Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Bogojavljenje

Sisak, Pastoralni centar katedralne župe, 6. siječnja 2025.

Draga braćo i sestre,

U novoj godini, nakon svetkovine Rođenja Gospodnjeg, danas slavimo svetkovinu Bogojavljenja. Stari je to blagdan kojim se na Istoku od početka obilježavalo tri događaja: poklon mudraca s Istoka, Kristovo krštenje te prvo Isusovo čudo u Kani galilejskoj. Bog se tako objavio – u čovjekovom obličju, kojem su se kao malom Djetetu poklonili mudraci, kojeg je na Jordanu prigodom Ivanova krštenja sam Otac nebeski proglasio svojim sinom te u Kani kad je učinio znak te su u njega povjerovali njegovi učenici.

Činjenica da se Bog čovjeku objavio nadahnjivala je stoljećima ljude na svim meridijanima i paralelama, umjetnici su o tome pjevali, slikali, vjernici su se klanjali a nevjernici okretali glavu ne želeći o tome razmišljati. Ipak kad se nešto dogodi to nije moguće nijekati. To npr. da se danas ratuje u Ukrajini ne moraju svi jednako tumačiti, ali to je činjenica… tako je i s lijepim događajima. Jedan od njih bilo je rođenje Isusovo od Djevice Marije u Betlehemu.

Malen je to grad, prije Isusova rođenja bio je gotovo nepoznat, a mjesto je dolaska samog Boga među ljude. Ono što je ljudima nevažno i maleno, za Boga je često važno i veliko. Isusovo rođenje zapazili su samo betlehemski pastiri, oni su primijetili da se nešto događa, čuli su neobičnu pjesmu i vidjeli nesvakidašnju svjetlost. I pohrlili su… pošli su se sami uvjeriti u to što se dogodilo. Vidjeli su i, kako bilježi evanđelist, svima pripovijedali o Djetetu. Zanimljivo je tko taj događaj nije primijetio? Nisu se na to rođenje obazirali stanovnici Betlehema koji su odbili dati prenoćište obitelji iz Nazareta, nisu to rođenje zapazili kralj Herod na jeruzalemskog dvoru zajedno sa svojim podložnicima, ali – zainteresirali su se mudraci s Istoka. Čini se da su to bili zvjezdoznanci, danas bismo rekli astronomi, oni koji su proučavali svemir. Može biti da su do zaključka, da se rodio poznati novi kralj, došli ne samo iz promatranja zvijezda i zato što su otkrili jednu novu zvijezdu koja se pojavila, nego i jer su proučavali svete knjige, a to su mogle biti knjige židovskih proroka gdje se – kao u proroka Izaije – govori da će dolazak Mesije pratiti silna svjetlost koja će obasjati narod koji je hodio u tami. Naime, oni dolaze upravo u židovsku zemlju i traže tog novorođenog kralja. A gdje bi kralja drugdje tražili negoli na kraljevskom dvoru? I tako dolaze na Herodov dvor u Jeruzalemu. Međutim, zvijezda koja ih je vodila, tada se sakrila. Bio je i to znak da su zapravo došli na krivo mjesto, da ovdje neće naći Mesiju. Ipak, dobili su korisne informacije, pismoznanci na kraljevskom dvoru poznaju Pismo te ih upućuju na objavu, danu u knjizi proroka Miheja, koji je napisao da Betlehem efrajimski, nije najmanji među judejskim kneževstvima jer se u njemu ima roditi onaj koji će vladati Izraelom (Mih 5,1). No, to što mudraci primaju sa zahvalnošću, u kralju Herodu rađa zavišću i željom da ukloni tog mogućeg suparnika… on već snuje pokolj nevine djece u Betlehemu. Mudraci se upućuju prema Betlehemu i tamo doista, kako ih sad ponovno vodi zvijezda, pronalaze Dijete rođeno u pastirskoj štali. Zanimljivo nisu se zbog toga odvratili od željenog posjeta, nisu otišli razočarani ili tražili dalje, nije ih to siromaštvo i skromnost dolaska novoga Kralja razočaralo, ne, oni mu se klanjaju i darivaju ga svojim skupocjenim darovima. Evanđelist Luka (Lk 2,19) bilježi da je Marija sve te događaje prebirala u svom srcu, najprije poklon pastira, a potom sigurno i to što su ih posjetili mudraci i darivali Dijete Isusa kao kralja svojim skupocjenim darovima.

