HOMILIJA NA MISI ZADUŠNICI ZA POK. ĐURU BRODARCA – 15. 7.2011.
VIKTOROVAC – Crkva Pohoda BD Marije SISAK
Čitanja: 1 Pet 4,12-19; Ps 23; Mt 5,1-12.i

Poštovane kćeri, zetovi, unuci i rodbino pokojnog generala HV Đure Brodarca, poštovani uglednici Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora i Vlade, Sisačko-moslavačke županije, Policijske uprave sisačko-moslavačke, grada Siska, draga braćo i sestre!

Okupili smo se danas ovdje u Sisku na Viktorovcu – čije ime dolazi od „victor“, što znači „pobjednik“ – da bismo iskazali svoje poštovanje prema preminulom našem bratu i prijatelju Đuri Brodarcu, da bismo ohrabrili svojom blizinom one koji su najviše pogođeni njegovim odlaskom te da bismo u molitvi i zajedništvu s Uskrsnulim Gospodinom Isusom prihvatili novost da je od sada naš dragi Đuro u Bogu, da nije više na jednaki, zemaljski način s nama na zemlji.

Želio bih izraziti osjećaje blizine i sućuti osobito dragoj obitelji, ali i tolikim njegovim prijateljima, suborcima iz Domovinskog rata, našim dragim braniteljima, Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj – kojoj je naš pokojnik bio na čelu za vrijeme rata, zatim Sisačko-moslavačkoj županiji u kojoj je više godina obnašao najvišu službu župana, te svim institucijama i nositeljima vlasti – kao i na poseban način Hrvatskom saboru i našim sabornicima koji su predstavnici tog najvišeg Doma u našoj Domovini, a u kojem je i pokojni Đuro bio narodni zastupnik.

Pa ipak, htio bih izraziti i sućut svim ljudima dobre volje koji osjećaju da su smrću Đure Brodarca izgubili važnu i dragu osobu, prijatelja, ali i onoga s kojim su se mogli poistovjetiti – kao domoljubi, borci za slobodu hrvatskoga naroda i kao ljudi i kršćani.

Na žalost, ovaj je naš susret oko tijela preminulog generala HV Đure Brodarca – doista tužan i prežalostan. Osjećamo kao da nam se s njegovom sudbinom netko ruga, da nas ponižava. On je otišao – ponižen. I zato je istina da je ova smrt znak da nešto ne valja u našem hrvatskom društvu, jer kako to da se s najvišim državnim i vojnim počastima naša Država danas oprašta od Đure Brodarca i njegove obrane u nedavnom Domovinskom ratu, a ista ga je ova država uhitila prije nepunih mjesec dana i sprovela u lisicama, kao zadnjeg zločinca, u zatvor?Zar je cijena naše „bolje budućnosti“ da se mirimo s time da se naše branitelje – kako reče jedan državni dužnosnik jučer – deset puta više progoni negoli agresore i one koji su rat započeli, skrivili i počinili tolike zločine a koji su uglavnom ostali nekažnjeni?

Očito, nama, malim ljudima koji ne razumijemo „visoku politiku“ sve ovo zajedno je veoma nerazumljivo, dapače zbunjujuće. Kao da se vlastita država obračunava s onima koji su ju svojom krvlju stvorili, ponižava upravo svoje najistaknutije predstavnike, heroje Domovinskog rata u kojem je država nastala. Ako je to način kako se treba „dokazati“ bijelomu svijetu, tada je to doista tužno – i usuđujem se javno reći: Hrvatska neće ući u EU kao „ponosna 28. članica“, nego kao „ponižena članica“, a to je tužno. Ništa ne bi bilo neobično kada bi bilo istinito ono što se neprestano želi izvana – i iznutra – nametnuti našoj Domovini: naime, da smo mi jednako krivi, činili jednake zločine kao i naši neprijatelji. Ali to jednostavno – nije istina! Mi smo se branili, a začetnici tog nesretnog rata počinili su zločin protiv mira – agresiju na Republiku Hrvatsku. I ne može biti jednako braniti svoje ili napadati i otimati tuđe! Postoji zakonita obrana.Po katoličkoj moralnoj teologiji, to je pravedan rat: čovjek, pa i narod, ima se pravo braniti kad je napadnut – i nije ubojstvo kad se onemogući napadača i nasilnika, pa ako mu se i oduzme život u samoobrani. To su važne distinkcije, kojima se međutim međunarodna zajednica izgleda ne želi zamarati. Ali ako se drugi ne žele baviti tim „detaljima“, dužni smo se istinom pozabaviti – mi. I nitko drugi neće nam darovati pravo na govor istine, ako se sami ne izborimo za to. Naime, svima drugima su preči njihovi vlastiti interesi, a samo nama – naši.

