Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na posveti crkve Marije Kraljice Mira
Sisak, 8. listopada 2016.
/ Neh 8,1-4a.5-6.8-10; Ps 127; 1 Kor 3,9c-11.16-17; Iv 4,19-24/
Dragi uzvanici, gospodine župane SMŽ, gospođo zamjenice župana, predsjednice županijske skupštine, predstavnici uvaženih ustanova, projektanti i graditelji ove crkve, donatori i svi gosti, gosp. imame iz islamske vjerske zajednice, draga braćo i sestre,
Danas smo zajedno u crkvi Marije Kraljice mira koju posvećujemo i tako predajemo Bogu i zajednici Crkve: Bogu predajemo ono što njemu i pripada jer ovo je „templum Dei – Božji hram“, kako veli sveti Pavao (1 Kor 3,17), a Crkvi tj. zajednici vjernika predajemo ovu crkvu jer joj je potrebna za slavljenje svetih otajstava. Zato je danas radostan dan za sve nas, dan koji se upisuje u povijest ove župe te postaje i njezin blagdan: 8. listopada se ima od sada slaviti u ovoj župi kao svetkovina posvete crkve.
Čuli smo u pročitanoj Božjoj riječi kako su Židovi, vrativši se iz babilonskog sužanjstva, plakali pred ruševinama jeruzalemskoga hrama. Plakali su ipak više zbog toga što ih je dirnula Božja riječ, koju su im čitali svećenici, negoli jer su gledali ruševine Hrama. Doista, svaka izgradnja zajednice ili njezina obnova treba započeti od slušanja Riječi Božje. I nama Bog govori. Dovoljno je da čujemo i zapamtimo poruku: „Ne tugujte, ne plačite… radost Gospodnja vaša je jakost.“ (Neh 8,9-10) Bogu je stalo da se veselimo, da ne tugujemo i ne budemo beznadni. Naša snaga doista nam dolazi od Boga koji se raduje našem životu, uspjehu, optimizmu.
U evanđelju Krist Gospodin ženi Samarijanki na Jakovljevu zdencu u odgovoru na njeno pitanje, gdje je pravi hram u kojem se treba klanjati Bogu, kaže kako to nije ni u Samariji ni u Jeruzalemu jer njegov Otac „traži istinske klanjatelje… koji se njemu trebaju klanjati u duhu i istini“ (Iv 4,23-24). Premda mi, dakle, trebamo zidane hramove i crkve, samo mjesto je sveto toliko koliko ga mi posvećujemo svojim klanjanjem „u duhu i istini“, što znači duhovnim iskustvom i susretom sa živim Bogom. Ako smo otvoreni za to iskustvo, tada smo s Bogom, gdje god bili, sposobni razgovarati u molitvi s njim. I to je Bogu, Isusovom i našem Ocu, najvažnije.
Da bismo posvetili ovu crkvu, u obredu koji će uskoro započeti, molit ćemo litanije svih svetih, zazvati nebesku Crkvu svih svetih Božjih ugodnika te u oltar postaviti moći mučenika. Bit će to relikvije bl. Miroslava Bulešića, mladog svećenika koji je – sa samo 27 godina života – ubijen od komunista poslije Drugog svjetskog rata 1947. godine u Istri, u Lanišću. Neka prisutnost relikvije tog mučenika, koji je svoju krv prolio za Krista, bude poticaj i svima nama da svoju vjeru u Krista svjedočimo bez straha, spremni za ime Isusovo živjeti, trpjeti i umrijeti. Zatim ćemo nakon posvetne molitve pomazati blagoslovljenim uljem kameni oltar i zidove crkve, na četiri mjesta gdje su postavljeni znakovi križa. Tako će oltar postati simbol samoga Krista, koji je kao Pomazanik prikazao samoga sebe Bogu Ocu za žrtvu da bi spasio sve nas ljude i darovao nam vječni život. Tu na oltaru prinosit će se euharistijska žrtva, spomen Kristove smrti i uskrsnuća, gdje on sam, Uskrsnuli dolazi k nama, u znaku kruha i vina, da nas nahrani i napoji sobom, za život budućega vijeka. Crkva se pomazuje da bi bila simbol žive Crkve, koju čine pomazanici Duhom Svetim, oni koji su Kristovo otajstveno Tijelo. Stoga naša molitvena nazočnost, da budemo u ovoj crkvi u Božjoj prisutnosti, neka nas uvijek ispunja sviješću da smo mi ta živa Crkva pomazana i ispunjena snagom Duha Svetoga.
A onda će se otkriti i blagosloviti mozaik koji je prije svega 4 dana ovdje izradio prof. Marko Ivan Rupnik, teolog isusovac i umjetnik, koji je predavač na rimskom sveučilištu Gregorijani i Papinskom orijentalnom institutu, Centro aletti, čiji je direktor. Već 25 godina on oslikava mnoge crkve diljem svijeta, uresujući ih svojim predivnim mozaicima kao i vitrajima i slikama. Tako, da spomenem samo neke, on je napravio mozaike u: kapeli Svetoga Oca u Vatikanu, na bazilici BDM u Lourdesu, u Fatimi, u S. Giovanni Rotondo, u SAD-u, u Rumunjskom… eto, sada i kod nas. Radostan sam zbog toga i veoma zahvalan p. Marku i njegovim suradnicima. Kada otkrijemo mozaik, vidjet ćete svi njegovu ljepotu. Kao teolog p. Marko mi je poslao i prilično opširno tumačenje samog mozaika, u čijem je središtu Blažena Djevica Marija s Isusom. Nadam se da ćemo to teološko tumačenje imati svi uskoro u hrvatskom prijevodu, no ja bih izdvojio neke elemente koji sigurno mogu biti zanimljivi svima nama i stoga pouka koju ćemo moći sve dublje otkrivati.
