Mons. Vlado Košić, bisup sisački
Homilija na Nedjelju Božje Riječi / Treća nedj. kroz godinu /C
Sisak, bazilika sv. Kvirina, 26. siječnja 2025.
Draga braćo i sestre, dragi prijatelji,
Sve vas srdačno pozdravljam, a osobito vas, dragi đakoni naše Zagrebačke metropolije, koje predvodi Ivan Lukić, voditelj Đakonske pastoralne godine i ravnatelj NPI u Zagrebu.
Ova se treća nedjelja kroz godinu slavi već 6. put kao Nedjelja Božje Riječi. Motu proprijem “Aperuit illis”, od 30. rujna 2019., papa Franjo odredio je da se u Crkvi ova nedjelja posveti slavljenju, razmišljanju i širenju Božje riječi.
Mi znamo da se svake svete mise čita Božja Riječ, a na nedjeljnim se misama i na svetkovine Božja Riječ i tumači… To čine biskupi, prezbiteri i đakoni, nositelji svetog reda.
I vi ste, dragi đakoni, navjestitelji Božje Riječi, a da bismo to bili na što bolji i plodonosniji način, trebamo najprije slušati i poslušati što nam to Bog govori, na što nas poziva i što mi možemo učiniti da Riječ Božju provedemo u djelo.
Znate onu pjesmu „Parole, parole, parole…“ Ako su to samo parole tj. riječi bez djela, onda to puno ne znači. Riječ mora biti proživljena, dolaziti do našeg srca i pameti, pokretati nas na autentični život. A kada je život autentičan? Onda kada djelom pokazujemo da smo shvatili Božju volju i vršimo ju.
Danas u prvom čitanju iz Knjige Nehemijine (8,2-4a.5-6.8-10) slušamo kako su svećenici Ezra i Nehemija pred velikim brojem Židova čitali i tumačili Božju Riječ. Bilo je to, kako kaže sveti pisac „na trgu koji je pred Vodenim vratima“, i to se činilo „od ranog jutra do podneva, pred ljudima i ženama i svima koji su mogli razumjeti. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona.“
Čitali su iz knjige Božjeg zakona, dakle Toru, te „razlagahu smisao da narod može razumjeti što se čita“.
Zanimljivo je da su Ezra i Nehemija ovo govorili narodu: »Ovo je dan posvećen Gospodinu, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!« Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona. I još im reče Nehemija: »… ovo je dan posvećen našem Gospodinu. Ne žalostite se! Jer radost Gospodnja vaša je jakost.«
Očito je Riječ Božja dirnula u dušu ljude koji su ju slušali te su od ganuća plakali. Ne, nije to bila žalost, to je bilo zato što su osjetili da im je Bog blizu, da ih je on vodio kroz sva zla kroz koja su prošli te da ih je doveo ponovno u njihovu domovinu i tu im se ponovno obraća kao njihov vođa i učitelj.
Osjećamo li i mi takvu strast kada čitamo ili slušamo Božju Riječ? Možda su Židovi bili u posebnom raspoloženju i činjenica da su ponovno u domovini i mogu slušati Toru ih je dirnula, ali ako mi i ne plačemo, razumijemo li da se svojom Riječi sam Bog osobno obraća upravo nama, svakome od nas, baš meni? Ta bi nas spoznaja trebala dirnuti u srce: mi smo Božja milina, on nas prati svojom ljubavlju i govori našem srcu…
U Prvoj poslanici svetoga Pavla apostola Korinćanima (1Kor 12,12-30) Apostol nam govori u Božje ime i poučava nas da svi koji smo članovi Crkve, zajedno tvorimo „jedno tijelo koje ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.“ A to znači da trebamo jedni druge, da ne možemo svatko sam za sebe ništa učiniti. Simbolički sveti Pavao kaže: Rekne li noga: »Nisam ruka, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela? I rekne li uho: »Nisam oko, nisam od tijela«, zar zbog toga nije od tijela?“… mnogi udovi – jedno su tijelo! Osobito je to vidljivo kada „trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.“
I Pavao zaključuje: „A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi.“
I onda nabraja različite službe u Crkvi: učitelje, apostole, proroke… i kaže da svi imamo neki poziv i dar, premda nemamo svi sve darove.
To je također važno prihvatiti. Obdaren sam Božjim darovima i zato odabran i poslan služiti drugima. Ne treba me žalostiti ako nisam kao drugi, moji kolege i prijatelji, oni imaju druge darove, međutim svi zajedno – kao jedno tijelo – imamo sve što nam je potrebno, no zato trebamo međusobno surađivati.
