Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na Uskrs 2014.
Sisačka katedrala, 20. travnja 2014.
Draga braćo i sestre,
Čestitam vam svima i želim sretan Uskrs, blagdan Kristove i naše pobjede nad smrću, grijehom i svakim zlom!
U današnjem evanđelju po Ivanu (Iv 20, 1-9) učenici Petar i Ivan dolaze vidjeti prazan grob o kojem im je javila Marija Magdalena. Ona još tada nije vjerovala da je Isus uskrsnuo, nego je mislila da su Isusovo mrtvo tijelo ukrali iz groba. Ivan poštuje prvenstvo Petrovo te makar je prvi dotrčao, čeka da Petar uđe prvi u grob i vidi što se dogodilo. Za sebe Ivan kaže da je on „vidio i povjerovao“. I završava svoj izvještaj sv. Ivan tvrdnjom da, premda to još apostoli nisu razumjeli, po Pismima „je trebalo da Isus ustane od mrtvih.“
U svakom slučaju oni koji su bili vrijedni upoznati tu veliku novost Kristova uskrsnuća bili su Isusovi prijatelji, oni koji su ga voljeli, koji su bili s njima duboko povezani. Bila je to Marija Magdalena koja je plakala na grobu, bili su to apostoli Petar i Ivan. Krist se poslije uskrsnuća nije javio svojim neprijateljima, već svojim prijateljima. Nije mu bilo stalo razuvjeriti one koji ga ne vole, nego uvjeriti one koji ga vole. Uskrs je događaj koji je smješten u krug prijatelja, Uskrs i obnavlja prijašnje čak i pogaženo prijateljstvo, kao kod Petra koji je Isusa zatajio. Uskrs ima moć obnoviti prijateljstvo. To od nas želi i danas Isus, naš uskrsnuli Gospodin – učvrstiti prijateljstvo između sebe i nas, i među nama, svojim učenicima.
Volio bih ovog Uskrsa podijeliti s vama neke misli koje je o Uskrsu izrekao veliki papa Ivan Pavao II., koji će za tjedan dana, dakle na Bijelu nedjelju, 27.IV.o.g. biti proglašen svetim.
On je slavio svoj posljednji zemaljski Uskrs 2005., ali je bio već toliko bolestan da nije mogao predvoditi liturgiju uskrsnih blagdana, naime, preminuo je u subotu, 2. travnja 2005., uoči Bijele nedjelje odnosno Nedjelje milosrdnog Isusa. Pa ipak je uputio svoju poruku Urbi et Orbi na Uskrs, 27.ožujka 2005., koju su doduše pročitali drugi jer on više nije mogao govoriti. Poruku je naslovio „Ostani s nama, Gospodine!“:
1. Mane nobiscum, Domine! Ostani s nama, Gospodine! (usp. Lk 24,29). Tim su riječima učenici iz Emausa pozvali tajanstvenog suputnika da ostane s njima, na izmaku onog prvoga dana nakon subote u kojem se nevjerojatno bilo dogodilo. Prema obećanju, Krist je bio uskrsnuo; ali oni to još nisu znali. Ipak riječi tog suputnika duž njihova puta postupno su zagrijale njihova srca. Zato su ga pozvali: “Ostani s nama”. Sjedeći zatim za stolom uz večeru, prepoznaše ga po “lomljenju kruha”. A on odmah iščeznu. Pred njima je ostao razlomljeni kruh, a u njihovu srcu milina onih njegovih riječi.
2. Predraga braćo i sestre, Riječ i euharistijski kruh, pashalno otajstvo i dar, zadržali su se kroz stoljeća kao trajni spomen muke, smrti i uskrsnuća Kristova! I mi danas, na Pashu Uskrsnuća, sa svim kršćanima svijeta ponavljamo: Isuse, raspeti i uskrsli, ostani s nama! Ostani s nama, vjerni prijatelju i sigurni oslonče čovječanstva koje kroči putovima vremena! Ti, živa Riječi Očeva, ulij pouzdanje i nadu u one koji traže pravi smisao svojega života. Ti, Kruše vječnoga života, hrani čovjeka koji gladuje za istinom, slobodom, pravednošću i mirom.
3. Ostani s nama, živa Riječi Očeva, i pouči nas riječima i gestama mira: mir zemlji posvećenoj tvojom krvlju i natopljenoj krvlju tolikih nevinih žrtava; mir zemljama Bliskog istoka i Afrike, gdje se također nastavlja prolijevati mnoga krv; mir čitavom čovječanstvu, nad kojeg se uvijek nadvija opasnost bratoubilačkih ratova. Ostani s nama, Kruše vječnoga života, razlomljeni i razdijeljeni sustolnicima: daj i nama snagu za velikodušnu solidarnost prema mnoštvima koja, još i danas, trpe i umiru od bijede i gladi, desetkovana smrtonosnim epidemijama ili skršena strahovitim prirodnim katastrofama. Neka po snazi tvojega uskrsnuća i ona budu dionici novoga života.
4. I mi, muškarci i žene trećeg tisućljeća, trebamo Te, uskrsli Gospodine! Ostani s nama sada i do kraja vjekova. Daj da materijalni napredak naroda nikada ne potamni duhovne vrijednosti koje su duša njihove civilizacije. Budi nam oslonac, molimo Te, na našem putu. U Te vjerujemo, u Te se ufamo, jer samo Ti imaš riječi života vječnoga (usp. Iv 6,68). Mane nobiscum, Domine!
Aleluja! Svima sretan Uskrs!“
To su bile posljednje uskrsne riječi i poruke našeg dragog pape, uskoro svetog Ivana Pavla II. On je molio uskrsnulog Gospodina da ostane s nama, on je u toj molitvi mislio na sve narode, i na naš hrvatski narod koji je pohodio triput u Hrvatskoj i dvaput u BIH. Kada je bio posljednji puta u Hrvatskoj 2003., poručio nam je: ”Budite narod nade!”
