mons. dr. Vlado Košić

Homilija na blagdan Porcijunkule – BDM od anđela
utorak, 2. kolovoza 2011.
Kloštar Ivanić

Drage sestre franjevke, na čelu s mnogopoštovanom provincijalnom glavaricom sestrom Ivankom, njezinom zamjenicom, sestrama kućnim glavaricama i članicama Družbe sestara Školskih sestara franjevki iz samostana u Republici Hrvatskoj te pristiglim sestrama iz Bosne i Hercegovine – želim vam svima čestitati i zaželjeti ugodnu i radosnu svetkovinu Gospe od anđela! Želim da vam vaše godišnje zborovanje – koje ove godine održavate ovdje u Kloštru Ivaniću, u Sisačkoj biskupiji – bude na obogaćenje kako vašeg redovničkog poziva tako i vaše osobnosti naprosto i produbljenje vašeg kršćanskog života. A to je upravo i smisao proslave blagdana Porcijunkule i primanje porcijunkulskog oprosta, u duhu kako je to zamislio veliki i dragi naš svetac sv. Franjo, asiški siromašak.

Svetkovina, Gospa od anđela, slavi se 2. kolovoza. Ta svetkovina potječe iz prvih franjevačkih dana. Na ovaj dan se prisjećamo obraćenja svetog oca Franje koji se dogodilo upravo 2. kolovoza 1208. godine u malenoj crkvici svete Marije od Anđela, podno grada Asiza, a u franjevačkoj povijesti, ta crkva je poznata kao Porcijunkula. Ovo je i dan potpunog oprosta, tzv. Porcijunkulskog oprosta. U povodu blagdana Gospe od Anđela, u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta – pa tako i u ovoj u kojoj se sada nalazimo – vjernici mogu dobiti porcijunkulski ili potpuni oprost od vremenitih kazni. Taj oprost vjernici mogu dobiti od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza u ponoć ako se ispovjede, pričeste, pohode franjevačku crkvu ili župu, te izmole Vjerovanje, Oče naš i pomole se na nakanu Svetog Oca. Oprost je godine 1216. sv. Franjo izmolio od pape Honorija III., koji je odredio posebni oprost svima onima koji pohode crkvicu Porcijunkulu …. Slaveći Gospu od Anđela, dobivamo također i poticaj da se sjetimo svoga anđela čuvara, da mu uputimo zahvalnost za sve trenutke kada nas je štitio i čuvao, a nismo ni znali kako se to dogodilo. Blagdan Gospe od Anđela, kada se franjevci spominju obraćenja sv. Franje koje se dogodilo u Porcijunkuli, postao je važnim trenutkom pomirbe za vjernike, da poput Franje svi mogu doživjeti Gospodinovo milosrđe.

Kad razmišljamo o Božjoj riječi koju smo pročitali, vjerujmo da ona kadra i nas – kao što je to učinila sa sv. Franjom –obratiti, donijeti nam nove poglede i dati novu snagu da mijenjamo svoj život, da ga upriličimo Božjoj volji.

U knjizi Sirahovoj čuli smo riječ o Mudrosti. U starozavjetnoj mudrosnoj literaturi „mudrost“ ima više značenja. Svakako, prvi neposredni smisao je da je mudrost Božje svojstvo, značajka Božje moći. Bog je jednostavno mudar jer je Stvoritelj svega i održavatelj i neprestani stvaratelj svega što je stvorio. Pa ipak, od početka Novog zavjeta crkveni su oci tumačili da je personifikacija Mudrosti o kojoj se govori u današnjem odlomku knjige Sirahove govor o – vječnom Božjem Logosu, Sinu Božjemu koji je od vijeka kod Oca i u Ocu, „po kome je sve stvoreno“ (Credo). Takvoj mudrosti naš svetopisamski odlomak daje govoriti, te ona kaže: „Iziđoh iz usta Svevišnjeg.“ A što izlazi iz usta ako ne Riječ? Evo, Mudrost je dakle Riječ „koja bijaše kod Boga… i Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama.“ (Iv 1,2.14) Ovdje Mudrost govori o sebi da je „pokrila zemlju (Sir 24,3)“, „raširila grane svoje“ ( ib,16). K tome sapijencijalna literatura često u mariološkim raspravama u Mudrosti vidi sliku Marije. Marija je „prijestolje mudrosti“, kako ju zovu Litanije. U njoj je čovjekom postao i po njoj zavladao Krist Kralj koji se često od starine prikazuje kako sjedi u njezinom krilu i u ruci drži žezlo te vlada cijelim svijetom. Doista, Marija nam je donijela Spasitelja, tako da – osobito u našem jeziku gdje je „mudrost“ ženskog roda – Mudrost o kojoj govori Pismo može označavati Blaženu Djevicu Bogorodicu Mariju.

A po nauku Drugog vatikanskog sabora Marija je „slika i uzor Crkve“ (LG 65), tako da ono što Crkva gleda u Mariji i sama treba nasljedovati i postati. Nije li i prvi dar Duha Svetoga upravo „mudrost“? A Duh je Sveti onaj koji je rodio i rađa Crkvu. Po Mariji-mudrosti rođen je Božji Sin-Mudrost (usp. 1 Kor 1,24) kao čovjek da bismo mi, ljudi također bili ispunjeni mudrošću i po primjeru Bogorodice mudrošću, tj. Isusom našim Spasiteljem ispunili ovaj svijet, svoje odnose, naš život i cjelokupno naše društvo. To je naša zadaća.