Međutim, i kada danas s tugom ispraćamo našeg brata Đuru Brodarca, generala Hrvatske vojske, bivšeg načelnika Policije sisačko-moslavačke i bivšeg sisačko-moslavačkog župana, mi se kao kršćani susrećemo s Riječju Božjom o kojoj moramo razmišljati jer je u njoj sadržana sva mudrost života i upute za naš život, hoćemo li da on bude svjedočanstvo naše vjere.

Sv. Petar poučava nas kakav treba biti naš kršćanski stav u susretu s patnjom i nepravdama koje podnosimo. On najprije kaže, čuli smo, da se ne čudimo progonima kao da bi to bilo nešto neobično. „Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnji… Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama!“ No, sv. Petar razlikuje progon od progona jer kaže: „Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica ili kao kradljivac ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ako li kao kršćanin neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena.“ Tako su, oduvijek, kršćani podnosili progonstva – tako je u našem gradu Sisku bio progonjen i trpio sv. Kvirin, sisački biskup i mučenik. Ne smijemo činiti nikome nikakvo zlo – kaže sv. Petar, pa da zbog toga trpimo. Ako li pak trpimo nevini, to je za naše spasenje i – razlog naše radosti! Mogli bismo parafrazirajući sv. Petra reći: bolje je biti i proglašen zločincem – i trpjeti, čineći dobro, negoli biti smatran pravednikom – i ne trpjeti – a čineći zlo.

Naše su sve patnje sudioništvo u Kristovim patnjama. Stoga kad podnosimo i nepravde, sjetimo se koliko je za nas i za sve ljude trpio naš Gospodin, „on koji grijeha ne učini niti mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom.“ (1 Pet 2,22-23).

Gospodin naš Isus Krist u svojoj propovijedi na Gori proglasio je osam blaženstava i za njih dao obećanja. Rekao je: „Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi!“ (Mt 5,6) Također i: „Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati. Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko.“ (Mt 5,9-10). Možemo reći da je upravo ovo ispunjeno na našem heroju Đuri Brodarcu: on se željan pravde i mira borio za svoju Domovinu, a jer je i sam bio progonjen, obećano mu je kraljevstvo nebesko. To mu i mi iskreno danas molimo, želeći da mu Gospodin sve grijehe zaboravi, a nagradi ga za njegovu borbu i trpljenje životom vječnim.

Molimo danas i za sve naše branitelje, za njihovo dostojanstvo i čast! Molimo da ih se ne progoni, već da država kazni počinitelje najgorih zločina protiv našega naroda, a to su najprije – još uvijek nekažnjeni zločini iz Drugog svjetskog rata i poraća – za koje još nitko nije čak niti optužen, zatim zločince UDBA-e koja je ubijala diljem svijeta Hrvate samo zato što su sanjali slobodnu Hrvatsku, te dakako da progoni počinitelje zločina u Domovinskom ratu koji su zavili u crno tolike naše hrvatske obitelji, osobito ovdje na Banovini, Pokuplju, Posavini i Sisku. Molimo i za naše narodne vlasti, za odgovorne u Hrvatskom saboru i Vladi, u sudstvu, državnom odvjetništvu, vojsci, policiji i tijelima državne uprave, da odbace klanjanje krivim bogovima i kumirima svjetske moći, jer to nas kao narod može odvesti u propast a ono što su naši branitelji krvlju stvorili mi možemo na ovaj način lako izgubiti; želimo im da zajedno sa svim poštenim i časnim braniteljima uzljube svoju Domovinu i brane ju od njenih stvarnih neprijatelja!

Čitav ovaj današnji ispraćaj, ovaj svečani i veličanstveni skup, najbolja je poruka svima onima koji nose veću odgovornost u našoj zemlji – da se ni za čije interese ne žrtvuju vlastiti heroji, jer kao što svaka normalna zemlja takve ljude posebno štuje, i mi moramo poštovati naše časne ljude te se ni za čiji račun ne smijemo odreći onih koji su nas zadužili svojom žrtvom. Đuro Brodarac zadužio je našu Domovinu i to svojom dvostrukom žrtvom, u Domovinskom ratu i sada ponovno progonom, zajedno s tolikim našim generalima i braniteljima. I dok u ratu nije pokleknuo, ova ga je druga borba slomila – jer doista je teže doživjeti udarce od svojih negoli od tuđinaca i neprijatelja!

Neka nam svima Bog pomogne, a dragom Đuri neka udijeli vječnu nagradu koju je Gospodin obećao svima koji se u ovom životu boreza pravednost i mir! Amen.