Njegov zadnji Uskrs koji je vodio bio je Uskrs 11. travnja 2004. Tada je u poruci Urbi et Orbi – Gradu i svijetu, kojoj je dao naslov „Krist je živ među nama!“ izrekao upravo riječi koje potiču na čuvanje nade:
1. “Resurrexit alleluia; Uskrsnuo je, aleluja!” I ove godine radosni navještaj Uskrsa koji je snažno odjeknuo u Bdjenju ove noći, učvršćuje našu nadu. “Što tražite Živoga među mrtvima?” (Lk 24,5-6). Tako anđeo ohrabruje žene koje su se uputile na grob. Tako uskrsno bogoslužje ponavlja i nama, muškarcima i ženama trećega tisućljeća: Krist je uskrsnuo, Krist je živ među nama! Njegovo je ime sada “Živi”, smrt nad njime nema više nikakve vlasti (usp. Rim 6,9).
2. Resurrexit! Uskrsnu! Danas Ti, Otkupitelju čovjeka, pobjednički ustaješ iz groba kako bi nama, koji smo uznemireni tolikim prijetećim sjenama, pružio svoju radost i mir. Neka se Tebi, Kriste, naš živote i naš vođo, obrati tko god je kušan malodušnošću i očajem, da čuje navještaj nade koja ne razočarava. Na ovaj dan Tvoje pobjede nad smrću, neka čovječanstvo nađe u Tebi, Gospodine, odvažnost da se složno othrva tolikim zlima koja ga pritišću. Na osobiti način neka nađe snage da se suprotstavi nečovječnoj, i nažalost proširenoj, pojavi terorizma, koji negira ljudski život, a svakodnevno življenje tolikih marljivih i miroljubivih ljudi pomućuje i čini nesigurnim (mi bismo mogli danas tu dodati: u Ukrajini – op. VK). Tvoja mudrost neka prosvijetli ljude dobre volje u dužnom djelovanju protiv ovoga zla.
3. Djelovanje državnih i međunarodnih ustanova neka potakne brže nadilaženje sadašnjih teškoća te omogući napredak prema sređenijem i miroljubivijem uređenju svijeta. Neka nađe potporu i pomoć djelovanje odgovornih za zadovoljavajuće rješenje trajnih sukoba, koji okrvavljuju neka područja Afrike, Irak i Svetu zemlju.
Ti, prvorođeni između mnoge braće, daj da svi oni koji se osjećaju Abrahamovom djecom ponovno otkriju bratstvo koje ih ujedinjuje i potiče na pothvate suradnje i mira.
4. Čujte, svi vi kojima je na srcu budućnost čovjeka! Čujte, muškarci i žene dobre volje! Napast osvete neka prepusti svoje mjesto odvažnosti praštanja; kultura života i ljubavi neka učini ispraznom logiku smrti; neka pouzdanje povrati dah životu naroda. Ako je naša budućnost samo jedna, dužnost je i obveza svih da je izgrađuju uz strpljivu i revnu dalekovidnost.
5. “Gospodine, kome da idemo?”; Ti koji si pobijedio smrt, samo Ti “imaš riječi života vječnoga”; (Iv 6,68). Tebi s pouzdanjem uzdižemo našu molitvu, koja postaje zazivanje utjehe nad rodbinu tolikih žrtava nasilja. Pomozi nam da bez odmora radimo na ostvarivanju onoga pravednijeg i složnog svijeta, kojega si Ti, uskrsnuvši, navijestio. U tom je djelu uz nas Ona “što povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina”; (Lk 1,45).
S papom Ivanom Pavlom II. i mi uputimo svoju molitvu Djevici Mariji:
„Blažena Ti, Marijo, tiha svjedokinjo Uskrsa! Ti, Majko Raspetoga koji je uskrsnuo, koja si u času boli i smrti održavala upaljenim plamen nade, nauči i nas da budemo, u protivštinama vremena koje prolazi, uvjereni i radosni svjedoci vječne poruke života i ljubavi što je na svijet donio uskrsli Otkupitelj.“
S njim i mi bismo mogli danas reći: „Sretnim poklapanjem kalendara, mi kršćani Istoka i Zapada, ove godine istoga dana slavimo Uskrs. Izričem svoje najsrdačnije čestitke svima, a osobito časnim patrijarsima, biskupima i vjernicima istočnih Crkava. Molim uskrsloga Gospodina da svi mi krštenici mognemo što prije postići da svake godine istoga dana slavimo ovaj temeljni blagdan naše vjere. Krist je uskrsnuo. Aleluja!“ Doista, neka bude poruka Uskrsa radost za sve kršćane, i katolike i pravoslavne, i evangelike i tolike druge koji prizivaju ime Isusovo!
Draga braćo i sestre, vidljivo je iz samo nekoliko misli našeg dragog Pape, koji je toliko volio nas Hrvate, da je njemu na srcu bila sudbina svih ljudi i svih naroda, te da je želio svojim zalaganjem utjecati na to da se uspostavi pravednost i mir na zemlji, da se u svima učvrsti nada.
I mi želimo da Uskrs probudi istinoljubive i miroljubive snage u našem narodu, da već jednom nestanu svi zavodnici, krivokletnici i izdajice, a u uskrsnoj nadi ukorijenjeni ljudi vjere preuzmu odgovornost za našu izmučenu naciju i povedu nas u bolje sutra. Zato također molimo danas. I svima kličemo: sretan vam Uskrs! Fellix Alleluia! Amen.