Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi polnoćki

Sisak, dvorište Pastoralnog centra katedralne župe, 25. prosinca 2022.

Čit.: Iz 9, 1-3.5-6; Tit 2,11-14; Lk 2,1-14

Draga braćo i sestre,

Božić je. Ovom svetom misom polnoćkom započinjemo slavlje rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Bog je došao k nama ljudima, pohodilo nas je „Mlado Sunce s visine“ (Lk 1,58). „Dijete nam se rodilo, sina dobismo… ime mu… je Knez mira“ (Iz 9,5)!

Ali kako radosno slaviti Božić kad nema mira na zemlji? Zar su ljudi toliko slijepi i toliko zagledani u svoje interese da ne vide što Bog čini? Zar ne mare te i dalje srljaju u svoju propast?

Teško nam je doista gledati kako bjesni rat u Ukrajini, kako se odvija agresija Rusije na tu susjednu, kršćansku i nama prijateljsku zemlju. Ljudi u Ukrajini zbog tog rata koji su započeli njihovi susjedi, želeći postići neke svoje velikoruske ciljeve, svakodnevno umiru od granata, nemaju struje a što je posebno teško u ovo zimsko vrijeme ni grijanja… i hrane je sve manje. Kako pomoći tom narodu? Nije li naša zemlja, koja je i sama bila žrtva agresije prije 30 godina i koja se obranila i oslobodila, doživjela slična okrutna ubijanja, razaranja, neimaštinu i bijedu? Pa ipak smo se velikom hrabrošću naših branitelja uspjeli othrvati. No, naš je uspjeh postignut zbog našeg velikog zajedništva koje smo imali, zbog molitve čitavog naroda i hrabrosti branitelja. To mora ići zajedno. To i ja svima, braćo i sestre, stavljam na srce: molimo se za mir u Ukrajini! Ne zaboravimo onih koji pate i stradavaju!

Posebno je teško gledati patnje i suze djece koja trpe ratne strahote. Ostaju bez očeva koji ginu ili bivaju ranjavani, ostaju bez doma i tople obiteljske sigurnosti koju u ratu zamjenjuju sirene, bombardiranja, skrivanja od aviona, topova i granata…

Pa ipak. I malo dijete, koje se tek rodilo, na grudima majke spokojno spava. Božić nam doista govori o Djetetu i o miru. Upravo je to sveto Dijete donijelo na svijet mir. Mir u ljude, ali ne mir kakav ovaj svijet daje, nego mir koji Krist daje mir je u duši, u srcu, mir koji znači sigurnost i ne može ga ugroziti nikakva mržnja, rat, nemir. Mir Božji dolazi iznutra, on nije samo jednokratni osjećaj, mir duše je mir koji traje, koji ispunja i osnažuje čovjeka.

Mir Božji je plod Duha Svetoga. Kad sveti apostol Pavao u poslanici Galaćanima nabraja devet plodova Duha Svetoga, on započinje: „ljubav, radost, mir…“ (Gal 5,22). I nastavlja: „…velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.“ Mogli bismo reći da su sve to izvedenice značenja za riječ „mir“. Doista, mir je ljubav i radost, mir je velikodušnost – jer sebičnost sigurno ne vodi miru nego sukobima među ljudima; mir je uslužnost – jer suprotno, pogled usmjeren samo na sebe ne može donijeti mir; mir je i dobrota – zar zlo oko, zla misao i riječ, zlo djelo, zla namjera može donijeti mir među ljudima? – svakako ne, ali zato dobro oko, dobra misao, dobra riječ i misao, dobro djelo povezuje ljude i poput mosta stvara među njima mir; i vjernost je drugo ime za mir – zar nevjera ne razara mir u obiteljima ali i među narodima, zar nepovjerenje i nadmetanje ne dovodi do sukoba i ratova?; također i blagost ili nježnost, a u Matejevu evanđelju među osam blaženstava je i izraz krotkost, označuje ponizni odnos prema drugima koji ne želi ništa nametati, već s velikim poštovanjem drugoga uvažava u onome što jest, da bi se tom blagošću došlo do iskrenog dijaloga i zajedničkog stava o životu svakoga koji treba biti blaga i ponizna srca poput Spasiteljeva, kako bi se našao mir i spokoj duše; uzdržljivost je možda najteža jer znači žrtvu radi višeg cilja, uzdržljivost od nasilja, uzdržljivost od uznositosti, uzdržljivost od vlastitih prohtjeva i strasti, uzdržljivost od svoje volje da bi se vršila volja Božja. No, jedino je tako moguće graditi mir.

I valja biti svjestan da je mir krhak, uvijek je u opasnosti. Ali zato je došlo Dijete koje je taj mir učvrstilo, koje mir unosi u svaku dušu koja ga prima, koja mu se raduje, koja ga zavoli. Kada čovjek sretne i upozna Krista, svim ljudima postaje brat i sestra, sve ljude prihvaća i voli. I ne samo svoje prijatelje, svoje suradnike, svoje sunarodnjake, nego i svoje neprijatelje. To je moguće jedino u Duhu Kristovu koji je dan onima koji su prihvatili Krista kao svojeg Boga i Spasitelja, koji su mu se poklonili i podložili.