U ovom događaju poklona pastira, što je evanđelist Matej opisao veoma lijepom i opširnom pripovijetkom, kršćani su već od početka čitali razne pouke: da je Mesija Sin Božji koji je došao među ljude skroman i da više voli siromašne negoli imućne i moćne, da ga treba tražiti ako ga se želi susresti, da mu mogu pristupiti i jednostavni i obični ljudi, kao i znanstvenici, astronomi i proučavatelji knjiga no, da ga je moguće pronaći samo iskrena srca i bez podmuklih računa i laži. To nadalje znači da se Bog objavio svim ljudima a ne samo Židovima jer on želi da ga priznaju i poklone mu se i poganski narodi, što vidimo u mudracima s Istoka koji su njihovi predstavnici. O tome piše i apostol pogana sveti Pavao u poslanici Efežanima. Dapače, u izvješću svetog Mateja vidi se neobična inverzija: Židovi, čiji je predstavnik Herod, odbacuju novorođenog Kralja do te mjere da ga žele i ubiti, dok ga pogani traže i nalaze te mu se ponizno klanjaju i darivaju ga.

Mogli bismo tako reći da blagdan Bogojavljenja objavljuje univerzalnost kršćanstva, naklonost Božju svim ljudima i narodima.

Bog sa svoje strane daje najviše što može, samoga sebe, a od nas ljudi traži iskreno srce i otvorenost prepoznavanja Istine. Herod nije mogao prepoznati da je u Betlehemu doista rođen novi Kralj jer je bio zaljubljen samo u sebe i svoju vladavinu, nije bio spreman vidjeti Božje planove i prihvatiti ih. On pokazuje svoje lukavo i lažljivo srce kad mudracima koje šalje u Betlehem kaže da mu jave kad nađu Dijete da i on ode te mu se pokloni. Zapravo to uopće nije namjeravao nego je samo htio znati gdje je taj novi Kralj, da bi ga se riješio. Mudraci međutim shvaćaju tu njegovu igru te se ne vraćaju više Herodu nego odlaze drugim putem u svoju zemlju.
Kako zaobići Heroda, kako mu ne podleći i ne odgovoriti na njegove lukave i nepravedne zahtjeve? Kako pronaći „drugi put“? I mi smo nekad Herodi i mi nekad ne želimo prihvatiti Boga i njegovu volju, ali mi smo također i mudraci koji želimo pronaći Mesiju i pokloniti mu se. To je moguće samo ako smo iskreni. Jer da su mudraci poslušali Heroda, mogli su već oni ubiti Isusa, ali oni su poslušali radije Božju objavu koji im je objavio da ne idu Herodu.

Kako Heroda istjerati iz svoga srca? Kako očistiti srce, izbaciti vlastite egoistične težnje iz njega, kako voljeti Boga i činiti njegovu volju? Tako da se odrečemo svoje volje, da prihvatimo što nam Bog daje i da slijedimo zvijezdu koju nam on pokazuje, na našem nebu, u našem životu. Što je ta zvijezda i kako ju pronaći i kako slijediti?

Često su to događaji i ljudi, oni koji nam pokazuju prvi put. Od našeg djetinjstva to su naši roditelji koji nas uče što je dobro a što zlo, to su naši djedovi i bake koji nas uče moliti i štovati Boga iskreno, to su naši svećenici koji nam dijele sakramente i poučavaju nas o Bogu, to su naši učitelji koji nas uvode u tajne znanja o Istini… Mnogo je onih koji su naša zvijezda vodilja, samo je pitanje slijedimo li ih ili radije slijedimo sami svoju zvijezdu, krive nauke, ideologije i zavođenja?
A znamo tko je otac laži, tko zavodi ljudi i vodi ih u propast: đavao.
Danas su ljudi manje osjetljivi na prepoznavanje tih izazova i zapreka koje pred nas stavljaju oni koji nam prodaju laži, koji nas ne žele povesti putem Istine, koji su na našem životnom putu samo zato da nas odvedu na stranputicu gdje se nadaju da ćemo poslužiti ostvarenju njihovih sebičnih ciljeva.

Molimo danas svete mudrace, kako ih u tradiciji nazivamo: Gašpara, Melkiora i Baltazara, da nas nauče kako tražiti i pronaći Spasitelja. Oni neka nas nauče pozornosti na znakove vremena, na poticaje iz života, znanosti i proučavanju prirode, kako nas Bog preko svega poučava i zove. Da bismo pronašli Mesiju potrebno je sa svetim mudracima pronaći zvijezdu vodilju. Što je to i tko je to nama? Komu mi vjerujemo i tko nas vodi kroz život?

Molimo Gospodina koji je sam Istina i Život, koji je naš Put ali i naša Svjetlost da nas privuče i da nas usreći, da ga pronalazimo i da mu se klanjamo, da ga darivamo najboljim što imamo i jesmo, da prepoznamo one zavodnike i oce laži koji nas žele odvratiti od Krista i pokazuju nam krivi put i vode u propast.

Sveti mudraci, ili kako mi volimo reći: sveti kraljevi, vodite nas jedinom Kralju, Kristu Gospodinu. Amen.