Mons. Vlado Košić, sisački biskup
Homilija na blagdan sv. Florijana
Katedrala Uzvišenja Svetog Križa Sisak
Petak, 04.05.2012.
Poštovani članovi iz više vatrogasnih društava s područja naše Sisačke biskupije, draga braćo i sestre!
Evo već treći puta, otkako je ponovno podignuta Sisačka biskupija, vi se okupljate u našoj katedrali slaveći blagdan sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Okupljeni smo da bismo svi zajedno Bogu zahvalili za svakoga od vas, da bismo preporučili Bogu i zagovoru sv. Florijana sebe, svoju obitelj, svoje najbliže kojima služimo i čitavu našu Domovinu.
Posebnost ovogodišnje proslave sv. Florijana je da se ona održava samo dan prije velikog događaja u našoj Biskupiji, a to je Susret hrvatske katoličke mladeži, na kojem će se sutra okupiti naši mladi vjernici Hrvati iz čitave naše Domovine, iz Bosne i Hercegovine, te iz inozemstva gdje god žive. Upravo smo im mi, u Sisku i našoj Biskupiji, domaćini. Zato samo od prošlogodišnjeg hodočašća na Mariju Bistricu započeli Godinu mladih, moleći se za uspjeh tog susreta. Htio bih stoga i vama, dragi vatrogasci, staviti na srce danas molitvu za naše mlade.
Vi ste po svojoj službi oni koji čuvaju druge, koji bdiju nad životima i imovinom svojih bližnjih. Pitamo se, koje su to opasnosti od kojih danas treba čuvati ljude, i tko ih može očuvati od najvećih i najtežih zala koja im prijete. Na poseban pak način želimo razmišljati kako očuvati našu mladost, kako novim mladim naraštajima pružiti zaštitu i sigurnost da ovim životom idu radosni i sretni, da se izgrade u zrele ljude i preuzmu odgovornost za svoj život i za život čitavoga našeg hrvatskog društva.
Na žalost svjedoci smo kako naša hrvatska mladež, jednako kao i tolika druga u naše doba, luta besciljno i često srlja u propast svojim odnosom prema životu, prema radu, prema sebi zapravo i prema vlastitoj budućnosti. To nas brine budući da se posljedica takvih krivih odnosa odražava na čitavom našem društvu, jer – kako se i veli – o mladima ovisi budućnost naše Domovine i svijeta. Što učiniti kada vidimo da su naši mladi upali u drogu, nemoral, pijanstvo, ako ne uče niti rade, ako provode dane i godine bez pravoga cilja? Ako završe fakultete i stručne škole, ne nalaze godinama zaposlenja, a i kada ga nađu, nisu sigurni da će ga i zadržati! Posljedica toga je da odgađaju preuzeti odgovornost za sebe i za svoju budućnost, tako da ne sklapaju brak, ne osnivaju obitelj, a godine prolaze i oni su kao neki stranci na ovoj zemlji, nisu uključeni ni u što, ne brinu se ni za sebe ni za svoje bližnje. I dok bi stariji očekivali da se oni počnu brinuti za njih, oni su još uvijek na njihovoj brizi, kao da su još uvijek maloljetnici i nesposobni sami hodati na vlastitim nogama.
Mnogo je problema u životu današnjih mladih, to svi vidimo. Ipak, nisu to opće pojave, nisu svi naši mladi izgubljeni i bez perspektive. Ima prekrasnih mladih, moralnih i marljivih, angažiranih u svim područjima, od škole do crkve, od malih zajednica sa svojim vršnjacima do preuzimanja većih odgovornosti u društvu i zajednici. Pa ipak, previše je onih koji su tzv. iznimke, tako da na žalost – ako sve više mladih ostaje bez posla, ako se sve više mladih ne upušta u osnivanje obitelji i ako sve više njih osjeća besperspektivno, to nas zabrinjava i pitamo se, što učiniti. Jer često je pitanje mladih samo odraz stanja društva u cjelini, te su za stanje mladeži najodgovorniji upravo stariji.
Kako sačuvati mlade na zdravu putu kroz život?
