Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na Vazmenom bdjenju
Sisak, bazilika sv. Kvirina, 16. travnja 2022.
/Čit.: 3. Izl 14,15-15,1a; 5. Iz 55,1-11; 7. Ez 36,16-17a.18-28; Slava pa Rim 6,3-11; Ps 118 i Mk 16,1-7
Dragi katekumeni, novokrštenici, krizmanici i pričesnici, dragi kumovi i članovi obitelji naših slavljenika, braćo i sestre,
Ova noć je posebna, ona je vrijeme susreta. U njoj se susreću Bog i čovjek, naša slabost i Božja jakost, naša tama i njegova svjetlost. To je noć promjene, trenutak novog početka. I mi koji smo već kršteni i vi, koji ćete se krstiti ove svete noći, želimo da nas Gospodin koji je uskrsnuo preobrazi i dade našem životu novu snagu, novu radost, novi život. To je moguće jer upravo to označuju sakramenti krštenja, potvrde i svete Pričesti, to označuje Uskrs koji smo započeli svečano slaviti.
Slušali smo Riječ Božju u čitanjima kojih ove noći ima više nego na nedjeljnoj ili svakodnevnoj misi.
Najprije smo čuli izvještaj iz Knjige izlaska. Božji izraelski narod bio je u višestoljetnom ropstvu u Egiptu. Bog je svome narodu poslao Mojsija koji je čudesno izveo narod iz ropstva. Bila je to Božja intervencija, Božje djelo. Izvještaj nam prikazuje prijelaz Židova preko Crvenoga mora. Bog je zaštitio Izraelce koji su se spasili prelazeći po suhu, dok su se Egipćani koji su nagnuli za njima u potjeru u moru potopili. »Bježimo od Izraelaca!« – poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!«
Mnogo je takvih i sličnih iskustava diljem povijesti, naime, kad su slabiji uspjeli nadvladati jače neprijatelje u ratu, kad su se oslobodili oni koji su bili progonjeni i koji su bili izručeni nemilosrdnoj agresiji i zatoru. Bilo je tako i s nama u Hrvatskoj prije 30 godina, tako je sada i s Ukrajincima koji se bore za slobodu svoga naroda. Mi smo doživljavali kako nam je sam Bog pomogao jer po ljudsku gledajući nismo imali šanse pobijediti u tom nametnutom nam ratu. Pa ipak smo se oslobodili i pobijedili. Naši su branitelji nosili krunicu oko vrata i svi smo se kao narod molili dragom Bogu i Gospi da nas sačuvaju. Vjerujemo da će se tako dogoditi i Ukrajincima. Neka ih Bog čuva, a Blažena Djevica, kojoj ih je posvetio papa Franjo i čitava Crkva, štiti i brani!
Ovaj prijelaz preko Crvenog mora slika je krštenja. Kada su Židovi prešli preko mora, oslobodili su se progonitelja i bili spašeni. I naše je krštenje prijelaz u vodi, a oslobođeni smo od starog Neprijatelja, đavla koji nas neprestano progoni i želi nas uništiti. Njega je pobijedio naš Gospodin Isus Krist kada je umro za sve nas na križu i kad je slavno uskrsnuo. I nas je pridružio toj pobjedi. To je najvažnija pobjeda, veća od svih zemaljskih bilo mirnodopskih bilo ratnih pobjeda. Riječ je o duhovnoj pobjedi jer najveći smo kada pobijedimo sebe, odnosno zlo u nama. To je tada Kristova pobjeda. Ona počinje krštenjem. Zato se radujemo i čestitamo vama, dragi novokrštenici, koji ćete biti oprani krsnom vodom a koja označuje Duha Svetoga koji nas čisti od grijeha.
U drugom čitanju čuli smo kako prorok Izaija poziva: „O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu…“ Bog obećava onima koji dođu k njemu: „Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti. Sklopit ću s vama Savez vječan, Savez milosti Davidu obećanih.“ S onima dakle koji se vrate Bogu i prođu kroz vodu, Bog će sklopiti svoj vječni savez. Zanimljivo je obećanje povezano s time: „duša će vam živjeti“! Kako je to lijepo rečeno! Naime, ako smo u savezu tj. prijateljstvu s Bogom, tada naša duša živi. A mnogi ljudi jesu fizički živi, ali njihova je duša mrtva. No, mogu oživjeti, ako se Bogu vrate. I ovo čitanje nam govori o novom životu u Bogu.
Treće čitanje iz proroka Ezekijela taj Božji savez vidi kao dar Duha ljudima: „Poškropit ću vas vodom da se očistite… Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.“ Na krštenje se nadovezuje i čini ga potpunim sakrament potvrde ili krizme. To pomazanje daje nam silu Duha Svetoga koje čini od nas nove ljude, kako veli prorok, Bog nam udahnjuje svoga Duha da imamo novo srce, ne više srce kameno nego srce od mesa. Neka na sve nas siđe Duh Sveti, ta Božja vatra koja mijenja srca ljudska te postanemo sposobni ljubiti i činiti dobro, kao što je to naš Gospodin činio nama ljudima na zemlji. Plod njegova uskrsnuća je upravo darovani Duh Sveti onima koji vjeruju.
Poslanica svetog Pavla Rimljanima izražava upravo tu našu nadu u novi život, koji započinje krštenjem: „Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.“ Krštenje je naš ulazak s Kristom u smrt i ujedno naše uskrsnuće na novi život.
Opis događaja Isusova uskrsnuća u evanđelju po Marku donose susret žena koje dolaze rano u nedjelju na grob, s kojega je maknut grobni kamen, i anđela koji im govori značajne riječi koje govore o velikoj promjeni koja se dogodila: „Uskrsnu! Nije ovdje!“ Žene su se, dolazeći na grob, pitale tko će im maknuti grobni kamen „koji je doista bio veoma velik“. Možda i na našim srcima još stoji neki veliki kamen koji ne dopušta da povjerujemo u Kristovo uskrsnuće? Možda su to naše brige, strahovi, nepovjerenje. Ali anđeo govori ženama: „Idite, recite njegovim učenicima…“ I mi smo pozvani drugima svjedočiti novost života u Kristu uskrsnulome.
Moguće je promijeniti život, moguće je započeti nešto novo. Gospodin nas na to zove, njegovo uskrsnuće je velik poziv svima nama. Tada mi nismo samo slušatelji Riječi nego i njezini vršitelji. Tada od onih kojima se Bog obraća postajemo oni koji se obraćaju drugima i svjedoče o Bogu. A to je najučinkovitije kada djela govore, kada život svjedoči, kad mi svojim načinom ponašanja i služenja drugima, svojom dobrotom i ljubavlju pokazujemo na Krista koji je s nama, koji je živ, koji nas šalje da budemo i mi njegovi svjedoci.
Amen.