mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na proslavi 30. godina djelovanja Zajednice “Vjera i svjetlo”

Marija Bistrica, 14. listopada 2023.

Dragi Gospodine Nunciju mons. Lingua, dragi svećenici,

dragi članovi i voditelji zajednice Vjera i svjetlo!

Najprije promotrimo što nam Gospodin poručuje u svojoj Riječi koju smo čuli.

Prorok Joel u ovom odlomku koji smo pročitali (Jl 4, 12-21) govori kako mu je mio njegov narod i kako će on suditi sve druge tuđinske narode koji su počinili zločine protiv njegova naroda, prolivši krv nevinu: „Judeja će dovijeka biti naseljena, i Jeruzalem u sva koljena. Osvetit ću krv njihovu za koju se nisam još osvetio. Gospodin će dići Dom svoj na Sionu.“ Tako se Bog pokazuje zaštitnikom svoga izabranog naroda: „Gospodin je utočište svome narodu i zaštita sinovima Izraela. Znat ćete tada da sam ja Gospodin vaš Bog što stoluje na Sionu, svetoj gori svojoj. Jeruzalem će biti svetište, tuđinac više neće kroza nj proći.“ 

Evanđelje po Luki donosi odlomak (Lk 11, 27-28) u kojem se jedna žena u puku, slušajući Isusa, njemu divi tako što veliča njegovu majku.

Ovo je marijansko evanđelje. Jer u njoj jedna žena veliča majku Isusovu: »Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!« No, Isus odmah ovu pohvalu usmjerenu prema njegovoj majci podiže na viši stupanj. Naime, on veliča one koji Božju riječ slušaju i vrše. Tako je zapravo on dao pohvalu ne samo svima koji su slušatelji i vršitelji Božje riječi, nego prije svega upravo svojoj majci Mariji koja je prva od njih. Međutim, njegov je naglasak na svima onima koji su s njome slušatelji i vršitelji Božje riječi. A to možemo biti i mi!

I mi smo, braćo i sestre, dio Božjeg izabranog naroda, Crkve. Kao što je Bog neprestano štitio i čuvao svoj narod, tako danas štiti i čuva sve nas koji u Krista vjerujemo. Možda nam riječi proroka Joela mogu zvučati baš izgovorene za stanje u kojem je izraelski narod danas, kad se nalazi u ratu s Palestincima. Teror i nasilje Bog osuđuje, a čuva i brani one koji u njega vjeruju. To je poruka i za nas. Valja se povjeriti Gospodinu i on će nas izbaviti od svake nevolje jer on je „utočište svome narodu i zaštita sinovima Izraelovim“.

Marija je tu važna jer je ona začela i rodila Spasitelja. A učinila je to, kako uči sveti Augustin, prije svojom vjerom nego utrobom. Ona je najprije majka naše vjere te ju trebamo ne samo moliti za zagovor u našim potrebama nego i nasljedovati u njezinoj vjeri.

Naime, njezina je vjera omogućila dolazak Spasitelja na ovaj svijet. Po njezinom pristanku „Fiat mihi secundum verbum tuum – neka mi bude po riječi tvojoj“ Bog je postao jedan od nas, postao je čovjek koji se i veseli, ali i koji plače, koji je zdrav ali i bolestan, koji je moćan ali i slab… Bog je htio proživjeti naš ljudski život nama u svemu jednak, osim u grijehu.

Posebno je međutim Gospodin imao samilosti i poklanjao svoju nježnost i blizinu onima koji su pred njim očitovali svoju slabost i molili ga za pomoć. Tako je liječio mnoge bolesnike ali i tražio da ispovjede svoju vjeru. Svojom ljubavlju prema nemoćnima on je želio pokazati ne samo Božju svemoć nego još više probuditi u njima vjeru u njega, ali i sebe same da im podigne samopouzdanje i pokaže njihovo dostojanstvo i vrijednost pred svima koji su ih već bili odbacili.

Mi ovdje u Mariji Bistrici slavimo danas 30 godina postojanja zajednice „Vjera i svjetlo“. Ona postoji već 50 godina, otkako ju je osnovao francuski laik Jean Vanier i proširio na sve kontinente. I u mojoj Sisačkoj biskupiji već 10 godina djeluje ova zajednica, što ćemo i mi uskoro proslaviti.

Sjećam se jednog dolaska osnivača Vjere i svjetlo u Zagreb, kada sam bio tamo pomoćni biskup. On je govorio u Katedrali i posebno je meni u duši odzvanjala njegova riječ, koju sam zapamtio. On je rekao: „Poslušajmo krik siromaha!“ Da, to je važno. Isus je čuo i razumio taj krik, današnji papa Franjo doista puno čini u odnosu na današnje siromahe, a vi, dragi članovi zajednice „Vjera i svjetlo“ to isto činite i poklanjate svoju pozornost onima koji trebaju vašu blizinu, vašu pomoć, vašu dobrotu i zajedništvo.

Naprosto je potrebno čuti potrebe svojih bližnjih i – biti s njima.

To nas uči naš Gospodin, na to nas potiče naš papa Franjo, to slijedite i vi u Vjeri i svjetlu.

Možemo li svi biti slušatelji i vršitelji Riječi Božje? To je riječ ohrabrenja, riječ ljubavi. Kao što je Marija bila pozorna na Riječ i primila ju u svoje srce, tako i mi trebamo primiti Isusa i s njime ćemo najviše učiniti za sve siromahe svijeta. A svi smo siromasi, samo nam treba poniznosti da priznamo svoju bijedu, svoje nemoći i svoju potrebu da nas Bog pomiluje, da nam podari svoju milost.

On je naš Bog, naša zaštita i utočište.

On nam želi dati snage da i mi budemo jedini drugima utočište i jednostavno – braća i sestre.

On nas po svojoj majci Mariji potiče da slušamo i vršimo što god nam On kaže.

Molimo Te, Presveta Djevice i Bogorodice Marijo, ovdje u nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici, daruj nam osjetljivo srce da onaj krik naših bližnjih koji nas trebaju čujemo, da ono što nam Gospodin govori izvršujemo i tako izgrađujemo Božji narod, zajednicu braće i sestara koji se brinu za svoje članove, koji imaju ljubavi za sve ljude i svima pokazuju Božje milosrdno lice.

Amen.