Kad sam ga ja zamolio, prije nekoliko godina, da napravi mozaik u crkvi Marije, Kraljice mira, on je razmišljao o tome kako bi to najbolje izveo i došao je do zaključka da se treba vratiti na Knjigu postanka i prikaz pobjede nad zmijom, kojoj je Bog poslije pada prvih ljudi rekao: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“ (Post 3,15) Taj se navještaj naziva protoevanđeljem ili prvim navještajem radosne vijesti o spasenju. Tako je Marija od davnina naviještena kao nova Eva, čiji će potomak satrti glavu zmiji tj. đavlu. Tako se obnovio mir koji je ugrožen – i između ljudi i Boga, i između ljudi međusobno. Mir je moguć samo ako se pobijedi, ukloni i nadvlada zlo, grijeh, sotona. Jer već sljedeći izvještaj, nakon prvog grijeha, bio je o ubojstvu koje je počinio Kain ubivši svoga brata Abela. A to se dogodilo zato jer je među njima zavladala zavist, nadmetanje i želja da se zavlada nad drugim. Krist, koga nam je donijela na svijet kao čovjeka Marija, pošao je sasvim drugim putem. On nije došao vladati nad drugima, nego dati život za druge. On nije bio željan služenja, da njemu drugi služe, on je naprotiv služio drugima. To je mogao, kaže p. Rupnik, jer je imao duboku svijest da je Sin. Jer kad ta svijest ljudima nedostaje, onda oni žele da im drugi služe kako bi se uvjerili da su važni, da vrijede. A on je znao tko je i da je ljubljen od svoga Oca. Tu svijest je došao i nama darovati. On je zakoračio u zlo – vidjet ćete na mozaiku, to je njemu na lijevoj strani, u prikazu tame, crnine, odakle izlazi zmija, ali on ne pobjeđuje đavla silom, nego golom nogom je stao na njegovu glavu jer je on Sin kojemu đavao ništa ne može. Marija pak svojim pogledom dotiče krstionicu u našoj crkvi, jer je umjetnik tako želio reći da se to novo rođenje, ta promjena – gdje i mi postajemo djeca Božja – događa u krstionici, u sakramentu krštenja.
Bit će mi zanimljive reakcije nakon što ugledate mozaik. Osobno držim da će on obogatiti ovu crkvu, a time i naš Sisak pa i čitavu našu Biskupiju i Domovinu. Neka bude stalna pouka o našem spasenju i donošenju mira, koji nam je darovan po Isusu Kristu, našem Gospodinu kojega je rodila i darovala nam Blažena Djevica Marija, njegova majka.
Danas je ujedno i Dan neovisnosti naše Domovine. Kako postati slobodan, neovisan? Nije to moguće samo ako se oslobodimo vanjskih neprijatelja. Još je važnije da se oslobodimo nutarnjeg duhovnog neprijatelja, đavla i njegova zavođenja. To nam je darovano po Bl. Dj. Mariji, odnosno njezinu Sinu i našem Spasitelju Isusu Kristu koji je pobijedio Zloga, to nam je darovano po krštenju u kojem i mi postajemo njegovi. Neka i ova posvećena crkva Mariji, Kraljici mira svjedoči o tome i neprestano nas, sve vjernike i sve ljude poziva na radost, uvodi u svijest da smo mi živa Crkva, pomazani Duhom Svetim i da se prvenstveno ovdje, u ovoj posvećenoj crkvi, ali i gdje god bili uvijek svim svojim mislima, riječima i djelima klanjamo Bogu Ocu u Duhu Svetome i u Kristu, Istini. Amen.
Završna riječ /Otpust
Dragi svećenici, dragi župniče Branimire, draga braćo i sestre,
Zahvaljujem svima koji su pridonijeli gradnji i dovršetku ove crkve, zahvaljujem župniku i župljanima na darovanom biskupskom štapu, ali vas sve i potičem da se završi sve što još nedostaje: to je fasada na zvoniku i zvona u zvoniku, postavljanje orgulja koje su ispod kora, a autor mozaika je obećao da će u crkvi još naslikati nekoliko slika s marijanskim motivima. Također je potrebno urediti i okoliš, posebno trg pred crkvom.
Svima koji su na bilo koji način pomogli u ostvarenju ovog svečanog događaja posvete crkve iskreno zahvaljujem, osobito župniku vlč. Branimiru Koretiću i njegovim suradnicima, župljanima ove župe. Neka nas sve Bog blagoslovi, a Marija Kraljica mira prati i zagovara našu Domovinu i izmoli nam svima mir.