Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na misi za prijatelje Laudato televizije
Zagreb, Laudato televizija 3. siječnja 2025.
UVOD
Dragi gledatelji Laudato TV,
Danas je prvi petak te na taj dan naša Televizija Laudato prenosi svetu Misu za svoje prijatelje iz svoje kapele sv. Ivana Pavla II. Meni je danas iskazana ta čast da predvodim ovu Euharistiju. U isto vrijeme sada je pokop preminule Viktorije Abramović r. Kovačević, majke vlasnice i gl. urednice Laudato TV Ksenije Abramović kojoj izražavam kršćansku sućut kao i članovima obitelji. Ovu misu želim prikazati za pokojnu Viktoriju, da joj Gospodin udijeli vječno zajedništvo u nebu.
Danas Crkva spominje i Presveto Ime Isusovo po kojem je došlo spasenje svemu svijetu. I mi ćemo zazivati Isusovo ime u ovoj euharistiji, te se pripremimo za susret s njime iskrenim pokajanjem za svoje grijehe.
HOMILIJA
Čitanja na današnjoj Misi su iz pera svetoga Ivana apostola. Prva poslanice (1Iv 2,29 – 3,6) govori nam o našem dostojanstvu koje nam je Gospodin Isus darovao: „Djeca se Božja zovemo i jesmo…“ Velika je čast i povlastica biti dijete Božje. To smo svi koji smo kršteni i zato zahvaljujemo Bogu na tom daru. No taj dar i obvezuje. Sveti Ivan kaže: „Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje. I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu. Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao.“ Ivan nas dakle poziva da se klonimo grijeha.
Nadalje, apostol nam poručuje: „Ljubljeni! Sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični jer vidjet ćemo ga kao što jest.“ Ove bismo riječi mogli primijeniti na pokojnu Viktoriju i sve koji su usnuli u Gospodinu s vjerom u njegovo spasenje. To je stanje u kojem će se očitovati što ćemo biti, da ćemo biti Bogu slični jer ćemo ga vidjeti. Boga gledati bila je i ostala vjekovna čežnja svih svetih, onih svetih žena i muškaraca koji su u životu nastojali činiti sve da mogu doći „pred Božje lice“. Nije li to najvažnije, biti licem u lice s Gospodinom? Taj nas susret možda plaši, ispunja pitanjem našu dušu, kako će to biti… ali sam Gospodin nas potiče da se ne bojimo jer smo djeca koja kroz ovaj život putuju da bi došla u zagrljaj svojem Ocu.
U evanđelju sveti Ivan (Iv 1,29-34) svjedoči kako Ivan govori o Isusu. Naziva ga „Jaganjcem Božjim koji oduzima grijehe svijeta“. I dodaje: „Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!“ Ivan Krstitelj znao je svoje mjesto, nije se proglasio Mesijom, premda su to mnogi od njega očekivali, vidjeli su u njemu onoga koji treba doći. On je mogao to očekivanje iskoristiti, ali ne, on je jasno rekao: „Ja nisam Krist.“ Znao je dakle svoje granice, i to je pouka i za sve nas. Sebe je nazvao: glasom koji viče u pustinji i onim koji nije dostojan izuti obuću s Mesijinih nogu, dakle njegovim slugom.
Onaj koji ga je poslao krstiti vodom rekao mu je, kako sam kaže: „’Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.“ Sam ističe razliku: on krsti vodom, a Isus će krstiti Duhom Svetim. To je krštenje koje je Isus naredio svojim apostolima: „Idite, dakle, i učinite učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, učeći ih držati sve što sam vam zapovjedio.“ (Matej 28,19-20)
Kako je rekao i farizeju Nikodemu, Gospodin Isus želi da se njegovi učenici krste: iz vode i Duha Svetoga. On dakle preuzima Ivanovo krštenje vodom, ali mu daje novo značenje i snagu – Duha Svetoga. Neki misle da je krštenje djece koje podjeljuje Crkva samo krštenje vodom, pa ponovno krste one koji se obrate kao stariji i sami dođu do vjere u Krista. Mi pak vjerujemo da je u sakramentu krštenja s vodom podijeljen i Duh Sveti, koji će biti djelatan u duši i jednom probuditi osobnu vjeru. Samo Duh Sveti može oblikovati život po Isusovoj volji. Samo ako smo krštenu u Duhu mi smo živi udovi Tijela Kristova. Zato trebamo moliti Duha Svetoga da siđe i promijeni nas.
On nas čini poniznima, da poput Ivana priznajemo da smo samo sluge, a da je naš Gospodar Isus. Njegovo sveto Ime zalog je spasenja svakom čovjeku koji se u njega uzda.
Molimo danas, na početku nove godine da nas Isus obdari svojim Duhom kojeg on ne daje na mjeru. Molimo za budućnost našem hrvatskom narodu, za mir u svijetu, za naše spasenje.
Neka ova jubilejska sveta godina 2025. bude „hodočašće nade“, kako ju je nazvao papa Franjo. Oni koji vjeruju uvijek se nadaju, svoju nadu polažu u Krista, on je nada naša!
Neka nam je svima blagoslovljen sveta Godina Gospodnja 2025.! Amen.