Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi zadušnici za papu Benedikta XVI.

Sisak, bazilika sv. Kvirina, 5. siječnja 2023.

Draga braćo i sestre,

Danas je pokopan papa u miru Benedikt XVI. koji je umro na staru godinu, 31. prosinca 2022. s 95 godina. On je 5. prosinca 2009. utemeljio našu Sisačku biskupiju, zato imamo razlog više da se molimo za pokojnog papu.

Mnogi će ocjenjivati život i djelo pape Benedikta, pa će tako s pravom isticati njegovu ljubav prema Crkvi, nastojanje da se Crkva obnovi u svojem liturgijskom izrazu, želju da bude jasan u nauku i u nastavljanju smjera kojim je Crkvu vodio sveti papa Ivan Pavao II. kojem je kao prefekt Kongregacije za nauk vjere bio dugogodišnji prvi suradnik. Treba posebno naglasiti kako je Benedikt XVI., odnosno teolog Joseph Ratzinger branitelj vjere…nasuprot sveopćem sekularizmu kada je, kako je on to govorio, na djelu dekristijanizacija Europe!

Sigurno, svi će se suglasiti da je Benedikt najveći po tome što se sam odrekao papinske službe i tako pokazao svoje ponizno shvaćanje te najviše crkvene službe, ali koju nije mogao nastaviti kada je osjetio da ju više nije sposoban vršiti. Bilo je to kad je imao 85 godina i kad su mu fizičke sile oslabile, a on se nije poistovjetio sa službom, te nije želio tako voditi Crkvu.

Ipak mislim da je najvažnije reći da je papa Benedikt XVI. s velikom blagošću i dobrotom vodio Crkvu za koju je znao da je u krizi, da je nagrizena mnogim teškoćama – kao brod koji pušta na sve strane – to je njegova usporedba koju je izrekao na misi prije konklava u kojima je bio izabran za Petrova nasljednika, ali on je vjerovao ne u zemaljski put Crkve nego u njezinu nebesku bit, svjestan da ju vodi Duh Sveti.

Kao veliki teolog progovarao je o vjeri kao i o odnosu vjere i razuma, vjere i znanosti, a posebno stavljajući naglasak na odgoj savjesti koja je svjetlo svakom čovjeku. On je i proglasio Godinu vjere 2012./2013.

Mogli bismo reći da je papa Benedikt XVI. posljednji papa koji se borio za kršćansku Europu i koji je vidio kamo vodi radikalni sekularizam koji sve više vlada svijetom i posebno Europom. On je to nazvao „diktaturom relativizma“, nametanje mišljenja da je sve jednako, gdje nema nikakvih duhovnih ni moralnih vertikala pa svaki čovjek može živjeti kako mu se prohtije. To on nije prihvaćao nego se hrabro odupirao tome, ističući kako je za nas Isus Krist jedino mjerilo, jedini kompas koji pokazuje pravi put. I na samrti posljednje su mu riječi bile: „Isuse, volim te.“ Ime Benedikt koje je izabrao bio je njegov program: poput svetog Benedikta Europi ponovno navijestiti Krista, boriti se za kršćansku Europu jer inače ona nestaje zajedno s Crkvom u njoj. Ne, to ne znači da je on mislio da će Crkva nestati, on je samo bio svjestan problema u kojima se Crkva našla u Europi. Poznata je njegova izjava da će se Crkva budućnosti sastojati od „malih krugova“ u kojima će članovi biti aktivni i živi nositelji misijske svijesti evangelizacije. Malobrojni ali živi, međutim okruženi nevjerom i kršćanstvu nesklonom mentalitetu i tendencijama.

Današnja čitanja govore u prilog papi Benediktu, barem ih je moguće i tako čitati.

Čitanje Prve poslanice sv. Ivana (1 Iv 3,11sl.) kaže: „Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti.“

Papa Benedikt napisao je svoju prvu, nastupnu encikliku koju je naslovio „Bog je ljubav – Deus Caritas est“. Bog se u Isusu Kristu objavio da je ljubav za nas ljude i zato i mi trebamo ljubiti Boga i jedni druge takvom ljubavlju, koja uključuje žrtvu… sve do smrti. U istoj poslanici apostol Ivan kaže: „Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom već djelom i istinom.Po tom ćemo znati da smo od istine.“ Zanimljivo, papa Benedikt je za svoje biskupsko geslo izabrao riječi:  „Cooperatores veritatis –  suradnici istine“ (3Iv 8). On sam to tumači ovako: „Mi doduše ne možemo reći: ‘Ja imam istinu’, nego istina ima nas, ona nas je dotaknula. I mi pokušavamo dopustiti da nas vodi taj doticaj… Može se s istinom surađivati jer je ona osoba. Možeš ući u istinu, pokušati joj dati značenje…“ I kad ga je Peter Seewald pitao bi li to moglo stajati na njegovom grobu, on je potvrdno odgovorio ne želeći da išta drugo, osim njegova imena i tih riječi, bude na toj ploči.