Pitamo se to danas slaveći sv. Florijana, mladog mučenika i vojnika, zaštitnika vatrogasaca. Upravo takvi mladi koji su bili spremni i život dati za druge mogu mladima biti uzor i poticaj da se angažiraju u svom životu za nešto lijepo i plemenito i da se ne boje založiti se za prave vrijednosti.
K tome, upravo vatrogasci čija je zadaća da se brinu kako zaštititi svoje bližnje, trebaju razmišljati i kako zaštititi mlade, u njihovim današnjim problemima i u stanju u kojem se sve više nalaze.
Tu je potrebno puno toga.
Prvo, potrebno je mladima dati temelj za život. Pitamo se što je to? A što bi to drugo moglo biti nego vjera! „Ako se na me ne oslonite, opstati nećete.“, kaže Gospodin Bog u Knjizi proroka Izaije (Iz 7,9). Valja nam se svima osloniti na Boga!
Drugo, prihvaćati vrijednosti koje su potrebne da bi život bio izdrživ, dapače bogat i lijep. To su svakako: optimizam, tj. nada da je s Kristom sve moguće dobro riješiti, da se čovjek ne smije prestrašiti jednog problema, da se ne smije dati slomiti od jedne nevolje. Taj optimizam upravo nam daje vjera.
Nadalje, valja usađivati u mlade poštovanje prema obitelji i Domovini, treba ih poučiti o istini naše prošlosti, treba im ukazati na laži naše sadašnjosti i usmjeriti ih na traženje ispravnog puta za budućnost. Mnogo toga što se današnjim mladima nudi kao vrijednosti zapravo su prazne bezvrijednosti, puke zamke da ih zavedu na krivi put i upropaste. To treba razotkrivati, protiv toga se treba boriti.
Nadalje, svakako je potrebno učiti mlade poštenju i marljivosti. Prečesto se promiču brzi uspjesi bez zalaganja, bez osobnog rada i bez žrtve. To je nemoguće, a to na žalost zavodi mnoge mlade duše, tako da se mnogi nadaju nekom lakom uspjehu bez svoga rada i poštenja. Previše je u javnosti afera prijevara, krađa i nepoštenja! Kako da mladi vide prave vrijednosti kada se oni, koji su prvi pozvani pošteno raditi i služiti svome narodu, ponašaju kao zadnji lopovi, lažljivci i varalice! I što je najgore, umjesto da služe narodu ti, često istaknuti pojedinci u visokim službama u narodu, služe se narodom da bi se okoristili osobno, dapače u sumnjivim poslovima. To ne može biti dobar primjer niti je to moguć put za mlade koji bi im stariji trebali pokazati u život! To mi moramo jasno osuditi i svojim primjerom pokazivati pravi put poštenja, vrednovanja marljivog i kompetentnog rada, zalaganja i žrtve.
Toliko ima toga što bi još trebalo reći, ali ostavimo drugo vlastitoj savjesti i snalažljivosti ljubavi, jer – ljubav je domišljata.
Vjerujemo da će mladi koji se sutra okupljaju u našoj Sisačkoj biskupiji dati svima i u Crkvi i Domovini poruku vjere, nade i ljubavi, poruku optimizma i želje da se izgrađuje naše društvo u poštenju, radu i prosperitetu!
Zato i vama to govorim, dragi vatrogasci, jer vi niste samo gasitelji požara, nego biste kao vjernici, katolici, trebali biti zabrinuti i kako ugasiti požare neistine, laži, pokvarenosti, vatru zla i nepravde, oganj nemira i straha, te braniti sve ljude, a osobito mlade ne samo od elementarnih nepogoda nego i od nepogoda koje dolaze od duha ovog vremena, od bezvoljnosti i malodušja, od klonulosti i osjećaja nemoći pred nepravdama i naraslim poteškoćama.
Neka nas sve zagovara sv. Florijan, mučenik, zagovornik vatrogasaca i uzor mladima!
Neka po našem svjedočanstvu i dobrim djelima svi, a osobito mladi naraštaji zadobiju povjerenje u Božju zaštitu, bore se protiv svakog zla i nadvladavaju u svim životnim borbama. Amen.