gospodar i zato je odlutao u grijeh, da bi otada sva ljudska povijest bila povijest drame u kojoj Bog traži čovjeka. Narod Božji, kako smo čuli u drugom čitanju iz Knjige izlaska, postao je roblje u Egiptu. Slika je to svakoga od nas koji odluta od Boga. Ipak Bog Izraelcima podiže Mojsija da ih izvede iz zemlje ropstva. Slika izlaska Židova iz Egipta preko Crvenoga mora označuje sakrament krštenja. Kroz vodu treba proći da bi se iz ropstva došlo do slobode. Međutim, nije samo voda dovoljna. Potreban je i Duh Sveti koji dušu preporađa i ponovno stvara. Voda je samo znak tog novog života. O davanju Duha već govori prorok Ezekijel koga smo čuli u trećem čitanju. On donosi Božje obećanje da će iz našega tijela izvaditi srce od kamena i dati nam srce od mesa: „Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe… i bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog“ (Ez 36,27-28).

Temelj te „novosti života“, kako o tome govori sv. Pavao u Poslanici Rimljanima, je Kristovo uskrsnuće: „kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života“ (Rim 6,4).

Evanđelje po Marku veoma raskošno opisuje nam tu „novost života“: na Isusovu je grobu, u nedjeljnu ranu zoru, grobni kamen bio otkotrljan – a žene su se pitale kako će taj očito veliki i teški kamen maknuti s groba. Međutim, nešto se dogodilo. To je uplašilo žene, tako da im prisutni anđeo mora reći: „Ne plašite se!“ I objašnjava im što se dogodilo te svete uskrsne noći: „Vi Isusa tražite, Nazrećanina, Raspetoga? Uskrsnu, nije ovdje!“ (Mk 16,6) Krist je živ, a ne mrtav Gospodin. On kraljuje u našim dušama, on nas zove na novi život, on i nama daje udjela u svojem uskrsnuću. To je bit naše vjere, to je snaga novog života u nama, to je naša nada i naša stvarnost, sada i u punini u vječnosti.

Zahvalni smo, braćo i sestre, katekumeni i svi vjernici, što po krštenju postajemo pritjelovljeni Kristu uskrsnulome. On i mi smo jedno. To jedinstvo se očituje u Presv. Euharistiji, kada se sjedinjujemo s njime i postajemo s njime jedno tijelo. To je tijelo njegovo Crkva, to smo njegovo proslavljeno Tijelo – svi mi, braćo i sestre u vjeri, u Krista uskrsnuloga.

Ova je noć puna simbolike. Najprije nas Crkva okuplja oko ognja na kojem se pali svijeća uskrslog Krista. Ta uskrsna svijeća predstavlja njega, pobjednika nad tamom grijeha i smrti. Nadalje, sudjelujemo na službi Riječi kojom nas Gospodin izgrađuje i opisuje što za nas čini. A sada će slijediti krsna služba te potom euharistijska služba.

Kad ćete se krstiti, dragi katekumeni, neki će od vas pomisliti: što se to novo dogodilo, zar sam ja stvarno postao drugi čovjek? Možemo reći da je to slično kao i kada upoznamo novog prijatelja i odlučimo se poći s njime kroz život. Izvana gledajući nije se ništa s nama dogodilo, ostali smo isti ljudi, sa svojim karakteristikama i mogućnostima. Pa ipak, taj nas susret mijenja, mi imamo nove odnose, upoznajemo i svoje nove mogućnosti. Tako i vi, dragi prijatelji: upoznali ste Isusa i izabrali ga za prijatelja. On je već prije izabrao vas za svoje prijatelje, ali čekao je vaš odgovor. Sada, kad mu javno kažete Da, postajete na neki način drugi ljudi, imat ćete nove odnose, nove mogućnosti u vašem životu. O tome vam možemo i mi, koji ga već poznajemo, govoriti – i riječima, i još više svojim životom. Ne bojte se, dapače, budite radosni i ponosni.

Neslućena nova mogućnost koja se otvara s Isusom, vašim novim prijateljem, jest upravo uskrsnuće, život vječni. Sve na ovoj zemlji prolazi, sve što je lijepo nestaje. Dobra strana toga je da prolazi i zlo. Međutim, u Kristu sve lijepo traje vječno, po njemu i mi zadobivamo novi život koji ne prolazi, život uskrsnuća. Slavimo stoga noćas ovaj veliki dar i od danas „hodimo u novosti života“, kako nas poziva sv. Pavao. Amen.

Pin It on Pinterest