U evanđelju po Luki (Lk 1,1-4; 4,14-21) imamo dva dijela: Prvi je uvod u samo evanđelje u kojem sveti Pisac tumači kako je „sastavio izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.“ Samo ime Teofil, kojemu se evanđelist obraća, može biti njegov suradnik i pomoćnik, ali je zanimljivo njegovo značenje: to je Bogoljub, onaj koji Boga ljubi. A to smo pozvani svi biti, draga braćo i sestre, što pak znači da je ovo evanđelje napisano svakome od nas.
U drugom dijelu: Isus se nalazi u svom rodnom Nazaretu, gdje po običaju na dan subotni ulazi u sinagogu i čita iz Knjige proroka Izaije. I ja često na misi podjele svete Krizme čitam to evanđelje. U njemu je tekst proroka Izaije iz 61. poglavlja, koje Isus primjenjuje na sebe, a mi bismo, kao Božji pomazanici, oni koji su primili sveto Pomazanje, Krizmu, i po svetom redu to još jače potvrdili, te riječi trebali primjenjivati na sebe: »Duh Gospodnji na meni je jer me pomazao! On me poslao blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje.« Na kraju Isus je sjeo i „oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega“. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«
Taj „danas“ označuje to posadašnjenje, aggiornamento: Isus je ostvarenje tog proroštva, on je došao kao Mesija tj. Pomazanik Božji donijeti Radosnu vijest siromasima, sužnjima slobodu, vid slijepima, potlačenima slobodu i ostvariti Godinu milosti Gospodnje.
Evo, upravo naša 2025. je godina milosti jer je Jubilejska godina, kad se trebaju događati pokornička hodočašća – papa je ovu Godinu nazvao „hodočašćem nade“ – te nas to podsjeća na židovske jubilejske godine u kojima se puštalo na slobodu robove, opraštali se dugovi…
A to što je Isus donio je Radosna vijest, evanđelje. Ono je upućeno svima, a osobito siromasima. Koji su to danas siromasi kojima bi trebalo donijeti radosnu vijest? Zar su to samo ljudi slabijeg imovinskog stanja? Dakako, mi u našim Caritasima želimo i takvima koji nemaju pružiti pomoć bilo u hrani, bilo u odjeći… Ali danas ima puno više i različitih siromaha: to su mladi koji bez cilja besmisleno lutaju svijetom, koji se drogiraju, koji nemaju u sebi nikakva oslonca, koji su sami; to su stariji i bolesni, koji se osjećaju napušteni, osamljeni koje nitko ne posjećuje niti se brine za njih…
Isus im svima želi donijeti vijest da ih Bog ne ostavlja nikada, i želi da ih ta vijest obraduje, jer ona je Radosna vijest.
Nadalje, on želi da i po nama sužnji i potlačeni dožive slobodu. Boriti se za slobodu časno je i veliko djelo u Božjim očima. Mi nikada ne smijemo zaboraviti hrvatske branitelje koji su se za slobodu Domovine, tj. i našu, borili te dali živote ili zdravlje za to. Jer sloboda se ničim ne može nadomjestiti, ona se ne kupuje jer nije roba, s njom se ne trguje. Međutim je li to samo vanjska sloboda u kojoj živimo kad nismo ničiji sluge? Ili je to dublja, nutarnja sloboda koju nam je Isus donio, kad je rekao: „tkogod čini grijeh, rob je grijeha… Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.“ (Iv 8,34.36) Veoma je lijepa i značajna Isusova riječ koja povezuje današnju temu Božje Riječi s njim: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.“ (ib, 31-32)
Gospodin kao Pomazanik Božji obećava i dati vid slijepima. No jesu li to samo slijepci koji nemaju tjelesni vid? Nisu li to još više oni koji vide ali ne vjeruju, oni koji se prave da istinu ne vide, oni koji ne žele napustiti laž i žive u lažima i grijesima?
Da, to je i naša zadaća: donositi ljudima radost, slobodu i istinu. Za to su mnogi članovi Crkve dali i svoje živote, poput našeg svetog zaštitnika Kvirina, kojemu je posvećena ova bazilika, poput našeg svetog zaštitnika Alojzija koji je svojom žrtvom i borbom protiv laži i zla zavrijedio da ga slijedimo i mi na našem životnom putu.
Molimo zagovor svetih, molim pomoć Blažene Djevice Marije, molimo da nas Riječ Božja uvijek razveseli, uvijek ojača i donese nam slobodu i istinu.
Neka osobito vaš životni put, dragi đakoni, vodi svjetlo Božje Riječi kojoj ste postali navjestitelji, da svjedočite za nju ne samo usnama i biranim riječima, nego najviše svojim životom i primjerom.
Neka nas sve obogati današnje slavlje Nedjelje Božje Riječi da upoznamo svoje dostojanstvo sinova i kćeri Božjih. Amen.