Mons. Vlado Košić, sisački biskup
HOMILIJA NA MISI „TE DEUM“ ZA VJEROUČITELJE
Katedrala Uzvišenja Svetog Križa Sisak
Petak, 15.VI.2012.
Dragi vjeroučitelji u našoj Sisačkoj biskupiji, na čelu sa s. Smiljom Čirko, predstojnicom Katehetskog ureda te vjeročiteljicama i vjeroučiteljima savjetnicima, mentorima i voditeljima stručnih skupova vjeroučitelja za osnovne i srednje škole!
Najprije Vam želim reći VELIKO HVALA na svemu što ste u ovoj protekloj školskoj godini 2011./2012.učinili za djecu i mlade koji su vam povjereni. Želim vam također zahvaliti i na sudjelovanju u organizaciji Susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku 5. I 6. svibnja ove godine.
Ipak, ovo je euharistijsko slavlje – sam mu to naziv veli – zahvala Bogu. Zato se i zove „Te Deum laudamus“, što znači „Tebe, Boga, hvalimo“!
Hvalimo Te, Bože, što si nam darovao još jednu školsku godinu koja je bila vrijeme za naviještanje i svjedočenje Tebe, koji si dostojan svake hvale i svake pohvale. Hvala Ti, Bože naš, naš prijatelju i dobri naš Vođo i Učitelju, što nam svima, i učiteljima i učenicima, pokazuješ pravi put u život i s nama putuješ do cilja…
Mogli bismo sad stati i svatko od nas nastaviti s nizanjem vlastitih razloga za zahvalu, s nabrajanjem svih naših suradnika, ravnatelja naših škola, kolega nastavnika i djelatnika u školi, naših župnika i kolega vjeroučitelja, a napose bismo trebali nabrojiti sva imena naše djece kojima smo poklanjali svoje vrijeme, svoje znanje ali još više i svoje srce da bismo im pokazali Evanđelje, tj. radosnu vijesti o Isusu Kristu, našem Gospodinu.
Spomenuo sam srce.
A danas slavimo Srce Isusovo, svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Ujedno je danas, 15. lipnja, i blagdan sv. Vida, dječaka iz prvih kršćanskih vremena koji bijaše mučenik za Krista.
Kako su divna čitanja danas!
U odlomku iz Knjige proroka Hošee slušamo Božje riječi kojima se on predstavlja Bog nježnosti. Kako li je samo strpljiv, koliko nježan odgojitelj i koliko brižan, poput majke. Upravo na ovom tekstu suvremena teologija nježnosti nalazi uporište da nam progovori o nježnom Bogu. On uči hodati svoj narod, kao što to majka uči svoje dijete, drži ga za ruke… „Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi.“ (Hoš 11,4) Takav je naš Bog, takvog Boga mi navješćujemo, takvog Boga mi svjedočimo.
U poslanici Efežanima sv. Pavao sebe naziva „najmanjim od svih svetih“, tj. među svim kršćanima. On je „blagovjesnik neistraživog bogatstva Kristova“ (Ef 3,8). Kao da stoji zadivljen pred veličinom Božjom kad kazuje želju za svoje učenike u Efezu, a što sigurno i mi osjećamo za naše učenike želeći im: „neka vam (Bog) dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka, da po vjeri Krist prebiva u vašim srcima, te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima koja je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje.“ (Ef 3,16-19). I ja to vama, dragi moji vjeroučitelji i vjeroučiteljice, od srca želim. Posebno „da Krist prebiva u vašim srcima“, kako kaže sv. Pavao. A to znači da budete, jednostavno rečeno, ljudi srca!
Krist, naš Gospodin i Učitelj, u Evanđelju po Ivanu s križa, kao raspeti, poručuje nam da je njegov „bok proboden“ (Iv 19,34). Otvoren je bok ne samo zato što je proboden kopljem, nego još prije bio je i ostao otvoren za sve ljude jer je on svojim Srcem želio i želi zagrliti sve ljude.
To je teologija nježnosti. Ali realne nježnosti, ne nježnosti samo u riječima, nego na djelu.
Pismo veli: „Gledat će onoga koga su proboli.“ Gledamo li mi Krista Raspeta, motrimo li mi njegovo lice, njegovo probodeno Srce? Što nam on poručuje, što nam progovara za naše svjedočenje, za našu službu, za naše poslanje?
Zar ne isto ono što nam poručuje i sv. Vid, mladić koji je radije podnio mučeništvo negoli se okrenuo od Isusa. Vjernost Kristu, njegovu srcu i njegovoj nježnosti i naše je poslanje i naš je život.
Zato hvala Bogu, zato hvala vama, dragi vjeroučitelji, zato hvala svima vama, draga kršćanska braćo i sestre, vama – ljudi srca, dapače, ljudi Srca Isusova. Amen.