Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi zadušnici za papu Franju

Sisak, Pastoralni centar katedralne župe, 26. travnja 2025.

DANAS SE CRKVA I SVIJET OPRAŠTAJU OD PAPE FRANJE

Danas se od pape Franje, koji je preminuo na Vazmeni ponedjeljak 21. travnja, oprašta Katolička Crkva i sav svijet. I mi se pridružujemo tome svojom molitvom i ovom svetom misom.

Možemo reći da je on bio voljeni papa, onaj koji je znao prići čovjeku, koji je razumio osobito malog čovjeka. Njegova su zalaganja, i prioriteti, bili upravo ljudi na rubu: siromašni, migranti, zatvorenici, marginalizirani… On je za sve njih imao srca i vremena, iskreno ih je volio i posvećivao im vrijeme. Posebno bih istaknuo da je 2016. otvorio Godinu Božjeg milosrđa, da je 2022.-2023. otvorio opću Sinodu i da je ovu 2025. godinu proglasio godinom jubileja pod znakom „Hodočasnici nade“.

Znakovite se njegove geste: posjet zatvorenicima, pranje nogu migrantima, odlazak muslimanima i njihova zajednička deklaracija, posjeti malim zemljama ili onima gdje su kršćani manjina, itd. U svakom slučaju papa Franjo bio je papa dijaloga, kako ekumenskog tako i međureligijskog, a taj je dijalog on protegnuo i na sve ljude koji traže Boga po dobroti.

Sigurno je da je također to što je stanovao u Svetoj Marti a ne u Apostolskoj palači, kao što je i insistirao na jednostavnosti i siromaštvu klera, biskupa i kardinala, te što je oštro nastupao prema svakom zločinu protiv malenih, djece, i dakako protiv rata, zalažući se za bezuvjetni mir, za očuvanje okoliša… znak njegova karaktera i sve ono po čemu ćemo ga pamtiti. Bio je čovjek velike vjere i autentični Kristov učenik.

No, ja bih htio posvjedočiti još nešto osobno. Susreo sam ga četiri puta: 2016. i 2018. u Rimu, te 2015. u Sarajevu i 2021. u Budimpešti. Kada sam 2016. povodom kauze Sluge Božjega br. Bonifacija Ivana Pavletića bio u Rimu, susreo sam se s njim na Trgu Sv. Petra i kratko razmijenio par riječi s njim. Upitao sam ga, kad će proglasiti Alojzija Stepinca svetim, a on mi je odlučno  odgovorio: „On jest svet!“ Znao sam, on to zna, ali čeka prikladan čas kad će to objaviti. A taj čas će sigurno doći. Dakako, bilo mi je to drago čuti, ali poslije se vidjelo da on to ipak neće učiniti. Osnovao je naime mješovitu komisiju koja je zasjedala 2016.-2017. i nije donijela nikakvo rješenje a on je i dalje ostao u stavu razlučivanja. To je boljelo mnoge.

Posebno mi je bio drag susret s njim 2018. na posjetu HBK „ad limina apostolorum“. Primio nas je sve biskupe zajedno i s nama ostao u razgovoru kao otac sa sinovima, gotovo dva sata. Bio je to doista ugodan razgovor, naša pitanja i komentari te njegovi odgovori i njegovi komentari.

Na njegovim pohodima u Sarajevo 2015. i u Budimpešti 2021. bio sam u neposrednoj njegovoj blizini, u koncelebraciji na svetoj misi.

Rekao bih, da je papa Franjo puno učinio za nas Hrvate time što je priznao Međugorje, odnosno imenovao je 2018. svog posebnog vizitatora, nadbiskupa Hosera, te poslije njegove smrti 2021. nadbiskupa Cavallija; on je 2019. ukinuo zabranu službenih hodočašća i dopustio da se dolazi u Međugorje, a prošle godine je dikasterij za nauk vjere po njegovu dopuštenju proglasio Nihil obstat, tj. dokument da ništa ne priječi da se u Međugorju časti Marija i na taj način potvrdio dobre plodove hodočašća u to mjesto milosti.

Činjenica je da smo mi hrvatski katolici, kojima puno znači lik blaženog Alojzija Stepinca – naša ga je Sisačka biskupija izabrala za svoga suzaštitnika i o 100. obljetnici njegova rođenja postavili smo na trg pred Katedralom njegov kip – očekivali da ga papa Franjo proglasi svecem Katoličke Crkve. Međutim, sad je on otišao Gospodinu i nadamo se da se tamo susreo s našim svetim Blaženikom. On će mu razjasniti sve nedoumice koje je ovdje na zemlji imao, a mi se molimo za njegova nasljednika koji će bolje razumjeti što je istina o nama, našoj povijesti i o našem Blaženiku kojeg bez argumenata neprijatelji optužuju ne pružajući ni jedan dokaz protiv njega.

Rekao bih da je papa Franjo bio veoma sličan našem bl. Alojziju. Obojica su voljeli male ljude i pomagali izbjeglice, progonjene, borili se protiv rata, zauzimali se za one koji su u potrebi, i to bez razlike na vjeru i narodnost. Obojica su veoma štovali Presvetu Bogorodicu. Bili su veliki pastiri koji su osjećali bilo svoga naroda, koji su mirisali na svoje ovce.

Možemo reći da je papa Franjo silno želio u ekumenskom duhu učiniti pa makar i mali korak naprijed u približavanju Katoličke Crkve pravoslavnim kršćanima te je bio spreman i žrtvovati nešto za taj cilj. Žao nam što se mnogima činilo da je žrtvovana istina, ali istina se ne može zanijekati a proces još nije završen i ja vas molim, braćo i sestre, da se žarko nastavimo moliti za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca. Zbog zastoja u tom procesu naš je narod, a i sav svijet još više upoznao veličinu i svetost našeg bl. mučenika Alojzija što je već dobar plod toga postupka.

Molimo se, braćo i sestre, za dušu pape Franje. Sjećam se kako mi je nuncij mons. D’Errico rekao nakon što je izabran papa Franjo: vama se sigurno sviđa ovaj papa jer nije formalan i blizak je siromasima, borac za socijalnu pravdu. – Da, to mi se veoma sviđa kod njega, potvrdio sam. I u tom sam stavu ostao do danas, zavolio sam ga i poštivao, pa i kad mi nije bilo razumljivo zašto čeka s kanonizacijom našeg bl. Alojzija. No, upravo je bl. Alojzije dao život za vjernost Hrvata Petrovoj Stolici, od koje nas je bezbožni režim htio odvojiti. Zato, upravo u duhu poslušnosti bl. Alojziju, mi moramo biti narod vjeran Papi, Petrovom nasljedniku. Uvijek trebamo ostati uz Papu, jer su nas pape kroz našu tešku povijest jedini doista štitili i bili naši jedini i trajni saveznici.

Neka Gospodin udijelim vječnim životom našeg dragog papu Franju! Neka mu Gospodin uzvrati dobrima neba za sve dobro što je učinio na zemlji za Crkvu, za svijet, za male i siromašne, za mir u svijetu, za našu Domovinu! Neka Gospodin po svome Duhu dade Crkvi novog vrhovnog Pastira koji će nas nastaviti voditi putem Kristovim! Amen.