Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na hodočašću Majci Milosrđa
Kloštar Ivanić, 26. travnja 2025.
Draga braćo i sestre,
Danas hodočastimo Majci Milosrđa ovdje u svetištu Majke Božje u Kloštar Ivaniću. Okupili smo se uoči svetkovine Božjeg milosrđa, u subotu koja je inače posvećena Mariji.
K tome danas se Crkva i čitav svijet oprašta od pape Franje koji je otišao u Očev dom na Vazmeni ponedjeljak, 21.travnja, a danas, upravo u ovo vrijeme u Rimu je obred pokopa koji se sastoji od dva dijela: svetom Misom na Trgu pred bazilikom Svetog Petra i drugo, sprovodom u bazilici Marije Velike, gdje će po papinoj želji biti položeno njegovo tijelo, želeći – kako je napisao – baš kod Marije, u njezinoj zaštiti čekati uskrsnuće.
Pridružimo se u molitvi, braćo i sestre, svim vjernicima čitavoga svijeta za papu Franju. Zahvalimo Bogu za njega, njegov život i njegovu službu Crkvi na mjestu Petrova nasljednika posljednjih 12 godina. I preporučimo ga Mariji, majci Isusovoj kojoj se on tako usrdno često molio, preporučujući svoja apostolska putovanja upravo njoj i nakon tih putovanja njoj zahvaljujući.
Ova Vazmena osmina sva je u proslavi Uskrsa, sve je to „danas“, kako kažemo u predslovlju: kako Vazmeni ponedjeljak, kad je Papa preminuo, tako i današnja Vazmena subota, kad ga se pokapa i kada mi ovdje slavimo ovu Misu kod Majke Milosrđa.
Što nama poručuje Marija, ovdje kao naša zagovornica i moliteljica za Božje milosrđe koje nam je toliko potrebno?
I što nam poručuje pokojni Papa Franjo, osobito njegovo neprestano naglašavanje Božjeg milosrđa? Riječ Božja nas uči i odgovara nam na ova pitanja.
U čitanju Djela apostolskih (Dj 4,13-21) čujemo dva pitanja; jedno, koje su si postavili glavari svećenički u Jeruzalemu nakon što su apostoli gorljivo propovijedali da je Isus uskrsnuo: „Što ćemo s tim ljudima, što nam je činiti?“ Oni su to pitanje postavljali zbog straha za sebe. Bojali su se da će apostoli dovesti u pitanje njihov položaj, njihov ugled i službu u narodu. Znali su da su od Pilata tražili smrt za Isusa koji nije počinio nikakvo zlo djelo i sad su strepili. Je li to početak njihova kraja, i hoće li apostoli tražiti osvetu za nevinu krv koju su prolili? Nisu znali da to njima nije bilo ni na kraj pameti, da su oni gledali Isusovu smrt kao dragovoljnu žrtvu koju je on podnio za sve grješnike, pa i za njih.
I što je svakako zanimljivo, apostoli Petar i Ivan na prijetnje židovskih glavara, da prestanu s tim širenjem vijesti o Isusu i njegovu uskrsnuću, odgovaraju drugim pitanjem u ovom tekstu: »Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga? Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.« Riječ je dakle o sasvim jednostavnom zaključivanju: apostoli su svjesni da sam Bog traži da oni svjedoče o tome što se dogodilo, a to što se dogodilo ne može se sakriti, premda neće svi vjerovati. Oni ipak moraju izvršiti ono što Bog od njih traži, oni moraju više slušati njega negoli ljude!
Na apostolsko pitanje, oni sami odgovaraju tvrdnjom kako moraju slušati Boga i govoriti o onome što su čuli i vidjeli.
Mogli bismo tu stati i zaključiti da to isto traži od svih nas i Marija, majka Isusova. Ona je Majka milosrđa, ona nas ne potiče ni na kakvu osvetu, nego samo na obraćenje i na nasljedovanje njezina Sina kojega smo i mi raspeli svojim grijesima.
O tome je govorio i sveti Otac Papa Franjo. Nije mogao šutjeti o tome što je i njemu učinio Gospodin. Neprestano je govorio o Božjem milosrđu. Otvorio je 2016. Godinu milosrđa. Postavio je dva zaštitnika u toj godini, svete ispovjednike kapucine: padra Pia i sv. Leopolda Mandića. Oni su kroz sakrament pomirenja neprestano pokazivali da je Bog milosrdan, da on prašta svakom grješniku koji se kaje, da je on Bog nježnosti, sućuti i blizine svakom, a posebno slabom čovjeku koji treba oslonac, pomoć, praštanje i milosrđe. Nama je bila iskazana velika čast što je naš Leopold bio jedan od svetih zaštitnika Godine milosrđa, a znamo kako je on bio posvećen sakramentu pomirenja, gotovo danonoćno je bio na raspolaganju vjernicima koji su tražili taj sakrament, slušao ih, savjetovao i odrješivao od grijeha. Bio je pun samilosti, razumijevanja, svima je davao odrješenje i govorio da nije on umro za njih nego naš Spasitelj. I mi smo upućeni na Božje milosrđe, upućeni smo i na ispovijed, to vrelo koje čisti – kao drugo krštenje – grješne od svakog zla i vraća nevinost i čistoću duši.
Neka i ovo hodočašće bude u znaku svete ispovijedi, da se svi koji su u potrebi ispovjede jer ispovijedamo se Bogu a ne čovjeku, svećenik je samo tu u ime Božje da podijeli odrješenje i tako se ispuni naša duša radošću i mirom.
Evanđelje po Marku (Mk 16,9-15) donosi zaključne misli o događajima uskrsnuća Gospodinova. Isus se najprije ukazao Mariji Magdaleni koja javlja tu vijest učenicima, ali oni joj ne vjeruju. Nisu povjerovali, kaže sv. Marko, ni dvojici koji su ga vidjeli na putu dok su išli u selo, očito Emaus, o čemu izvješćuje sv. Luka. Napokon se ukaza jedanaestorici dok su bili za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. I reče im: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!“
Isus uskrsnuli svojim učenicima, a to znači i nama daje zadatak: poći svijetom i svima propovijedati tu radosnu vijest da je on uskrsnuo.
To je činio na poseban način i naš sveti Otac papa Franjo. On je upravo tamo gdje ima malo katolika rado išao i svima svjedočio, možda više djelima nego riječima, tko je za njega Isus Krist koji je bio za sve ljude raspet i koji je sada živ, uskrsnuli Gospodin.
Po zagovoru i pomoći BDM Majke milosrđa i mi pođimo danas s ovog slavlja svojim obiteljima, svojim bližnjima i svima koje susretnemo i svjedočimo da je Krist uskrsnuo: svojom radošću, prihvaćanjem svojega križa s povjerenjem u Božju blizinu, unoseći smisao i dobrotu u sva srca koja traže Istinu. Amen.