U evanđelju sveti apostol Ivan (Iv 1, 43-51) donosi kako su za Isusom pošli prvi učenici. Kad Filip poziva Natanaela, ovaj se pita: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« Kaže mu Filip: »Dođi i vidi.« pa nakon što mu Isus kaže da ga je vidio s Filipom pod smokvom, Natanael ispovijeda: „Ti si Sin Božji, ti Kralj si Izraelov!“I papina je dužnost utvrđivati braću upravo u toj vjeru, u vjeri tko je Isus. Benedikt XVI. je već kao papa objavio tri sveska knjige „Isus iz Nazareta“ u kojoj razlaže kako se ni Crkva ni teologija ne treba baviti sama sobom nego njezino zanimanje i središnji sadržaj treba biti ono u što vjerujemo a to je Isus Krist.

Kada je bio izabran za papu Benedikt XVI. rekao je da zna kako je on svjestan da je nesposoban za tu uzvišenu službu, ali da ga tješi kako se Bog može poslužiti i s „nesavršenim sredstvom“. Sebe je tada nazvao „poniznim radnikom u vinogradu Gospodnjem“. I to je doista bio, i ostao.

Bio je uvijek svjestan da je navjestitelj Isusa Krista, jedinog Spasitelja i Otkupitelja čovjeka.

I sve svoje knjige kao profesor i teolog, pa onda i sav rad u Kongregaciji za nauk vjere i u Mješovitoj teološkoj komisiji posvetio je Kristu. Bez Krista ništa ne bi imalo smisla. On je to znao i zato nije zalutao u teološkim školama i nadmudrivanjima, nego je ostao jasan i jednostavno ali duboko tumačio je otajstvo vjere. Tumačio ga je autentično jer ga je sam živio.

I na kraju ovog razmišljanja poslušajmo njegovu riječ koju je kao svoju duhovnu oporuku napisao 29. kolovoza 2006.:

…

Ono što sam ranije rekao svojim sunarodnjacima, sada govorim svima koji su bili povjereni mojoj službi u Crkvi: stojte čvrsto u vjeri! Ne dajte se zbuniti! Često se čini kao da znanost – s jedne strane prirodne znanosti, s druge strane povijesna istraživanja (osobito egzegeza Svetoga Pisma) – ima nepobitne uvide koji se suprotstavljaju katoličkoj vjeri. Izdaleka sam svjedočio promjenama u prirodnim znanostima i mogao sam vidjeti kako se prividne izvjesnosti protiv vjere otapaju pokazujući se ne kao znanost, nego kao mudroslovna tumačenja koja samo prividno pripadaju znanosti – baš kao što je vjera, naravno, u dijalogu s prirodnim znanostima, bolje naučila razumijevati granicu dometa svojih izričaja, a time i svoju bit.

Već šezdeset godina pratim put teologije, posebice biblijskih znanosti, i s promjenom naraštaja vidio sam kako se ruše teze koje su se činile nepokolebljivima, a pokazale su se kao puke hipoteze: liberalnoga naraštaja (Harnack, Jülicher i dr.), egzistencijalističkoga naraštaja (Bultmann i dr.), marksističkoga naraštaja. Vidio sam i nastavljam gledati kako je iz klupka hipoteza izronio i ponovno izranja razum vjere. Isus Krist doista je put, istina i život – a Crkva je, u svim svojim nedostatcima, doista Njegovo tijelo.

Na kraju ponizno molim: molite za mene da me Gospodin usprkos svim mojim grijesima i nedostatcima pripusti u vječne dvore. Svima koji su mi povjereni, dan za danom ide moja molitva od srca.

Benedictus PP XVI.

Molimo se, braćo i sestre, za pokojnog papu Benedikta, koji je ponizno služio Gospodinu, koji se borio za jasnoću vjere i živio ono što je naučavao, da i mi nastavimo njegovim putem, putem vjere i ljubavi prema Kristu i prema svim ljudima. Amen.