Sv. Pavao u poslanici Galaćanima (Gal 4,3-7) govori o „ženi“ od koje je rođen Sin Božji, što znači da se On doista utjelovio, postao pravi čovjek („od žene bi rođen“), i to u židovskom narodu („Zakonu podložan“). Bog je želio postati doista jedan od nas, živjeti našim ljudskim životom, biti „Emanuel – s nama Bog“. To je Bogu omogućila Blažena djevica Marija koju danas štujemo i kojoj zahvaljujemo za njezinu poslušnost Bogu i suradnju s Duhom Svetim.

U Lukinu evanđelju danas se doista pojavljuje Marija kao Gospa od anđela. Zapravo, Luka prikazuje susret Marije s anđelom Gabrijelom. On ju pozdravlja: „Zdravo, milosti puna!“. Zapravo je to poziv na radost jer grčki izvornik donosi riječi: Haire, keharitomene! – što doslovno znači: „raduj se, ti preobilno ispunjena milošću“. Zašto je potrebno Mariju poticati na radost? Zašto joj Gabrijel daje tako uzvišen naslov? Jer se Marija prepala na te riječi koje nije razumjela. Anđeo ju ohrabruje i tumači joj to riječima: „Ne boj se, Marijo, jer našla si milost u Boga.“

Nije li naš dragi sveti otac Franjo bio veliki štovatelj upravo Presvete Bogorodice? Pa zašto bi inače on izabrao crkvicu Gospe od anđela, tzv. Porcijunkulu za svoju najdražu crkvu? On je tu osjećao osobitu zaštitu Presvete Djevice i njoj se rado utjecao. Dapače, izmolio je kod pape i potpuni oprost – i to ne za sebe, nego za hodočasnike, da i oni ovdje dožive što je on doživio, obraćenje srca, promjenu životu, zaljubljenost u Boga i snagu da poput Presv. Bogorodice sve daruje Kristu.

Kad se danas spominjemo tzv. potpunog oprosta koji će danas dobiti u toj franjevačkoj crkvi, majci svih franjevačkih crkava, ali i u ostalim franjevačkim crkvama, mnogi hodočasnici, i mi budimo ponizni hodočasnici te zatražimo za svoje bližnje – po uzoru na sv. Franju, koji je više negoli na sebe mislio na svoje bližnje, potpuni oprost kao posebnu Božju milost, milost posebne Božje ljubavi da nas zagrli one za koje molimo i da ih nikada ne napusti, da ih vodi putem vječnoga života i da ih dovede u nebo. Sv. je Franjo upravo to poručivao: „Želim sve dovesti u nebo!“ Prema nauci Crkve taj oprost se ne odnosi na grijehe koje nam Bog prašta u sakramentu pomirenja ili ispovijedi, nego na one posljedice tih grijeha, koje često rane naše bližnje i koje trebaju dugo vrijeme i mnogo strpljivosti da se izliječe. Dapače, uz sav naš trud – koji smo dužni učiniti, da bismo povratili red koji smo narušili u naše međuljudske odnose i u zajednice u kojima živimo – potrebna nam je Božja milost koja je jedina kadra ukloniti sve te negativnosti koje su nastale našim grijesima. Upravo za to molimo i to nam se dariva po ovom Porcijunkulskom ili potpunom oprostu.

Ova je godina, drage sestre, proglašena Godinom svete Klare jer slavimo 800. obljetnicu utemeljenja Drugog franjevačkog reda, Reda sv. Klare. Mogli bismo reći kako je ta činjenica, da je sv. Franjo primio sv. Klaru u svoj Red, odnosno da joj je omogućio posebni Drugi franjevački red, bila velika novost i uzdignuće žene u Crkvi. Kao što mogu braća nasljedovati Krista, tako mogu i sestre. Do posvemašnjega predanja!

Kada danas promatramo Bogorodicu Mariju, upravo vi sestre lakše u njoj nalazite svoj uzor i primjer za nasljedovanje. Ona je kao žena bila izabrana da bude Posrednica spasenja, ona je svojom ženstvenošću i svojim osobitim darovima bila spremna odgovoriti Gospodinu na njegov poziv i otvoriti mu srce i dušu, dapače i tijelo, da ju on posve obuzme i da tako njemu posluži – za spasenje svijeta.

Možda biste i vi, drage sestre, trebale zahvaljivati Gospi od anđela što je i vama ona izmolila i omogućila da – u Franjevačkom redu, u jednostavnosti i siromaštvu, u poniznosti i ljubavi kakvu je imala samo Blažena Djevica Marija, a što su tako odano nasljedovali i sv. Franjo i sv. Klara – budete i vi vrijedne anđeoske službe u njezinom poslanju. Zapravo, vi i jeste anđeli Crkve – sv. Ivan u Otkrivenju čak i za biskupe kaže da su anđeli – kao što su to bili na svoj način i sv. Franjo i sv. Klara, tako da je Gospa od anđela Marija, majka Gospodinova, okružena vama kao svojim anđelima, koji poput anđela Gabrijela trebate donositi svima Radost, pozivati ljude da se ne boje, tješiti i pokazivati živoga Krista Gospodina. Amen.