Ljubav prema neprijateljima nije u osjećajima nego u odluci da se na primljenu nepravdu i zlo ne uzvraća zlom nego dobrim. Pravi kršćanin se za svoje neprijatelje moli i želi im sve najbolje. Noćas govorim o neprijateljima jer je naš Gospodin došao među nas dok smo, kako veli Apostol, još bili neprijatelji, neprijatelji dobra, neprijatelji Božji. No, on je nas već tada ljubio, zavolio nas je čim smo se rodili jer je on naš izvor života. I zato je došao spasiti nas grješnike koji bismo bez njega propali, svoj život završili neispunjeni, bez cilja i smisla, u vječnoj žalosti. Tako se i nama nekad čini da nas život nemilosrdno vodi iz poraza u poraz, iz žalosti u žalost, iz nemira u nemir i iz besmisla u besmisao. To bi doista i moralo biti tako te bismo ne samo živjeli bez nade, nego i završili svoj život potpuno nesretni i sami.

Ali došao je Spasitelj, Dijete nam se rodilo koje je donijelo mir u sva srca, mir među ljude, mir ljudi s Bogom i tako je naša nada ponovno uskrsnula, rodila se radost, došlo je na svijet veselje.

Zašto se mi kršćani tako malo radujemo, netko će s pravom postaviti pitanje, kad bismo svaki dan i u svakoj prigodi imali toliko razloga za radost i slavlje? Doista, Krist je među nama, Mesija je došao da nas pridigne i otkupi sve naše zablude i grijehe, ispravi sve naše krivudave putove, pokaže nam put pravog i ispunjenog života. Zašto ne poći za njim, zašto mu ne povjerovati? Ta, „Gospodine kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga“(Iv 6,68) – rekao mu je jednom sveti Petar, nakon što ga je mnogo njegovim učenika napustilo. Isus je naime upitao tada i dvanaestoricu: „Hoćete li i vi otići?“ On noćas pita i nas: zašto ste noćas budni, zašto ste se okupili na ovu svetu misu, što vas je dovelo k meni, hoćete li me moći i životom svojim slijediti, slušajući moje zapovijedi, idući radosni kroz život i s nadom da vas ja vodim u život? Zašto mu ne povjerujemo, zašto ga ponovno i ponovno žalostimo? Ne! Noćas ćemo mu se s pastirima pokloniti i priznati ga svojim Vođom i Učiteljem, svojim Bogom i Spasiteljem. Obećat ćemo mu da ćemo ga uvijek slušati, da ga nećemo nikada ostaviti. Želimo ga upoznati i sve što je govorio, želimo čitati i razmatrati riječi njegova evanđelja, usvojiti njegov način razmišljanja i govora, njegove geste prijateljstva i ljubavi, ali i njegov odnos prema zlu i nepravdi, prema prijetvornosti te razotkrivanju laži i prijevare. On je bio pun blagosti prema djeci, prema bolesnicima i grješnicima, ali i nemilosrdan prema farizejštini, prema laži i nepravdi, prema tlačenju nevinih.

Volio je grješnike ali je mrzio grijeh. I naš je sveti blaženik Alojzije tako rekao: „Ljubiti pravdu a mrziti nepravdu, to je moje načelo.“

Noćas zahvaljujemo Bogu što nam je darovao svoga Sina u rođenju Isusa u Betlehemu od Djevice Marije.

Noćas zahvaljujemo Bogu za svako rođeno dijete jer djeca su glasnici nade, ona navješćuju budućnost i jamče Božju blizinu.

Zahvaljujemo Bogu što smo kršćani, što smo članovi Kristove Crkve Katoličke, što smo dionici slavlja njegova rođenja, čiji je dolazak promijenio svijet i unio mir u naša srca.

Molimo posebno za djecu i ljude u Ukrajini, molimo da u ratnom vrtlogu i strahotama ne izgube vjeru u Boga i pomoć bližnjih, molimo da i mi pronađemo prave putove kako da im budemo blizu i da im pomognemo.

Mir neka zavlada u svima nama! Mir Kristov koji ne ovisi o ljudima, koji ne ovisi o vremenu ni o nama samima, koji ovisi samo o Bogu, a koji je od Isusova rođenja trajno s nama, Emanuel – Bog s nama.

Dijete je znak. „Evo vam znaka, naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama!“ (Lk 2,12) – poručili su anđeli pastirima. Molimo da taj znak – djecu prepoznaju odgovorni u našem društvu i više se brinu za svako dijete: najprije da se može roditi, da se pomogne roditeljima da ga podižu i školuju, da djetetu usade prave trajne vrijednosti te postane čestit član društva, Crkve i naroda.

Noćas se i mi, braćo i sestre, zagledajmo u svjetlo koje je obasjalo Betlehem te svete noći kada se rodio Isus. Upravo usred noći, kad svuda vlada najgušća tama, došlo je svjetlo, rodio se Krist. On nije zasjao u blještavilu reklama nekog velegrada, on je došao u poniznosti, u siromaštvu i uboštvu jer, budući da ga nisu primili stanovnici Betlehema, primili su ga pod svoj krov priprosti pastiri i njihove životinje. Kako neobično! Boga prepoznaju i vol i magarac, a čovjek ga odbacuje.

Neka nas sve Gospodin koji se rodio za nas blagoslovi i svojim dolaskom obraduje, neka nas ispuni mirom i svima udijeli svoju milost da spoznaja o njegovu rođenju i za nas označi novi početak, u novoj milosti i radosti. Amen.